Majkama je najteže

Položaj žena u društvu i obitelji u Hrvatskoj doživio je bitne promjene, ali i dalje su brojna područja života u kojima se osjete problemi i očita je neravnopravnost spram muškaraca. U povodu 8. ožujka, Međunarodnog dana žena, o tome razgovaramo s nekoliko stručnjakinja.

Hrvatsko društvo je kroz godine napredovalo u pogledu osvještavanja rodne neravnopravnosti, ali i unaprjeđivanja zakonodavnog okvira. "Pozitivnim primjerima svjedočimo prije svega kad promatramo stečene tekovine rodne ravnopravnosti i temeljnih ljudskih sloboda za koje su se izborile hrabre žene i muškarci prije nas, ali i na pojedinačnim primjerima s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. U Hrvatskoj je u posljednjih 20-ak godina razvijen sveobuhvatan zakonski, strateški i institucionalni okvir za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova. On se dodatno unaprjeđuje, posebice je promjena vidljiva u području suzbijanja rodno utemeljenog nasilja, i to u razdoblju nakon ratifikacije Istanbulske konvencije. No ključno je pitanje pravilna primjena propisa te prije svega nužno razumijevanje uzroka diskriminacije, kao i kontinuirana edukacija onih koji primjenjuju zakone i propise. Važno je napomenuti da je društvena promjena uvijek sporija od brzine života pojedinca", kaže Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
 

Kontinuirani napredak

Kada promotrimo Indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) od 2013. do 2022. godine, bilježi se blagi i kontinuirani napredak. Prema indeksu za 2022., Hrvatska je od 27 država članica EU-a na 19. mjestu, dok smo najlošiji bili u godini pristupanja Europskoj uniji, 2013., na 25. mjestu. Svake je godine, dodaje Ljubičić, zabilježen nešto pozitivniji rezultat, premda su u pravilu to vrlo mali pomaci. "Stoga, s pravom možemo biti kritični", ističe. Iz Ureda pravobraniteljice kažu da je 2022. u javnom prostoru dominirala i problematika femicida, nejednakosti na tržištu rada, spolnog uznemiravanja, seksizma i diskriminatornog ponašanja u javnom prostoru, ali i ona vezana uz položaj i prava migrantkinja, posebice u svijetlu sukoba u Ukrajini. Uz najveći broj slučajeva spolne diskriminacije na temelju pritužbi koje zaprimaju, a koji se i dalje odnosi na područje zapošljavanja i rada, značajan broj ih se odnosi na različite oblike rodno utemeljenog nasilja, uključujući nasilje u obitelji, dodaju.

Govoreći o tome, kaže Ljubičić, treba imati na umu da se istovremeno s porastom kaznenih djela, broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji, kao blažeg oblika nasilja, posljednjih godina gotovo prepolovio - taj trend nastavio se i 2022. Ono što je uistinu zabrinjavajuće jest da većinu nasilja prema ženama kontinuirano čine njihovi najbliži, supruzi, partneri ili bivši partneri, dok velik broj žena smrtno strada upravo nakon što se odluči prekinuti nasilnički odnos. Navedeno upućuje i na zaključak na koji pravobraniteljica godinama upozorava, a to je da sustav borbe protiv takvog nasilja dugoročno zapravo odvraća žrtve od prijavljivanja lakših oblika nasilja dok situacija ne eskalira i prijeđe u sferu kaznenog zakonodavstva, a onda ga je više nemoguće trpjeti ili kriti jer su posljedice najčešće tragične. "Ponovno izražavam ozbiljnu zabrinutost zbog eskalacije ubojstava žena te ubojstava žena od strane bliskih osoba, što se nažalost nastavilo i u prošloj godini, na što sam u više navrata upozoravala. Poražavajući je podatak da je 2022. život na taj način izgubilo 13 žena. To je i više nego valjan razlog za žurno i odlučno djelovanje. Ono što svakako predstoji, jest daljnje unaprjeđivanje sustava, uz značajan fokus na uspostavu učinkovitog sustava rane prevencije", iznosi Ljubičić.

Ističe kako je neravnopravnost žena i muškaraca još značajno prisutna i u području rada i zapošljavanja - najviše pritužbi zaprimaju upravo u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti (čak 48,7 %). Žene su i dalje većina nezaposlenih, a iako se 2022. bilježi blago povećanje udjela žena u aktivnom stanovništvu, one čine većinu u potplaćenim sektorima i kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Podzastupljene su na rukovodećim pozicijama te nemaju jednake mogućnosti za napredovanje. "No, prema pritužbama koje zaprimamo, majčinstvo i dalje ostaje glavni izvor rodne diskriminacije žena na tržištu rada", kaže Višnja Ljubičić.
 

Problem - tržište rada

Sociologinja Inga Tomić-Koludrović kaže da su, prema rezultatima istraživanja koje više od 20 godina provodi sa suradnicima, u Hrvatskoj žene najmanje ravnopravne u području rada. To se odnosi na plaćeni rad izvan kuće i na obavljanje kućanskih poslova. Iako se, općenito, društveni položaj žena u Hrvatskoj poboljšao od 90-ih godina, podatci o relativnom odnosu mjesečnih primanja žena u odnosu na muškarce još svjedoče o ekonomskoj neravnopravnosti žena, ističe.

"Rijetka su kućanstva kod nas u kojima žene zarađuju više od svojih partnera, a čak i tada imaju znatno manje slobodnog vremena, jer i dalje obavljaju većinu kućanskih poslova. Također, u uvjetima krize, žene teže ulaze na tržište rada, pogotovo kad je riječ o bolje plaćenim poslovima veće složenosti. Zato je postotak zaposlenosti žena u Hrvatskoj i dalje niži nego muškaraca, iako ih je danas zaposleno više (60 %) nego u socijalističkom razdoblju (između 30 i 40 %). S druge strane, muškarci obavljaju više kućanskih poslova nego prije, no uglavnom rutinskih, poput glačanja, pranja posuđa i pospremanja kuće. Muškarci ponekad kuhaju, češće idu u kupnju i igraju se s djecom. No s djecom najviše uče majke, koje se također najviše bave malom djecom. Istraživanja pokazuju da najmanje slobodnog vremena imaju zaposlene majke s malom djecom, čak i kad partner sudjeluje u brizi oko djece, što nije često", ističe Inga Tomić-Koludrović.

Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine, kaže kako nisu zadovoljni položajem žena u Hrvatskoj i smatraju da svi moraju uložiti puno napora da se on poboljša. Ističe da praksa u Hrvatskoj nije zadovoljavajuća, a žene žele stvarnu jednakost, jednakost u plaćama i mirovinama te zaštitu od svih oblika nasilja. “Zaposlene žene uz posao imaju obveze u obitelji i prosječno više participiraju u odgoju djece i skrbi za starije i bolesne članove obitelji te u kućanskim poslovima. Indeks jednakosti spolova u EU-u iznosi 67,4 %, a u Hrvatskoj 55,6 %. U tvrtkama žene obnašaju 18 % upravljačkih pozicija, a s obzirom na više obrazovanih žena i veću brojnost, trebalo bi ih biti više. Najčešće se njihovo napredovanje zaustavlja na radnom mjestu direktorica odjela kadrova, pravnih odjela ili srednjeg menadžmenta. U trgovini radi oko 57 %, a u maloprodaji oko 77 % žena. Razlika u plaćama u korist muškaraca je 17 %, a u EU-u 14 %. U uslužnim sektorima i onima s malim plaćama razlike su veće, a i mirovina muškarca je prosječno viša za 16 %, ističe.

Igor Bošnjak/Glas Slavonije