Zbog predsjedničinog studiranja, lijevi i desni zamijenili "rovove"

Na predsjedničkim izborima prije 10 godina glavni oponent aktualnom predsjedniku Republike koji je išao u re-izbor bila je HDZ-ova ministrica Jadranka Kosor. Tada je ušla u povijest kao prva žena koja je došla u drugi krug izbora za predsjednika, i – izgubila. Politički komentatori su brzo zaključili da Hrvatska jednostavno nije spremna za predsjednicu, da je društvo suviše patrijarhalno za ženu na čelu države. Moglo bi se debatirati o toj teoriji, ali činjenica je da je Stjepan Mesić u to vrijeme bio daleko najpopularnija politička ličnost u Hrvatskoj koji je „glat“ odnio pobjedu. Kako to ipak zna biti u životu, sudbina je kasnije ipak Jadranku Kosor postavila na čelo države i to u najvažnijoj ulozi – kao predsjednicu Vlade Republike Hrvatske. Istini za volju, Kosor nije postala premijer „narodnim izborom“ nego je tu funkciju naslijedila od šefa Vlade koji se u vidu magle povukao iz političkog života, a kasnije svi dobro znamo što je bilo.

Na prošlim predsjedničkim izborima kao glavni oponent tada aktualnom predsjedniku Republike HDZ je opet postavio ženu, što su politički komentatori i analitičari opet prokomentirali kao promašaj, pogotovo zbog biračkog tijela HDZ-a koje je tradicionalno patrijarhalno, da ne kažemo – ognjištarsko. Ivo Josipović je također, kao i svoj prethodnik imao izrazito veliku popularnost pa se činilo da će re-izbor proći formalno, opet „glat“ za starog-novog predsjednika. Ipak, sve analize i sva ispitivanja javnog mijenja su pala u vodu kada je za predsjednika izabrana – predsjednica. Istini za volju – tijesnom većinom, ali nitko se iz lijevo-liberalnih (oksimoron!) krugova nije nadao ovakvom rezultatu. Hrvatska je odjednom postala jedna od onih država koja na čelu države ima predsjednicu.

U cijeloj priči zanimljiv je ipak odnos tradicionalno „lijevo-liberalnih“ krugova i medija prema liku i djelu predsjednice Republike. Također bi trebalo i ukazati na percepciju koju ima određen dio „ognjištarskog“ biračkog tijela prema predsjednici koji na nju gleda kao na „lipoticu“, „krasoticu“ i tko zna kako bajkovito, ali ograničit ćemo se ovdje na percepciji koja se šalje kroz određene medije i „oporbene“ krugove, koji u najmanju ruku gledaju na Kolindu Grabar Kitarović kao na neku ženu zalutalu u politiku.

Kolinda Grabar Kitarović dolazi iz ruralnog backgrounda na koji se posprdno referira kao ognjištarski, seljački, pastirski, pa se tako predsjednicu shvaća kao neku zalutalu ženicu u politiku, što je u najmanju ruku pogrešno. Dok se posprdno svi pozivaju na totalno loš PR o „ženi koja zna podojiti kravu“, nitko ne spominje da je to žena koja je napravila zavidan uspjeh bez partijskih poluga (barem do ulaska u politiku): završila školu u SAD-u, bila odličan student i na kraju krajeva – bila iznimno važan „igrač“ u doslovno najjačoj organizaciji u svijetu – Sjeverno atlantskom Savezu. Već samo po sebi je indikativno ponašanje medija koji su predsjednicu gotovo do nedavno oslovljavali s „Kolinda“ kao da su skupa čuvali te nesretne ovce na Grobniku, srećom po ugled i medija i institucije predsjednika Kolinda je ipak postala predsjednica Republike.

Zadnji dobar primjer odnos „lijevo-liberalnih“ krugova prema predsjednici je vijest da je Kolinda Grabar Kitarović upisala poslijediplomski studiji na Fakultetu političkih znanosti. Posprdan ton medija prema činjenici da se predsjednica opet vraća u školu samo je pokazatelj pravog društvenog stanja u Hrvatskoj. „Od koga će Kolinda posuđivati skripte?“, „Hoće li predsjednica ispitivati kolege koja pitanja postavlja profesor na ispitu?“ može rezonirati samo društvo koje na obrazovanje gleda kao na nešto prolazno i ne baš bitno, a pogotovo kada je žena u pitanju. Postavimo ovako premisu: kako bi se komentirala vijest da je Ivo Josipović upisao (još jedan) poslije diplomski studij? Vrlo vjerojatno s rječima hvale: ionako se radi o vrsnom znanstveniku i sveučilišnom profesoru na dva fakulteta - umjetničkom i pravnom. No, Kolinda na fakultetu je još jedna zalutala ženica u muškom svijetu.
Apsurdno je zapravo da lijevo-liberalni nastupaju mačistički s patrijarhalnih – nazadnih – pozicija, ali nije iznenađujuće. Ljevica, i to ne samo u našoj malo ograničenoj sredini, sa strahom gleda na jake žene u politici koje, da bi apsurd bio još veći – uvijek dolaze iz konzervativnih redova. Najbolji primjer je za to „čelična lady“ Margaret Thacher ili danas njemačka kancelarka Merkel.

Pogledajmo tko su ljevičarske političke heroine u Hrvatskoj. Za primjer možemo uzeti Mirelu Holy. Radi se o ženi osebujna gotičarskog stila koji već na svoj način ridikulizira pojam političarke. No, tko se krije iza lika i djela Mirele Holy? Nakon ostavke koja je uslijedila zbog nekakve aferice oko pogodovanja pri zapošljavanju, postala je svojevrsni disident i heroina mlađe generacije ljevičara. Oko sebe je uspjela okupiti šačicu ljudi zainteresiranih oko priče o legalizaciji konoplje i ekonomskih programa zasnovanih na pamfletima venecuelanskog lumpenproletarijata. Iako su iste one agencije koje su predsjedniku Josipoviću garantirale još jedan mandat Holyn OraH uveli u Sabor, uspjeh je izostao. Mirela Holy je postala, odnosno ostala na marginama hrvatske politike kao sporedni lik kojeg se više nitko neće ni sjećati za koju godinu.

No, najveća heroina hrvatske Ljevice bez premca je Vesna Pusić. Kao i Holy dolazi negdje s margina političke scene, ali je iz nekog razloga neizostavan čimbenik u svim političkim krojevima SDP-a. Za razliku od gotičarke Holy, dr. Pusić je sveučilišni profesor na odsjeku za socijologiju zagrebačkog Filozofskog Fakulteta gdje je nije česti gost otkako se aktivno bavi politikom. Najveća zagovornica LGBTQ pokreta među političarima neizostavan je dio folklora potlačenih seksualnih manjina, ali iako je vrsna feministica i ljevičarka potpora radnicama u Kamenskom je izostala. Jer propali ženski proleterijat nije „in“ za razliku od LGBTQ pokreta. Zadnji posao koja je radila (i radi još uvijek u tehničkoj vladi) obilježio je fijasko Lex Perković, afera avion iz Ankare i bezočno uhljebljivanje HNS-ovog kadra u državne firme i agencije. Iako, uvjerava nas Pusić, u Đuri Đakoviću nema HNS-ovaca. Kruna njene karijere kandidatura je za glavnu tajnicu UN-a koja se ipak u međunarodnim diplomatskim krugovima ne doživljava previše ozbiljno. No, ono što je zanimljivo, često će dr. Pusić podsjetiti da su ona i njeni agrameri od „stoljeća sedmog“, a ne, Bože sačuvaj, neki dotepenci s, npr., Kvarnera.

Jasno je – „naprednjaci“ i „urbani“ se boje jakih žena. Kada žena navuče vojnu odoru, vješto barata vatrenim oružjem, vješto pliva u diplomatskim vodama – onda je opasnost koju je najbolje isprdati. I tako predsjednica putuje na fakultet, na žalost mnogih. Putuj Kolinda, i ne naginji se kroz prozor.