Toplina svijeća za živote koje je rat ugasio

Trideset i tri godine nakon najcrnjeg svibnja u svojoj povijesti, Slavonski Brod još uvijek stoji na istome mjestu – ponosan, ali ranjen, svjestan da su slike iz 1992. godine trajno urezane u kolektivno pamćenje grada na Savi.

Pod sloganom „Sjetimo ih se s ponosom i tugom“, danas je održan svečani komemorativni program kojim su Brođani, predstavnici institucija, braniteljskih i civilnih udruga te učenici osnovnih škola odali počast djeci, civilima i braniteljima stradalima u Domovinskom ratu.

Mirisi cvijeća, tišina i lampioni kod spomenika „Djevojčica“

Obilježavanje je započelo na mjestu koje je postalo srce brodske boli – kod spomenika „Djevojčica“, posvećenog svim poginulim mališanima. Ondje su položeni vijenci i upaljene svijeće, a prizor je još jednom podsjetio da je Slavonski Brod grad koji je tijekom rata izgubio 29 djece – cijeli jedan školski razred.

U ime Brodsko-posavske županije vijenac je položio pročelnik Ivan Tucić sa suradnicima, dok su Grad predstavljali gradonačelnik Mirko Duspara i pročelnik Ivan Holik. Komemoraciji su nazočili i izaslanik predsjednika Republike, brigadir Ivica Pejaković, izaslanica predsjednika Vlade RH Anita Milas-Anzić, kao i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Posebnu simboličnu težinu imalo je sudjelovanje brodskih osnovnoškolaca – djece koja danas odrastaju u miru, ali nose odgovornost čuvanja sjećanja.

Kolona sjećanja prema Spomeniku poginulim braniteljima

Nakon komemoracije kod „Djevojčice“, formirana je tradicionalna kolona sjećanja. Tihi mimohod – školarci, roditelji, branitelji i brojni građani – uputio se prema Spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima u središtu grada. Ondje je odana počast svim Brođanima koji su tijekom rata položili život za slobodu Hrvatske i obranu svoga grada.

Gradonačelnik Duspara, polaganjem svijeće i cvijeća, poručio je da Brod, iako slomljen nepravdom rata, ima razloga biti ponosan:

– Možemo biti i ponosni, ali nadasve zahvalni za žrtvu koju je naš grad dao u Domovinskom ratu. Nakon Vukovara, Slavonski Brod pretprio je zasigurno najviše – istaknuo je Duspara.

Sjećanje koje boli: 1992. kao godina u kojoj je gorjelo i nebo i zemlja

Komemorativni program održava se ove godine u studenome, simbolično povezujući brodsku tragediju s Danima sjećanja na Vukovar i Škabrnju. Kako je pojasnila Julijana Rosandić, predsjednica Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata, poruka ovogodišnjeg obilježavanja je – zajedništvo.

– Odajemo počast nedužnima, našoj stradaloj djeci, svim civilnim žrtvama, poginulim i nestalim braniteljima. Sjećamo se i 3. svibnja, ali i svih dana kada su, doslovno, te ratne 1992. gorjeli i nebo i zemlja u Slavonskom Brodu – naglasila je Rosandić.

Pred spomenikom „Djevojčica“, 25 godina nakon postavljanja, ponovno su gorjeli lampioni, a u zraku se miješala tišina, molitva i bolna simbolika.

Ljubica Emanović, majka djevojčice ubijene granatom 1992., podsjetila je koliko je teško nositi taj teret:

– Moramo čuvati uspomenu i sjećanje na našu djecu. Bili smo tu 1992., znamo kako je bilo užasno. Naš grad je strašno propatio – kazala je Emanović.

Brod pamti. I neće zaboraviti.

Slavonski Brod ostao je simbol stradanja najviše poginule djece u Domovinskom ratu. Simbol nevinosti koja je prekinuta u trenutku. Simbol grada koji je preživio gotovo svakodnevna granatiranja, ali nije dopustio da ga rat uništi iznutra.

Danas, 33 godine poslije, Brođani su još jednom pokazali da je sjećanje dio njihovog identiteta – da se žrtve ne prepuštaju zaboravu, već ih se čuva, prenosi i gradi u temelje budućnosti.

Komemoracija je završila molitvom i zajedničkom šutnjom – najiskrenijim darom onima koji više ne hodaju brodskim ulicama, ali žive u svakom njegovu kamenu.