U Brodu oko Uskrsa 1922. godine

Počelo je s jednom neumjesnosti, kako je to nazvao jedan zabrinuti otac. Pisao je redakciji „Brodskih novina“ žaleći se na postupak novog katehete župnika Antuna Leskovca u crkvi sv. Stjepana kralja: Prošle nedjelje morali su đaci naše realne gimnazije čitav dan naizmjence klečati u župnoj crkvi. Ovu odredbu učinio je novi gosp. kateheta. Držim, da je taj način neumjestan, osobito ako se uzme, da među djecom ima 10-godišnje djece, koja svojim organizmom ne mogu to da podnašaju. Neznam otkuda g. kateheti pravo, da nalaže djeci vršiti neke dužnosti, koje zakonom nijesu propisane. Imam dvoje djece u školi, pa zato javljam g. kateheti, da ću se u ponovnom slučaju energično oduprijeti.

Pa što je još tog Uskrsa pisalo u „Brodskim novinama“i „Hrvatskoj zajednici“? Odrasli nisu imali problema s katehetom. Uskrs su slavili u velikom stilu.

Svijet se upravo natjecao, tko će da ga veselije provede. Neka vesela braća su počela već na veliki petak da treniraju za što dostojniju proslavu Uskrsa. Dobri kršćani napunili su dupkom sve gostionice. Svijet, koji se u subotu vraćao sa Uskrsnuća, moga je čuti vesele pjesme iz raznih gostiona, čije su gazde jedva dočekali Uskrsnuće. (...) Konda je i naše redarstvo, išlo na ruku slaviteljima Uskrsa, jer je i ono bilo blago prema „malo“ veselim i kićenim društvima. Vidi se da je sišo duh mira i ono trenutačno otstupilo od svojih inače strogih principa.

Na prvi dan Uskrsa već u osam sati ujutro počele su se gostionice puniti. Dobri kršćani na putu za crkvu svraćali su u gostionice da si čestitaju i, kad su već unutra bili, izgubili su svaku orijentaciju. Tek poslije dvanaest sati, upozoreni od svojih stomaka, pođoše - vidno mamurni - kućama.

A uz brojne gostionice u Brodu je otvorena još jedna. Uz veliku reklamu gostioničar Ivan Čaklović otvorio je na Tovarištu br. 3 kraj Save (danas Trg Stjepana Miletića) lijepu i čistu gostionicu „Graničaru“. Svečano otvorenje bilo je drugi dan Uskrsa uz janjetinu s ražnja, cigansku glazbu pod vodstvom kapelnika Steve Nikolića i brodska vina izvrsne kakvoće. Gostiona je nudila i dobru domaću hranu, a abonente su primali i izvan kuće.

Kavanar Marko Hirsch oglašavao je prvorazredni „Hotel Evropa“ s restoranom i kavanom, prije „Hotel Sava“ (na ćošku Ulice sv. Ivana i savske obale, danas „Iguana“ bar).

Preko puta Kraljevskog kotarskog suda, u Trumbićevoj ulici (danas Petra Krešimira IV), u svojoj kući, Rajmund Berković je otvorio neograničeno točenje pića, kao vino, rakiju, šljivovicu, rum, pelinkovac itd, koje se mogu dobiti od najmanje količine dalje.

Pivovara David Dombović i sinovi kod „Crnoga križa“ dala je obavijest da je počela s proizvodnjom leda, kojega preporuča gostioničarima, mesarima, slastičarima i ostalom cijenjenom građanstvu.

U nedjelju, prvi dan Uskrsa, igrala je u Brodu kao gost zagrebačka „Slavija“, jaka nogometna momčad, koja je godinu dana ranije izgubila od „Marsonije“, ali je tukla još uvijek jak brodski „Makabi“ sa 2:0. Teren je bio sav raskvašen i zahvaljujući onim silnim jarugama na igralištu, igrači su izgledali kao uskrsne pisanice.

Uvečer je mnoštvo brodske publike nagrnulo u kazalište, u restauraciju „Tri gavrana“ (ćošak Mesićeve i Zajčeve ulice), gdje je davana Ogrizovićeva drama „Hasanaginica“. Red je na predstavi bio tako „uzoran“, da su se glumci kupali u znoju. Publika je bila vrlo nedisciplinirana, osobito prvog dana, da su glumci imali mnogo muke dok su joj zaokupili pažnju. Prem je svaki stol imao svoj broj, a opet svaka ulaznica, sjedala je publika na mjesta kud je prije došla i onda je nastala svađa i izrazi nezadovoljstava sa strane publike obzirom na mjesto, jer skoro nitko nije sjedio na svojem mjestu i svoju nervozu istresao je na glumce, koji su u tom metežu sve moguće činili, samo da publiku zadovolje.

Kazalište gospodina Spasića davalo je iz dana u dan nove „narodne komade“: „Crkvenjak se objesio“, „Nevjernica“, „Koštana“, „Djevojačka kletva“, ali je dalje dvorana bila gotovo sramotno prazna, pa ovaj nehaj brodske publike upravo je čuđenje izazivao.

Do Uskrsa Brođani su u zgradi realne gimnazije mogli razgledati izložbu slika darovitog učenika VI. razreda Ivana Domca. Slike su vrlo uspjele i većinom su studije glava, a ima i par prirodnih slika. Svega je izloženo 86 komada. Ulaznina je 6 K po osobi. Kako je ta svota za pojedince neznatna, svrha je plemenita, preporučujemo svakome da ovu izložbu posjeti.

Daroviti slikar Ivan Domac, rođen je u Brodu 1904. godine i upisat će Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bio je u klasi još jednog Brođanina, Vladimira Becića.

Drugi je dan Uskrsa započeo svetom misom zahvalnicom u mjesnoj župnoj crkvi u čast 50- godišnjice obstanka Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Brodu na Savi. Ali, vatrogasci su tu obljetnicu slavili tek u lipnju sljedeće godine pod pokroviteljstvom đakovačkog biskupa Antuna Akšamovića.

Oko Uskrsa sastao se odbor za gradnju dječačke pučke škole i raspisana je jeftimba za gradnju. Škola koja će se podići biti će jednokatnica u Badalićevoj ulici sa frontom na istu i na novu ulicu (Horvatovu) preko tzv popove livade. U školi će biti 10 školskih soba, 4 kabineta te 2 podvornička stana. Za grad Brod je danas svakako izgradnja dječačke škole najvažnihje pitanje, koje se hvala Bogu eto primiče ostvarenju nakon dugog čekanja.

U subotu i nedjelju, dana 25. i 26. ožujka, bilo je svečano otvorenje nogometnog igrališta na Vijušu, zabilježila je „Hrvatska zajednica“ u broju 12: Svi mi športaši, kojim iskreno želimo napredak športa u Brodu moramo da pozdravimo s veseljem ovaj za šport u Brodu vrlo odlučan dan, kada se ostvariše naši snovi o zatvorenom i uredjenom igralištu, evo napokon taj dan je tu. Hvala budi gospodinu gradonačelniku (a bio je to Stevan Bublić) kao i cijelom gradskom zastupstvu, koji su pokazali da shvaćaju da je šport jedna društvena potreba svakog civilizovanog naroda, te nam podjeli igralište na gradskom zemljištu. Pomogla su brojna brodska industrijska poduzeća, a odazvali se i mnogi građani. Drvenu građu darovale su tvornice „Slavonija“, „Slaveks“ i trgovina građom „Gregerson“.

Utemeljen je i jedan novi sportski klub, zvan TVANK (Tvornice vagona nogometni klub). Osnovali su ga činovnici, obrtnici i radnici Jugoslavenske tvornice vagona. Igralište kluba uređeno je između željezničkih kolosijeka i tvornice, nasuprot Željezničkog kolodvora.

Netom ranije osnovana Prva brodska tvornica kovinskih predmeta ubrzo je zabilježila veliki uspjeh u poslovanju, zahvaljujući ponajprije njenom agilnom komercijalnom upravitelju gospodinu Rudolfu Buchwaldu, čitamo u „Brodskim novinama“: Imali smo prilike razgledati ovih dana uredjaj toga poduzeća pa smo vidli izvrsnu organizaciju i poslovanje tog zavoda. Ovo naše domaće poduzeće zaposluje danas preko 100 radnika te imade u glavnom tri odjela i to za bravariju, limariju i odio za lakiranje. U glavnome proizvadja željezno pokućtvo, pokućtvo iz mjedi i polumjedi, metalne lijesove i sarkofage, dok će odio za dječja kolica naskoro takodjer otpočeti svojim radom. Svi su radovi prvorazredni te su glede solidnosti ravni svjetskim tvrtkama Njemačke, Austrije, Čehoslovačke. (...) Nas osobito veseli, da imademo u našem gradu jedno ovakovo poduzeće, koje je jedino ove vrsti u našoj zemlji, te je naša želja, da se podigne na niveau najjačih industrija.

Tvornica nije izdržala svjetsku gospodarsku krizu, potom je i izgorjela 1925. godine, a sumnja se i danas da je bila namjerno zapaljena da bi se podiglo osiguranje.

Dok je u mnogim našim mjestima već bila uvedena električna rasvjeta, u Brodu su još uvijek „sjale“ plinske svjetiljke. Palili su ih dugim štapićem „nažigači“, idući gradom od jedne do druge lampe. Onda se plinara odlučila za suvremeniji način paljenja, izvijestila je „Hrvatska zajednica“:

Uprava gradske plinare postavlja na svjetiljke za javnu uličnu rasvjetu samonažigče, kojih je 50 stiglo iz Njemačke. Postavljanjem skupocjenih samonažigača u velike će se popraviti rasvjeta grada, jer će otpasti nažigači, koji su u Brodu vrlo često znali pojedine lampe posve zaboraviti i uopće ih ne zapaliti. Tek jedno je zlo kod te stvari što u Brodu ima toliko divljih i nekulturnih elemenata, koji misle da sve moraju uništiti pa tako i ove samonažigače. Čim su naime prvi nažigači postavljeni odmah su neki smatrali za dužnost da ih razbiju i unište.

Drugi dan Uskrsa gostionice su bile opet pune, na kinematografe se jurišalo, a mnogi su otišli u Podvinje na zabavu koju je priredila Narodna čitaonica. Davan je Moliereov komad „Silom liječnik“ s izvrsnim diletantima, koji su brojnu publiku nasmijali do suza.

Te, 1922. godine, već šesnaest dana poslije Uskrsa dobili su Brođani priliku da ga još jednom proslave. Bilo je veselo kao na Uskrs tog dana kada je Brod posjetio Šapovaljenko sa svojim „Balalajkama“:

Koncert je bio prilično uspio, a pogotovo poslije dnevnog reda, kada su posjetioci već prilično bili ugrijani dobrom i plemenitom kapljicom, a pogotovo žarkim pogledima.

Počelo se je vatreno da pleše „Schimy“, „Wan-step“, „Fokstrott“. Jedan je brat, takvim temperamentom plesao, da je sigurno mislio da se nalazi sa damom sam u ogromnoj kakvoj stepi. Osobito se je isticala jedna mala sa divnim nožicama i velikim očima, koja je kako izgleda bila potpuno svjesna svojih čari.

Jedna damica imala je neobičan pech, jer joj je svaki čas pri plesu decolte padao, ukoliko se

ta činjenica množe pechom nazvati.

Često sam zaslijepio, kada bi me zabljesnula ona divna raskošna bjelina, nastala padanjem decoltea... - opisao je atmosferu koncerta i zabave revni reporter „Brodskih novina“, i sam dobrano uspaljen, s izrazitim smislom za zapažanje detalja.

Iste novine pod naslovom „Izložba djece“, pišu: Prigodom obavljenja ovogodišnjeg cijepljenja djece, raspisalo je gradsko poglavarstvo u Brodu, nagrade za najbolje njegovanu djecu, iz siromašnih slojeva, ovo područna pučanstva. Mato Jergović dobio je za sina Ivicu tisuću kruna, a po petsto kruna dobili su: Leopold Bošul za sina Leopolda, Ivan Nemet za kćer Anku, Jaroslav Prutka za sina Ivicu i Nikola Bosančić za kći Anku.

Bilo bi zanimljivo znati je li koje od ove njegovane djece još uvijek živo. Ako je, nek nam se javi. Eto ideje i današnjim oglašivačima i organizatorima raznih izbora za ovo i ono. Što im može bolje prodati silne kreme, pudere, ulja, masti i krepke papice raznih fela od dobro njegovanog djeteta izabranog na izložbi.