Život

Tragični život „double mana“

101 brodska priča

Autor: 035portal Datum objave: 01.10.2023. u 20:00


 

 

Josip i Alojzija (rođ. Kraljević) iz stare brodske bačvarske obitelji Predmerski, imali su pet stasitih sinova: Andriju, Đuru, Franju, Josipa i Miju, te kćer Mariju. Andrija je nastavio očev bačvarski zanat, Đuro je bio bankovni činovnik, Josip se bavio trgovinom, Mijo izučio za pekara, Marija se školovala u Zagrebu i bila je poznata brodska učiteljica na Djevojačkoj školi u Gundulićevoj, a Franjo, trgovac, sa suprugom je emigrirao u Ameriku. Što je Franju nagnalo da se otisne u „obećanu zemlju Ameriku“ nije znano. Ali, tada su odlazili mnogi mladi ljudi u potrazi za boljim životom.

 

Franjo je rođen 1880. godine. Godine 1909. vjenčao se s Jelkom Katalinić iz Podvinja (rođenom 1881.), kćeri kovača i potkivača. No, Franjo je već 1908. godine išao sam u Ameriku, pa ponovno 1913., kad ga je slijedila i supruga. Nejasno je zašto nisu putovali zajedno. Franjo je putovao u lipnju iz luke Antwerpen brodom „The Lapland“, a Jelka u studenome iz Bremena brodom „Kaiser Wilhelm der Grosse“, do 1900. godine najvećim i najbržim linijskim brodom na svijetu, koji je mogao primiti 1970 putnika. Franjo i Jelka skrasili su se potom u gradu Detroitu, velikom industrijskom centru na američkim Velikim jezerima u državi Michigen, gdje se Franjo zaposlio u tvornici automobila „Ford Motor Company“. U to vrijeme tvornicu je vodio Henry Ford, od 1903. godine s Alexandrom Malcomsomom suosnivač tvornice automobila s motorom s unutarnjim sagorijevanjem. Tvornica je proizvodila preko 200.000 automobila godišnje i tada bila najveća na svijetu. Naporno radeći, snažni (radi izrazite visine od 189,5 cm i jakosti zvali su ga „dvostruki čovjek“ – double man), bistroumni i sposobni Franjo dogurao je do mjesta nadglednika u Fordovoj lakirnici automobila, u kojoj su u teškim uvjetima rada, zbog visokih temperatura i otrovnih para od laka i boja, radili isključivo crnci. Ali, to će i na snažnom Franji kasnije ostaviti traga.

 

Izbio je Pri svjetski rat. Franjo je boravkom u Americi izbjegao odlazak na ratište i time sigurno sačuvao živu glavu. Krećući se u krugovima naših emigranata u Americi, Franjo je bio upravo zadojen idejom jugoslavenstva, pa je prosperitet Hrvatske i hrvatskog naroda vidio isključivo u sklopu nove državne tvorevine – Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Uzimajući u obzir prethodna mnoga negativna iskustva Hrvata u Austro-Ugarskoj Monarhiji, te činjenicu o mnogobrojnim žrtvama hrvatskih vojnika u Prvom svjetskom ratu pod tuđim zastavama, Franjo je imao velika očekivanja u tadašnjoj novoj zajednici južnih Slavena. S se tim nadama 1922. godine sa suprugom vratio iz Amerike u Brod. Franjo i Jelka djece nisu imali.

 

Od ušteđevine Predmerski grade solidnu prizemnicu u Starčevićevoj ulici kb. 50, koja je završena 1928. godine. Ta uglovnica, izvedena po projektu Karla Legrada i danas neizmijenjena stoji na ćošku Starčevićeve i Trga žrtava rata. Inicijali vlasnika FP i godina gradnje 1928. još se mogu vidjeti visoko na fasadi kuće. Sjećajući se dobro kako je teško stekao imovinu, Franjo je za sve svoje bio pretjerano brižan i štedljiv. Kuću je gradio hohparter - jer što ako se Sava izlije, poplavi Brod - a tavan je sav popločio teškim ciglama - jer što ako izbije požar (kasnije se strop od težine cigli uvinuo i morali su cigle maknuti). Čuvao je svaki stari ekser, ispravljao ih i sortirao po veličini i stavljao u kutijice - jer ustrebat će jednom...

 

A njegovo političko djelovanje počinje učlanjenjem u režimsku, monarhističku stranku Jugoslavenska radikalna zajednica - JRZ. Kada je 26. rujna 1935. formirano novo gradsko zastupstvo, u njega je izabran i Franjo Predmerski, a tako je bilo do uspostave Banovine Hrvatske 1939. Gradonačelnik je tada bio dr. Emanuel Kovačić. Franjo je i banski vijećnik, ali nije se pretjerano isticao zalaganjem za poboljšanje lokalnih komunalnih problema u Slavonskom Brodu, nego se zalagao za probleme od šireg značaja za državu Jugoslaviju. Na redovnom zasjedanju Banskog vijeća Savske banovine u ožujku 1939. godine, većina se vijećnika borila da njihov kraj dobije prometnice, kanale, škole, poticaje za gospodarstvo, a Predmerski je uz postavljanje pitanja investicija u škole, zatražio još jedino novce za sokolanu (tada Jugoslavenskog sokola) i točnu isplatu umirovljenih državnih službenika, piše u Zapisniku sjednica Banskog vijeća od 8. ožujka 1939., sačuvanima u Hrvatskom državnom arhivu. Brodski satirički „Ondulirani jež“ br. 26., godine 1940. ismijava stoga Franju Predmerskog i piše da je kao banski vijećnik iz ljubavi za narod žrtvovao čak i čast banskog vijećnika (zapravo je smijenjen) i sada piše knjigu-ispovijest: „Žrtva za naciju“.

 

Pred Drugi svjetski rat, predosjećajući nesigurna vremena, a i radi političkih predratnih previranja, a koja nisu slutila ništa dobro, odlučio je svoju teško stečenu američku ušteđevinu podići iz banke. Zbog bolesti nije mogao putovati u Zagreb, gdje je u banci bio pohranjen novac, pa je poslao suprugu Jelku koja je imala punomoć. Nakon što je ona podigla novac u banci, na putu do željezničke stanice doživjela je prometnu nesreću. Kao pješakinju usmrtio ju je tramvaj i pritom je nestala njena torbica sa svim podignutim novcem! Pretpostavlja se da je netko gospođu Jelku zapazio već u banci da je podigla veću svotu novca, pratio ju vrebajući priliku da joj novac otme i zato ju je gurnuo pod tramvaj te ukrao torbicu. Kako za takvu tvrdnju nije bilo svjedoka, nije se mogla niti pokrenuti istraga. Gospođa Jelka sahranjena je u Zagrebu, najskromnije, u sirotinjski grob, jer Franjo nije mogao platiti bolje, a nije novaca imao ni da ju u Brod preveze i na brodskom groblju pokopa.

 

Tako je u jednom danu doživio dvije teške tragedije - izgubio je suprugu Jelku, a nestala mu je i sva dolarska ušteđevina. Ubrzo je doživio još jednu tragediju. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske ustaše su ga, radi njegovoga članstva i djelovanja u Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici, te kao „čovjeka koji je ozloglašen kao protuhrvatski element“, kako su rekli, u ciču zimu 1941. godine doslovno istjerali iz vlastite kuće. Kuću su potom koristili za razne aktivnosti ustaške mladeži. Tako je Franjo Predmerski ostao bez igdje ičega, kako se kaže - gol i bos!

 

Kuća Franje Predmerskog, srećom, ostala je u ratu gotovo neoštećena, premda je u njenoj neposrednoj blizini savezničkim bombardiranjem 9. siječnja 1945. sravnjen sa zemljom ustaški zatvor (bivša zgrada trivijalne škole, pa kotarske uprave, policije) i u njemu poginuo 131 zatvorenik.

 

Poslije rata kuća će Franji biti vraćena 1953. godine, ali on bez sredstava, narušenog zdravlja i uznapredovale skleroze mozga, koja je vjerojatno bila posljedica osobnih tragedija i višegodišnjeg rada u teškim uvjetima lakirnice automobila u „Ford Motor Company“ u Detroitu, nije se više mogao brinuti za sebe i uz pomoć rodbine tražio je obitelj koja bi se o njemu skrbila do smrti u zamjenu za vlasništvo kuće koju je jedino posjedovao. Prihvatila ga je obitelj trgovca Teodora i Ane Nadih. Nadihovi su poznavali Franju i Jelku Predmerski, jer su Ana Nadih rođena Turčić i Jelka Predmerski rođena Katalinić bile daljnje rođakinje, preko porodične loze Antuna Mirkovića, kovača iz sela Ruščice. Tako su Nadihovi darovnim ugovorom došli u vlasništvo kuće Franje Predmerskog.

 

Iako mu je komunistička vlast vratila kuću, Franjo Predmerski imao je o njoj negativno mišljenje, nezadovoljan zbog uspostave totalitarnog režima, u kojemu su ukinute stranke i potpuno ugušena demokracija. Josipa Broza nazivao je „šloserom koji je sve obmanjivao svojim hohštaplerajem“.

 

Životna sudbina Franje Predmerskog je dobar scenarij u kojemu prevladava drama. Unatoč mnogih nesreća koje su ga pratile veći dio života, na kraju životne dobi i u teškoj bolesti nije ostao napušten. Našao je toplinu obiteljskog doma i doživio osjećaj pripadnosti obitelji u onoj mjeri u kojoj mu je bolest to dozvoljavala. Mi, Božidar, Miro i Drago (djeca Nadihova), od milja smo ga zvali „dida štap“, jer je hodao uz pomoć štapa, a on nam je ljubio glave. Našim roditeljima bio je velika briga zbog toga što ga se niti jedan trenutak nije smjelo ostaviti bez kontrole i bez lijekova. Radi skleroze povremeno je bio izgubljen u vremenu i prostoru – kaže gospodin Drago Nadih iz Zagreba, koji je ispričao najveći dio ove priče.

 

Obitelj Nadih ispunila je i Franjinu želju, te je za njegovog života financirala troškove ekshumacije i premještanje posmrtnih ostataka pokojne supruge Jelke iz Zagreba u Slavonski Brod, u grobnicu Nadihovih.

 

A, Franjo Predmerski umro je 1956. godine i u grobu počiva uz svoju suprugu Jelku.

 

(Posavska Hrvatska, 5. listopada 2012.)

 


Uskrsna trpeza postaje luksuz? Najskromnija košarica iznosi 123 €!
Radar
Uskrsna trpeza postaje luksuz? Najskromnija košarica iznosi 123 €!

Unatoč agresivnim reklamama i sniženjima koja dosežu i do 60 p...

19.04.2025. u 14:00

Pješačka zona otvorena za izabrane, ali Starčevićeva već izgleda zapušteno
Radar
Pješačka zona otvorena za izabrane, ali Starčevićeva već izgleda zapušteno

Nakon višemjesečne blokade i brojnih pritužbi stanara i obrtnika, gradska...

18.04.2025. u 14:00

Slavonski Brod kao tranzitna točka: čamci, granica i zarada
Radar
Slavonski Brod kao tranzitna točka: čamci, granica i zarada

SLAVONSKI BROD / OSIJEK – Nakon višemjesečne istrage, pred Županijs...

17.04.2025. u 12:00

Radijska minuta pritiska: Kako se pokušava ušutkati 035portal?
Priče
Radijska minuta pritiska: Kako se pokušava ušutkati 035portal?

U najnovijem izdanju emisije "Gradskih 60 minuta", emitirane na Radiju Brod 15....

16.04.2025. u 20:00

Uskrsna čarolija u Tvrđavi Brod: Zec stiže u subotu!
Zabava
Uskrsna čarolija u Tvrđavi Brod: Zec stiže u subotu!

Grad Slavonski Brod s radošću najavljuje tradicionalno uskrsno druženje n...

16.04.2025. u 10:00

Roditelji peticijom traže ispriku organizatora. Hoće li ju dobiti?
Radar
Roditelji peticijom traže ispriku organizatora. Hoće li ju dobiti?

Slavonski Brod, travanj 2025. – Ovogodišnja manifestacija „U...

15.04.2025. u 12:00

Tišina, pipeta i srce: Priča o herojima iz sjene koji drže zdravstvo na okupu
Priče
Tišina, pipeta i srce: Priča o herojima iz sjene koji drže zdravstvo na okupu

U tišini laboratorija ne čuju se ni otkucaji, ni uzdasi, ni panika. Samo...

15.04.2025. u 07:32

Jeste li ikad rekli: ´Znam te ptico´? Nakon ove radionice hoćete!
Udruge
Jeste li ikad rekli: ´Znam te ptico´? Nakon ove radionice hoćete!

Iako svakodnevno čujemo njihovo pjevanje i viđamo ih na prozorima, granama ili u...

14.04.2025. u 20:00

Otkazani Mega bikers susreti – je li ovo kraj jedne ere?
Događanja
Otkazani Mega bikers susreti – je li ovo kraj jedne ere?

Vijest koja je sinoć službeno potvrđena na Facebook stranici Moto kluba Brod odj...

14.04.2025. u 07:00

Tko je bio Ivo Škrbina?
101 brodska priča Zvonimira Toldija
Tko je bio Ivo Škrbina?

- On je došo kući, pobjego od partizana i njetko je vojski dojavijo da je...

13.04.2025. u 20:00

Dvije brodske škole dobile suglasnost za gradnju sportskih dvorana
Škola
Dvije brodske škole dobile suglasnost za gradnju sportskih dvorana

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih izdalo je suglasno...

12.04.2025. u 17:00

Prometni kolaps na vidiku? Evo koje ulice izbjegavati sljedeći tjedan!
Servisne informacije
Prometni kolaps na vidiku? Evo koje ulice izbjegavati sljedeći tjedan!

Zbog planiranih radova na modernizaciji kolnika, Ulica Josipa...

12.04.2025. u 08:00

Kampanja kreće, a gradonačelnik pokazao najodanijeg prijatelja
Kućni ljubimci
Kampanja kreće, a gradonačelnik pokazao najodanijeg prijatelja

Iako službeni rokovi još nisu stigli, u Slavonskom Brodu kampanja za loka...

11.04.2025. u 16:00

Navijale do zadnjeg daha – tko su legendarne kraljice tribina?
Zabava
Navijale do zadnjeg daha – tko su legendarne kraljice tribina?

KOPRIVNICA / SLAVONSKI BROD – Dok su hrvatske rukometašice vodile ž...

11.04.2025. u 10:00

Tko laže – političari, pjevač ili organizatori? Novi glazbeni skandal u Gradiški!
Koncerti
Tko laže – političari, pjevač ili organizatori? Novi glazbeni skandal u Gradiški!

U Brodsko-posavskoj županiji posljednjih dana najveće rasprave izazivaju glazben...

11.04.2025. u 08:00