Grad Slavonski Brod svima sufinancira kupovinu Smarta?!

Plave linije nikada same po sebi nisu znak reda. Nekada su samo trag promjene kojoj nedostaje smisao. U Slavonskom Brodu ovih dana to se vidi kristalno jasno: stambene ulice dobile su nova ocrtana parkirna mjesta, vidljivo preuska, nepraktična, i odmah spremna za naplatu. Stanarima, koji na tim prostorima žive desetljećima, sada se govori da ono što je bilo svakodnevno pravo odjednom postaje usluga. No Grad nije pružio uslugu. Grad je samo pustio račun.

Sve se odvilo tiho, gotovo usput, kao da se građane ne tiče ono što se događa ispred njihovih ulaznih vrata. Parkirna mjesta ocrtana su tako da automobil može stati samo ako je vozač spreman izaći bočno, uvlačenjem ramena, uz rizik da zakači tuđa vrata ili vlastiti retrovizor. Pješaci se kreću po isječku pločnika koji je ostao kao nusprodukt improvizacije, a ne kao planirano rješenje. I naravno, ništa od toga nema veze s uređenjem nego je i vrapcima na grani jasno kako je u tijeku priprema terena za naplatu.

To se zove harač. Sve ostalo je izgovor.

Ono što cijelu stvar čini poraznom nije samo izvedba – nego kontinuitet. Jer ova epizoda nije iznimka, nego obrazac.

U Starčevićevoj ulici provedena je “rekonstrukcija” koja je trebala donijeti prohodnost i estetiku. Umjesto toga, dobili smo rasuto, bezidejno rješenje u kojem automobili i pješaci ne dijele prostor nego ga međusobno otimaju. U parku na trgu Josipa Godlara nasuprot tržnice napravljeno je toliko neupotrebljivo, neprivlačno i beživotno mjesto da se ni ptice ondje ne zadržavaju, a čovjek se zapita čemu služi prostor koji odbija ljude. A tu je i pump track staza prema Poloju – objekt koji je trebao biti središte urbanog sporta, a danas uglavnom služi kao vizualna uspomena na entuzijazam koji nikad nije dočekao stvarne korisnike. Prazna je većinu dana, kao što je prazna i komunikacija između gradske uprave i stvarnih potreba zajednice.

U tom kontekstu, nova parkirna mjesta nisu neočekivana. Ona su logičan nastavak politike koja vjeruje da se grad može voditi bez sluha, bez struke i bez odgovornosti – sve dok se nešto može naplatiti.

Razlika od samo 50 centimetara u širini parkirnog mjesta nije tehnički detalj nego razlika između mogućnosti izlaska iz auta i realnog oštećivanja karoserije. Podsjetimo, preporučena širina standardnog parkirnog mjesta prema europskim normama iznosi 2,50 m. Novoocrtana mjesta u pojedinim ulicama Slavonskog Broda imaju oko 2,00 m. Prosječan automobil širok je oko 1,8 m, dok novoocrtano mjesto u pojedinim brodskim ulicama ima tek oko 2,0 m.Prostor koji ostaje za otvaranje vrata praktički ne postoji.

Jedino vozilo koje se bez napora uklapa u zadane dimenzije je — Smart, kao što je vidljivo iz inografike u nastavku

I tu dolazimo do pitanja: Je li Grad slučajno projektirao parkirališta prema automobilima iz dječjih kataloga?

Pa možda nije naodmet predložiti da Grad otvori program sufinanciranja kupnje Smarta za zainteresirane građane. Ako već uvodi pravila, neka barem ponudi alat za preživljavanje. Naziv programa mogao bi biti jednostavan:

„Da se možete uklopiti u našu viziju.“

Iza ironije stoji težak zaključak: gradsku upravu, čini se, ne zanima funkcionalnost prostora, nego kontrola i prihod. Prostor se ne oblikuje za ljude — ljudi se prisiljavaju da se uklope u loše oblikovan prostor, a to je najniža razina urbanizma.

Građani nisu protiv reda. Građani su protiv poniženja. U gradu u kojem svakodnevica već dovoljno košta, graditi loše, naplaćivati loše i očekivati zahvalnost — to je formula koja vodi samo jednom ishodu: otporu.

I ovaj put, čini se, taj otpor više nije tih. Svoje mišljenje o novim odlukama Gradske uprave možete s nama podijeliti u priloženoj anketi.