Logopetkinja Ana Radošević: “Djece s poteškoćama je jako puno, a nas malo.”

Logopedija je znanost koja se bavi prevencijom, otkrivanjem i dijagnozom te, ukoliko je to potrebno, i terapijom poremećaja govora. O ovom vrlo širokom području, koje obuhvaća rad s djecom, kao i odraslima, razgovarali smo s logopetkinjom Opće bolnice “Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod, Anom Radošević.

- Kada su u pitanju djeca, tada se bavimo artikulacijskim teškoćama, odnosno teškoćama izgovora pojedinih glasova, te jezičnim teškoćama, koje su sve češće zbog utjecaja različitih medija i engleskog jezika. Također se bavimo i različitim poremećajima, poput oštećenja sluha ili potpunog gubitka sluha, rascjepa usne i nepca. To je ono konkretno čime se ja i logopedi kod nas najčešće susrećemo u radu sa djecom. Kod odraslih su osoba to teškoće afazije, odnosno afazije koje su posljedica moždanog udara. Tu su također i poremećaji gutanja i glasa. Ono što bih istaknula kao vrlo bitno je prevencija, koja je pola obavljenog posla. Ključ svega. Roditelji s djecom bi se, ali i stariji pacijenti, ukoliko osjete potrebu, trebali javiti što prije, čim se jave prvi simptomi. Ne treba čekati, jer logopedska terapija nekada ni neće biti potrebna, ukoliko se pacijent javi na vrijeme, da mu se neki savjet ili uputa kako, na koji način odrađivati određene vježbe kod kuće. Kada govorimo o mlađoj djeci, ponekad roditelji znaju posumnjati na neku teškoću zbog koje nam dođu, nakon čega utvrdimo da ona zapravo nije prisutna, već da je sve u granicama tolerancije s obzirom na djetetovu dob. Tada također dajemo neke smjernice i dijete eventualno stavljamo u logopedsko praćenje. No, čak i prije no što se govor krene razvijati, ako se uoče nekakva odstupanja u ponašanju djeteta, dobro je javiti se logopedu. Već se sa 2/3 godine na djetetu može uočiti, primjerice, da ne uspostavlja kontakt očima, ne razumije naloge, ne koristi onomatopeje i geste te da ne razvija slušanje koje je iznimno bitno u razvoju govora i jezika. Sve navedeno jasan je pokazatelj da nam se trebaju obratiti - govori magistra logopedije, Ana Radošević.

Zanimalo nas je koji su najčešći poremećaji kod djece rane i predškolske dobi te mogu li se prevenirati.

- Tepanje nije baš poželjno, zbog čega uvijek savjetujemo roditelje da u komunikaciji sa svojom djecom to ne čine, već da odmah počnu pravilno izgovarati sve glasove. Jer, roditelji su djetetov govorni uzor koji ono imitira od najranije životne dobi. Kao što sam ranije navela, u toj se dobi najčešće javljaju artikulacijske teškoće, odnosno teškoće u izgovoru pojedinih glasova. Te se dislalije, kako ih još nazivamo, odnose, dakle, na produkciju pojedinoga glasa ili čitave skupine glasova, a najčešće se manifestiraju kroz omisije, supstitucije ili distorzije, što znači da dijete pojedini glas uopće ne izgovara, zamjenjuje ga nekim drugim ili ga izgovara na iskrivljen način. Kada su te greškice uvijek prisutne, nazivamo ih sustavnima, a ako se javljaju ponekad, nesustavnima. Uzroci tim poremećajima mogu biti organski i funkcionalni. Organski su uvjetovani različitim malformacijama u građi artikulatora (rascjepi usana, nepca, prekratak frenulum). Također bih kao problem istaknula predugo korištenje dude. Nju treba što prije izbaciti jer dovodi do pojave otvorenog zagriza i ostalih poteškoća. Nadalje, funkcionalni se uzroci odnose na loš govorni uzor ili opću slabost, nespretnost govora djeteta, ali često i prevelika očekivanja roditelja ili zapuštenost od strane roditelja. Bitno je napomenuti da se do polaska djeteta u školu, do 6. godine, svi glasovi trebaju u potpunosti razviti, što će kasnije biti važno kod čitanja i pisanja- odgovara te nastavlja:

- Utjecaj medija u ovo, novije vrijeme, unazad nekoliko godina, sve je veći i mi logopedi stalno ističemo njihovu štetnost. Ključan period za razvoj govora i jezika je do 3., najkasnije 4., godine. Tada dijete treba poticati na pravilnu artikulaciju, razvoj rečenice i govora. Jer, ako mu se u to vrijeme ne posveti dovoljno pažnje, često se dogodi da ono uopće ne razvije govor. Nema potrebu za komunikacijom i povlači se u sebe. Pojedini roditelji daju svojoj djeci da po nekoliko sati provedu na mobitelu, što je, naravno, također loše. Dijete bude u svom svijetu, u kojemu najčešće upija i usvaja rečenice na engleskom jeziku, te kada dođe do pojave jezika i gramatike, rečenice znaju biti agramatične, sa stranim riječima, a i često ne razumije što ga se pita jer nema razvijenu receptivnu funkciju. Na koji bi način bilo dobro stimulirati razvoj govora i jezika? S djetetom puno komunicirati u najranijem periodu, bez obzira što ono nama neće uzvraćati, no iznimno je bitno da nas sluša. Također, važno je uključiti ga u kolektiv kako bi što više vremena provodilo sa svojim vršnjacima, u vrtiću, na igralištu, a manje na mobitelu i pred televizijom- ističe Radošević.

Saznali smo nešto više i o disleksiji, disgrafiji i diskalkuliji.

- Poremećaji čitanja i pisanja sve su češći, no česta je i diskalkulija, odnosno poremećaj računanja. Sva se tri poremećaja znaju javiti zajedno. Svjedoci smo toga da djeca krenu u školu, a još ne izgovaraju sve glasove na pravilan način, zbog čega te greške počnu prenositi i na papir, a s papira na čitanje. Stoga je vrlo bitan razvoj predvještina, čitanja i pisanja, kod djece predškolske dobi jer ona moraju shvatiti da svaki izgovoreni glas, fonem, vežemo za određeni grafem. Sama dijagnoza disleksije i disgrafije ne postavlja se sve do kraja 2., odnosno kod polaska u 3. razred. Ako su greške, poput zamjene glasova p-b, t-d, k-g, m-n, pisanja brojeva naopako, preskakanja redova i neodvajanja riječi u rečenici, prisutne i u 3. razredu, to je nešto što zasigurno može upućivati na razvoj disleksije i disgrafije.

Upitali smo gđu Radošević na koji način pomaže u ispravljanju govora kod odraslih pacijenata.

- Konkretno se najviše susrećem s afazijama, koje se odnose na poremećaj izražavanja, ali i razumijevanja onoga što je sugovornik rekao. Najčešći uzok tome su moždani udari, ali i različite traumatske povrede mozga, utjecaj droga, alkohola, bolesti krvnih žila, demencije, razni cerebralni tumori. Afazija se manifestira kroz poremećaj imenovanja, razumijevanja, gramatičkog procesuiranja i pravilnog formiranja rečenice, poremećaj fluentnosti govora itd. Glavna podjela afazija je na motornu i senzornu. Prva se odnosi na nemogućnost pronalaženja adekvatnih riječi, dok je razumijevanje očuvano. Kod druge je narušena receptivna govorna funkcija, razumijevanje, dok je govor očuvan. U obje je situacije od iznimne važnosti odmah započeti s tretmanom. Osobno imam praksu da, kada je pacijent zaprimljen na odjel, a sposoban je surađivati, odmah krećemo s terapijom. S njim radimo na odjelu, a kada se pacijent potpuno oporavi, ako je potrebno, dolazi na ambulantno liječenje. Podrška i sudjelovanje obitelji u cijelom procesu uvelike pomažu. Oporavak je individualan, a ponajviše ovisi o samom oštećenju, kao i stupnju oštećenja, općem stanju pacijenta i pomoći bližnjih. Napredak se može primijetiti već u prva 3 mjeseca.

Na području našega grada i županije trenutno se provodi jedan sjajan projekt. Riječ je o 2. fazi projekta “Igrom do govora”- programi aktivnog uključivanja za djecu rane i predškolske dobi s teškoćama govora i jezika. Projekt se provodi u sklopu poziva “Aktivno uključivanje i poboljšanje zapošljivosti te razvoj inovativnih socijalnih usluga za ranjive skupine unutar 7 urbanih aglomeracija/područja Osijek, Pula, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Zadar i Zagreb”.

- Projekt je financiran sredstvima iz Europske unije, a na našem području uključuje djecu iz svih gradskih vrtića. Cilj je da se omoguće dodatni logopedski termini za djecu s govorno-jezičnim teškoćama. S provođenjem programa smo započeli u prosincu 2021. godine, a trebali bi završiti u siječnju 2023. Vjerujemo da će kroz njega proći dvjestotinjak djece. Šteta je što je projekt ograničen brojem usluga i korisnika, no veliki je plus da je ipak omogućio logopedske usluge jer nam je svima poznato da su potrebe za logopedima velike- djece s poteškoćama je jako puno, a nas malo. Vjerujemo da će se na jesen, odlaskom predškolaca, osloboditi mjesta za nove korisnike, no to ne možemo unaprijed znati. U svakom slučaju, zadovoljni smo i sa odazivom i suradnjom roditelja, a isto tako vjerujem da su zadovoljni i oni.

Za kraj, saznali smo koliko je logopeda na području našega grada trenutno dostupno.

- U Slavonskom Brodu trenutno radi 6 logopeda. Prof. Leško i ja smo u OB “Dr. Josip Benčević” pri Odjelu otorinolaringologije, gdje prvenstveno radimo s bolničkim, ali i ambulantnim pacijentima. U ovome trenutku nas dvije imamo preko 150 pacijenata, s tim da imamo i puno djece koja su uključena u logopedsko praćenje, ali i one koja se javljaju na prvi logopedski pregled. Nastojimo, koliko god smo u mogućnosti, izbalansirati s listama čekanja. Sada je, pred polazak u prvi razred, malo zagužvalo, a lista čekanja je u prosjeku 3-4 mjeseca, što je dosta dobro s obzirom na druge ustanove. Dok čekaju, roditeljima dajemo upute za intenzivan rad kod kuće. Kao zanimljiv podatak bih istaknula da je u svijetu 1 logoped na 3.000- 4.000 stanovnika, dok je na području naše županije 1 logoped na 8.000- 9.000 stanovnika- otkriva Radošević.

izvor: Radio 92