Vozači na A3 bijesni: Zašto plaćamo isto kad ne vozimo normalno?

Radovi na autocestama, koji u Hrvatskoj svake jeseni uzmu maha nakon turističke sezone, ponovno su izazvali nezadovoljstvo vozača, piše Glas Slavonije. Produžena putovanja, gužve i zatvoreni trakovi postali su svakodnevica na autocesti A3 Bregana – Lipovac, zbog čega se mnogi pitaju treba li Hrvatske autoceste (HAC) privremeno sniziti iznos cestarine kada vožnja na pojedinim dionicama postane sve osim ugodna.

Uz negodovanje, radovi su – u kombinaciji s nepažnjom – posljednjih godina doveli i do tragičnih nesreća. Prije dvije godine vozač kamiona usmrtio je dva radnika HAC-a na A6, dok je prije desetak dana na A3 život izgubio 43-godišnji Osječanin kada je, nakon udara u zaštitnu ogradu, vozilo bugarskih registracija prešlo na suprotni kolnički trak.

U Hrvatskim autocestama ističu kako upravljanje s više od 1150 kilometara autocesta zahtijeva neprekidne zahvate. U posljednjih pet godina u izvanredno održavanje i sanacije uloženo je više od 220 milijuna eura. Ti radovi, poručuju, nisu samo tehničke prirode, nego su ključni za sigurnost svih korisnika. Primjer urušavanja vijadukta u Genovi podsjeća koliko je važno redovito i odgovorno održavanje infrastrukture.

– Razumijemo nezadovoljstvo vozača, no radovi se planiraju uz poštovanje tehničkih, zakonskih i ekoloških standarda. Kad god je moguće, izvode se noću ili vikendom, ali neki zahvati, zbog kompleksnosti i vremenskih uvjeta, traže kontinuitet i suho vrijeme – poručuju iz HAC-a.

Na pitanje može li se cijena cestarine sniziti tijekom radova, iz HAC-a su izričiti: ne može. Prema Pravilniku o cestarini ne postoji mogućnost sniženja ili besplatnog prolaska zbog radova ili otežanih uvjeta vožnje. Cestarina, kažu, nije naknada za “trenutnu protočnost”, nego doprinos održavanju i razvoju cijele mreže autocesta. Bez tih sredstava ne bi bilo ni sigurnosti, ni novih ulaganja.

Trenutno se na autocesti A3, dugoj 306,4 kilometra, radovi izvode na 19,6 kilometara dionica. Najopsežniji su zahvati na sanaciji kolnika u duljini od 13,5 kilometara te na sustavu odvodnje između Popovače i Kutine. Dodatno se saniraju nadvožnjaci, prijelazne naprave i ograde. Na A1, Zagreb – Split – Dubrovnik, radovi se protežu na ukupno 10,5 kilometara, dok A6, Rijeka – Zagreb, prednjači po intenzitetu zahvata – čak 15 posto autoceste, odnosno 12,6 kilometara, trenutačno je pod radovima.

Osim gužvi, radovi sa sobom donose i povećan rizik od nesreća. Umirovljeni voditelj Službe za sigurnost cestovnog prometa PU primorsko-goranske Boris Skeledžić upozorava kako su vozači često preopušteni.

– Ljudi voze po inerciji, ne gledaju znakove i ne smanjuju brzinu. U zonama radova treba reagirati na vrijeme, prestrojiti se kad to signalizacija nalaže, a ne “ubacivati se” u zadnji tren. Takvo ponašanje, u kombinaciji s brzinom, recept je za nesreću. Ograničenja nisu postavljena proizvoljno – ona spašavaju živote – upozorava Skeledžić.

Iako mnogi vozači smatraju da bi snižavanje cestarine bilo pravedno, HAC ističe da bi takva praksa dovela u pitanje redovno održavanje i sigurnosne standarde. Na dionicama gdje su radovi najintenzivniji – poput one između Novske i Kutine – vozači svakodnevno svjedoče koloni i sporoj vožnji. Ipak, dok jedni gunđaju zbog čekanja, drugi podsjećaju: radije deset minuta sporije, nego da cesta popusti pod kotačima.

Autoceste se obnavljaju, vozači gube živce, a Hrvatske autoceste poručuju – radovi su cijena sigurnosti. Dok se ne pronađe način da se cestarina “olakša” barem u vrijeme zahvata, vozačima preostaje tek jedno: više strpljenja – i strogo poštivanje prometnih znakova.