Tko su ljudi koji se ne boje smrti, pitajte Šimu Đamića!

Na današnji dan prije točno dvanaest godina, od posljedica srčanog udara preminuo je legendarni vojni zapovjednik Specijalne jedinice policije Slavonski Brod i jedan od istinskih heroja Domovinskog rata, Šimo Đamić.

Šimo Đamić rođen je 12. listopada 1948. godine.

Sin Mande rođ. Lukić i Mije Đamića, Šimo Đamić je rođen u Gornjoj Bebrini, po zanimanju je bio policajac, inspektor I. klase, sa specijalizacijom na području minsko-eksplozivnih sredstava i protudiverzantske zaštite. Istinski šokac, Slavonac, a prije svega Hrvat, nije dvojio na koju će stranu stati i koju će odgovornost preuzeti na početku velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku.

Obnašao je dužnost zapovjednika Specijalne jedinice policije PU brodsko-posavske popularno nazvani “Šimini anđeli pakla”. Savjestan, odgovoran i odlučan vodio je svoje “anđele pakla” po brojnim hrvatskim bojišnicama. Pod njegovom čvrstom rukom “Šimini anđeli pakla” uspješno su ispunjavali svoju zadaću obrane Lijepe naše, a posebno teško im je bilo na vukovarskoj bojišnici.

Rukovodio je obranu i na području Gline i Petrinje, novogradiške i pakračke bojišnice, do Dubrovnika, Velebita, Maslenice i Zadra.

Svoje teške i bolne uspomene na ratne dane prenio je u knjigu “Harakiri na ustaški način” u kojoj je progovorio o sebi, o društvu koje ga je zaboravilo, ne samo njega nego i ostale velike heroje. O njemu je jednom zapisao ratni ministar hrvatske policije pok. Ivan Vekić: “Tko su ljudi koji se ne boje smrti, pitajte Šimu Đamića! Tko su ljudi koji se boje života nakon što su gledali smrti u oči, pitajte opet Šimu!”.

Hrvatski vitez Šimo Đamić preminuo je 10. studenog 2010. godine i pridružio se svojoj djeci, svojim anđelima. Njemu u čast, njegovom životnom djelu grad Slavonski Brod dodijelio mu je, posthumno, priznanje “Zlatna čaplja”.

Takvi heroji nikada ne smiju biti zaboravljeni!