Rafinerija Brod – ni na nebu ni na zemlji

 Pompozno najavljivan projekt obnove naftnog sektora u Republici Srpskoj (RS), kojeg je 2007. godine kupila ruska kompanija „Njeftegazinkor“, nije dao očekivane rezultate. Bar ne ako je suditi po podacima o poslovanju. Rusi su zaključili ugovor u veljači 2007. godine o kupovini Rafinerije nafte u Brodu, ulja u Modriči i kompanije Petrol, sa Vladom RS, a ugovor je nosio oznaku „strogo povjerljivo“, pa je odmah izazvao sumnje u javnosti s obzirom na to da se radilo o javnom sektoru.

Točno je da je u postrojenja Rafinerije u Brodu uloženo dosta novca, ali se postavlja pitanje zbog čega ni osam godina nakon kupovine nisu izmirena dugovanja. Cijeli proces privatizacije naftnog sektora, smatra Siniša Vukelić ekonomski analitičar, odvijao se pod nerazjašnjenim okolnostima.

Od početka je bilo klimavo

„Tada je prvi put u povijesti sjednica Narodne skupštine RS bila zatvorena za javnost. Prodajete naftnu industriju, dakle nešto što spada u javni sektor, na zatvorenoj sjednici kupcu za kojeg se nije znalo tko je. Znamo da je ruska državna kompanija „Zarubežnjeft“ vlasnik 40 odsto „Njeftegazinkora“ ali se ne zna ko su trojica ostalih fizičkih osoba koji drže 60 posto“.
Vukelić ističe da je naknadnim aneksima na ugovor Vlada RS dala ruskim partnerima monopol nad naftnim resursima na teritoriji cijele RS, ali i udio u JANAF-u, Jadranskom naftovodu, čiji je dio, odnosno terminal u brodskoj rafineriji ostao u njihovom vlasništvu nakon rata. To pitanje je trebalo riješiti na državnoj razini, ali to nikada nije riješeno.
U svakom slučaju, gubici brodske rafinerije, koja posluje u okviru „Optima grupe“, vrlo su značajni za cijelu priču. Međutim iz „Optima grupe“ nisu bili raspoloženi za širi razgovor o ovoj temi već su odgovore o gubicima i poslovanju dostavili pismenim putem. U odgovorima se ne navode gubici komapnije.

„U osnovne razloge za negativan rezultat poslovanja Rafinerije nafte Brod spadaju: Obim prerade sirovina koji je nedovoljan za ostvarenje profita. Obim prerade direktno zavisi od dostupnosti tržišta i marže pokrića. Pri tome, veliki dio troškova poslovanja otpada na fiksne troškove, a tu je takođe i visoka razina financijskih obaveza i kamata za zajmove“, priopćeno je iz Rafinerije.

Zaduženost višestruko prelazi vrijednost osnovnog kapitala

Prema podacima revizorske kuće „Deloitte“ iz 2013. godine akumulirani gubitak Rafinerije u Brodu premašuje 232 milijuna eura, a njena zaduženost desetorostruko premašuje vrijednost osnovnog kapitala. Opozicija u RS od početak je ukazivala na napravilnosti u privatizaciji naftnog sektora mada su malo toga napravili kako bi se eventualne nepravilnosti ispitale. Branislav Borenović iz PDP-a kaže kako se sa ovakvim gubicima postavlja pitanje opravdanosti poslovanja Rafinerije.
„Kratkoročne obaveze su šest puta veće nego kapital, a iz Rafinerije je izvučeno sve što se može izvući, opterećena je mnogobrojnim hipotekama. Jedinu obavezu koju je imao kupac još nije ispoštovao a to je da se plati 120 milijuna eura obaveza po osnovu ugovora. Bojimo se da će se ta obaveza pokušati izbjeći. Kada smo pitali da li je išta od toga uplaćeno rekli su nam da je, međutim iz podataka koje mi dobijamo to se ne može vidjeti“.

Porezna uprava: „Uplaćen dio dugovanja“

Iz Porezne uprave Republike Srpske nedavno je priopćeno da je Rafinerija Brod uplatila 30 milijuna maraka na ime zaostalih dugovanja, koji su naslijeđeni prilikom privatizacije. Taj plan otplate pokrenut je tek od srpnja 2014. godine, dakle sedam godina nakon kupovine naftnog sektora a ostatak dugovanja samo po ovom osnovu iznose još 88 milijuna maraka.
„Najgore je što su financijski pokazatelji loši. Očigledno je da je Rafinerija nekom poslužila da preko povezanog preduzeća izvuče sve što vrijedi u Rafineriji. Pitanje je da li je bila zaista nečija namjera da se napravi isti scenario kao u Birču“, kaže Borenović.
Grace period Rafinerija je dobijala godinama, kaže Siniša Vukelić kao i poseban status u Savjetu ministara za proizvodnju naftnih derivata sa većim postotkom sumpora. Ugovorom je bila definirana izgradnja pruge i cjevovoda između Modriče i Rafinerije u Brodu što nikada nije urađeno, kaže Vukelić: „U posljednje vrijeme mnoge informacije govore da se Rusi povlače iz Rafinerije s obzirom na nerantabilnost. Koliko je to točno teško je reći ali je sigurno da su gubici ogromni a razlozi su što Rafinerija nema svoju značajnu maloprodajnu mrežu. Takođe ulazak „Gazprom“-a, koji je kupio lanac pumpi OMV-a, odigrao je značajnu ulogu na tržištu“.

Gazprom odbio Rafineriju?

Rafinerijski biznis nije isplativ ukoliko ne postoji tzv. zatvorena mreža poslovanja, što Rafinerija u Brodu nema, jer nema vlastite izvore nafte tako da je ova kompanija samo karika u sredini lanca. Vukelić kaže da su prema nekim informacijama vlasnici Rafinerije pokušali prodati naftni sektor Gazpromu tijekom ulaska na tržište BiH i kupovine OMV-ove mreže pumpi ali ova kompanija navodno nije bila zainteresovan za taj posao.
Iz „Optima grupe“ su nam priopćili da su ovakve informacije „netočne i špekulativnog karaktera“.
Ilustracije radi, prema burzovnim podacima iz srpnja 2007. godine najveći promet ostvaren je dionicama Rafinerije nafte a.d. Bosanski Brod od 1.115.917 KM. Cijena ovih akcija iznosila je 1,10 KM.

U siječnju 2014. godine, takođe prema burzovnim podacima,dionicama Rafinerije u Brodu trgovalo se po cijeni od 0.03KM u vrijednosti 701,55KM.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović kaže da su akumulirani gubici značajno prešli vrijednost Rafinerije, ali je teško prognozirati kako će se ova priča završiti: „Kao parametar za cijenu goriva se koristi rafinerijska cijena. S druge strane građanima je koristilo to što je rafinerijska cijena u Brodu visoka u odnosu na okruženje tako da naši distributeri uspijevaju građanima ponuditi nižu cijenu nego što ga daje Rafinerija“.
 

CIjeli članak pročitajte OVDJE.

Izvor: Deutche Well