Vraćaju u život stare parnjače

Slavonskobrodska tvrtka Remont i proizvodnja željezničkih vozila (RPV) jedna je od tri tvrtke HŽ Carga koja se bavi održavanjem vagona, no jedina u Hrvatskoj održava neobičnu kulturnu baštinu - stara vrijedna pružna vozila, parne lokomotive i vlakove, za što ima potporu i Ministarstva kulture, piše Glas Slavonije.

Zahtjevna obnova “Ćire”

U krugu tvrtke i trenutno je nekoliko parnih lokomotiva i vagona na obnovi, a među zanimljivijima je uskotračna parnjača iz belomanastirske Šećerane, koja će nakon završetka obnove biti vraćena kao kulturno dobro svome gradu. Zaslužuje biti sačuvana jer je puno desetljeća vozila radnike na posao, kao i sirovinu. Stoljeće i pol stara parnjača, nagrižena zubom vremena, zahtijeva restauraciju s izvornim materijalima, što danas nije lako, kaže Jakob Mađarević, donedavni dugogodišnji direktor RPV-a.
- Riječ je o drvu koje je istrunulo zbog šumske vlage, pa sad radimo od novog drva na stari način i novim načinom zaštite, što će joj pružiti duži vijek - kaže on. Radnici koji završavaju vjerodostojnu repliku vagona u novom tirkiznom ruhu ne žele pričati, no znaju svoj posao. Lokomotiva je, pak, najveći izazov.
Proizvedena je u Đuri Đakoviću 1952. godine i u jako je lošem stanju, puno dijelova je poskidano, pa će prema dostupnoj dokumentaciji napraviti nove ili pronaći stare dijelove u Bosni, gdje ih još ima. U svemu im pomažu konzervatori iz tehničkog muzeja, a obnova belomanastirske parnjače, kažu, trajat će dugo jer je zahtjevna i skupa. Osim ove, druga parnjača proizvedena u ĐĐ 1959. godine je iz tuzlanske tvrtke Sodaso.

- Kupili smo je jer je riejč o zadnjoj lokomotivi iz tog vremena koja je bila u voznom stanju, a nije bila zaštićeno kulturno dobro. A Hrvatska je jedina od zemalja bivše Jugoslavije koja nema ni jedne parne lokomotive koja bi se mogla koristiti u komercijalne svrhe, iako je Đuro Đaković bio proizvođač. Željeli smo je revitalizirati i staviti u turističke svrhe. Za sada smo u suradnji s Đurom Đakovićem revitalizirali donji dio lokomotive, a dosta smo naučili i od kolega iz Banovića gdje su u rudnicima smeđeg ugljena takve lokomotive još u upotrebi - rekao je Mađarević.

Od Vinkovaca do Vukovara

Istu lokomotivu, koja je rađena prema licenci američke - dobivene poslije Drugog svjetskog rata u sklopu pomoći, htjeli su pretprošle godine ponuditi za snimanje filma o Winnetouu, koji je rađen u Istri. No nisu uspjeli riješiti problem skupog transporta, pa su se filmaši odlučili za jeftiniju varijantu s vlakom iz Mađarske. Ipak, kada bude obnovljena, lokomotiva će imati svoju priču.
- Želio sam da je koristimo za obilježavanje sjećanja na Vukovar i da vozi ljude od Vinkovaca do Vukovara. No za sada nismo uspjeli, ali možda dogodine - kaže Mađarević upozoravajući na problem s institucijama RH koje nisu regulirale korištenje parne vuče u željeznici.
Osim parnjača, RPV-ovci su ove godine, uz 95. obljetnicu Đure Đakovića, obnovili tramvaj, valjak i dvije parne lokomotive proizvedene u ovom nekada metalskom gigantu koje će kao eksponati uskoro biti izložene na predviđenom prostoru nedaleko od brodske Tvrđave. Posljednjih godina često su im na reparaciji muzejski primjerci, žrtve vandalizma, s kojih su poskidani mesingani dijelovi, pa ih u RPV-u zamjenjuju sivim lijevom ili čak plastikom, što lopovima nije zanimljivo.

Osim obnavljanja kulturne baštine obnavljaju i vagon za specijalne terete Zagreb transa, nosivosti 450 tona, a novo ruho u RPV-u dobiva i kemijski vlak koji je nekada tretirao korov uz prugu. Mađarević vjeruje kako će to raditi i sljedećih nekoliko godina. No u RPV-u razmišljaju i o razvoju novog vlaka.
- Promijenila se tehnologija prskanja, s kamerama koje prepoznaju korove. Želja nam je da dođemo do EU novca i napravimo novi vlak koji će biti efikasniji. Izazov je to za sljedeće dvije godine, a mogli bi ga iznajmljivati i drugim državama - dodaje.

Dobro posluju sa susjedima

Tvrtka danas ima 134 radnika, još uvijek posluje pozitivno premda se obujam poslova značajno smanjio. “Rupu” od 10 milijuna kuna pokušavaju nadomjestiti popravkom Đakovićevih manevarskih lokomotiva te ugradnjom novih motora, a stalne poslove imaju sa Srbijom, BiH, Mađarskom... Kao dugogodišnji direktor koji najbolje poznaje situaciju RPV-a, Mađarević je uvjeren kako za ovu tvrtku dolaze bolji dani. U Slavonskom Brodu, na sjecištu koridora, u vremenu kada se sve više naglašava važnost ekologije, željeznica koja je trenutno slabo pozicionirana dobit će ponovo zasluženo mjesto, a time i ovakve tvrtke koje će ih održavati. Sve je manje ljudi koji znaju ove poslove. No generacijama koje dolaze u RPV-u udareni su dobri temelji.

Autor: Marija Radošević/Glas Slavonije