Godinu i pol dana čekala pomoćne predmete za svoje slijepo dijete

Senka Perković iz Udruge slijepih Slavonski Brod ima trojke, dok je jedno od djece slijepo, no pravi problemi tek dolaze s početkom školovanja. Svaki udžbenik, pomoćni predmet ili igračka moraju se posebno naručivati i sve naravno košta. Prvo je trebalo nabaviti Brailleov stroj na kojem bi pisao, za što se pobrinula Privredna banka Zagreb, no trebalo je nabaviti i pomoćne predmete, poput geometrijskog pribora, lopte koja mora biti zvučna, geografski atlas i sve ono što videća djeca mogu u knjižari kupiti. Malo je toga prilagođeno slijepim i slabovidnim osobama, a i ono što je prilagođeno je poprilično skupo. Sam atlas košta 1800 kuna, geometrijski pribor je 3 i pol tisuće i sve se proizvodi izvan Hrvatske, odnosno u Americi, Engleskoj i Njemačkoj.

"Kada imate troje učenika, to znaju i oni koji imaju videću djecu, poprilično je teško skupiti novac kako bi sve funkcioniralo. Tada je ususret izašao Luka Jozić i njegov caffe bar Iguana koji je za Božić 2014. godine organizirao akciju u kojoj je od svake kupljene kave 5 kuna išlo za pomoć ovom djetetu i kupnju potrepština. Sve je počelo 2014., trajalo je do početka 2015. godine, stvari su naručene, a zadnja stvar je stigla jučer (nedjelja, 29. svibnja 2016. godine), dakle skoro godinu i pol dana je trebalo da sve stvari stignu Ivanu", kaže majka Senka Perković.
U Hrvatskoj se dosta malo potrepština proizvodi, postoji jedino šah za slijepe i slabovidne, Čovječe ne ljuti se, a sve preko Hrvatskog saveza slijepih.

"Sve ostalo se nabavlja izvana, proces je dug, trebate imati puno živaca. A vi trebate pojasniti djetetu zašto ono baš sad ne može imati pribor, jer on stiže iz Amerike. Sada funkcionira sve kako treba i želim se zahvaliti gospodinu Joziću i svima onima koji su tamo pili kavu. 5 kuna možda zvuči malo, ali je za nas bilo puno i hvala svima od srca", rekla je Perković. 

Dakle, cijeli sustav pomoći slijepim i slabovidnim osobama u Hrvatskoj je u dosta lošem stanju, pa u konačnici ispada da su osobe s bilo kakvim oštećenjima građani drugog reda. Tako u konačnici ispada, jer ako se nekome ne može omogućiti normalan život kao i drugim građanima, sve je onda jasno. No, ipak zahvaljujući dobrim ljudima, neke stvari se ipak mogu pokrenuti, kao i u ovom slučaju.