Trbuhom za Irskom

Irci su nacija s najvećom dijasporom na svijetu. U Irskoj živi oko četiri i pol milijuna Iraca, a u dijaspori oko 80 milijuna, od čega ih je polovica u SAD-u. Zamislite, 80 milijuna Iraca živi izvan svoje matične domovine u kojoj ne živi ni 5% od ukupnog broja Iraca. Paradoksalno je onda da Dublin postaje slavonski grad, pošto se sve više i više Slavonaca odlučuje na život u Irskoj, a kakav je trend uskoro bi u Dublinu moglo živjeti više Slavonaca nego u Brodu, a tko zna, možda bude i više Hrvata u Irskoj nego u Hrvatskoj.

Irci su nekad zbog gladi bježali preko bare, a Hrvati iz primorskih krajeva zbog peronospore vinove loze. Bilo je i Slavonaca u Americi, progooglajte – ima negdje u zabitima Colorada rudarski okrug koji se zove Slavonia, blizu nekakvog Micinog bazena (Mica basin). Šteta što su dostupni podaci na internetu vrlo šturi, možda se tu krije nekakva zanimljiva priča o Slavoncima i nekoj Mici za vrijem zlatne groznice, iako nisu Slavonci baš rudarski narod.
Ipak, Slavonija u povijesti nije bilo mjesto iz kojeg se bježalo nego mjesto u koje se bježalo, što će vam potvrditi i nemala zajednica Ramljaka u Požeškoj dolini, ili Ličana ili Gorana ili Bosanaca… na kraju krajeva, ni Šokci nisu odvajkada ovdje. No, tako vam je to bilo nekad. Bogat kraj i prilika, sada je postao otužna slika i polazna stanica prema dalekom i hladnom sjeveru.

Danas doći do Dublina uz svu silu low-budget kompanija lakše je nego ikad. Preletjeti kontinentalnu Europu za dva sata za smješnu cifru koja vas iz Zagreba ne bi mogla odvesti ni do Splita. I tako je Slavoncima najednom Dublin postao bliži od Metkovića, a irski Ale bolji od dalmatinske bevande.

Tužno je kada svatko od nas može k'o iz topa ispaliti barem 30-ak ljudi koje znamo da su se ispalili u emigraciju. Sve te priče kako nas tuđinsko sunce nikada neće grijati kao naše padaju u vodu kada znamo da se ne živi od sunca nego stanja na računu. Ili kako bi rekao Dino Šaran: „Bolje hladne ulice New Jersey-a,nego puna kuća - prazna tepsija“

Foto: Facebook