Mladi bračni par iz Kruševice radi nešto što se danas rijetko viđa

U Kruševici, nedaleko od Slavonskog Broda, nedjeljna jutra za supružnike Anamariju i Antu Manduru počinju drugačije nego za većinu njihovih susjeda. Dok se mnogi spremaju na misu na uobičajen način, oni pažljivo oblače šokačke narodne nošnje, odjeću koja u njihovom domu nije samo folklorni kostim, nego način života i tiho svjedočanstvo ljubavi prema tradiciji, javlja RTL DANAS.

Priča o ovom mladom bračnom paru nedavno je privukla pozornost javnosti, a kako donosi RTL Danas, riječ je o supružnicima koji su svoje svakodnevne poslove spojili s nesvakidašnjim hobijem – očuvanjem i izradom tradicijskih slavonskih nošnji.

Anto je automehaničar, zanat koji je naslijedio od oca i koji u posavskom kraju nosi i obiteljsku reputaciju.

– Zanat automehanike naučio sam od tate, naslijedio sam i obrt i nadam se da ću i ja u ovoj radioni dočekati mirovinu – kaže Anto Mandura.

Njegova supruga Anamarija radi u knjigovodstvenom uredu, posao kojim se bavi već petnaestak godina. No njihov radni dan, kako priznaju, zapravo ne završava kada zatvore vrata radionice i ureda.

Druga smjena – tradicija

Nakon posla Anto sjedne za tkalački stan, a Anamarija uzme igle, konac i tkaninu. Tada počinje druga smjena – ona koju rade iz čiste ljubavi.

Anto tkalački stan poznaje još od djetinjstva. Tkanje ga je naučila pradjedova sestra, a fascinacija tim starim zanatom rodila se vrlo rano.

– Kao dijete sam često odlazio kod nje i gledao kako od toliko konaca nastaje nešto savršeno jednako. Nije mi bilo jasno kako je to moguće i tada sam se zapravo zaljubio u tkanje – prisjeća se.

Anamarija je pak, kaže, najprije zavoljela Antu, a potom i tradicijsku baštinu koja je dio njegova života. Šivanje, vezenje i štrikanje danas su sastavni dio njezine svakodnevice.

– Nakon posla sjednem i radim do večeri. Ili šijem, ili štrikam, ili vezem – kaže.

Tako u njihovoj kući nastaju dijelovi slavonskih narodnih nošnji – čarape, košulje, suknje i drugi komadi odjeće koji su se nekada izrađivali u gotovo svakom slavonskom domu.

Nedjelja u narodnoj nošnji

Najvidljiviji dio njihove ljubavi prema tradiciji događa se nedjeljom. Tada se Anamarija i Anto spremaju na misu – ali ne u svakodnevnoj odjeći, nego u tradicijskoj nošnji.

Samo oblačenje traje sat i pol do dva, jer svaki komad ima svoje mjesto i način nošenja.

Anamarija tada nosi sometnu suknju i bluzu, guličane čarape, opanke ringlaše, kožušak i maramu na glavi. Anto oblači kožne čizme, rajtozne, rubinu, sometni kamizol i ćurakle, a na glavu stavlja kapu.

Takav prizor u crkvi u Kruševici nikome više nije neobičan.

– Oni svake nedjelje dolaze u nošnji. Kao mladi bračni par pokazuju koliko im znači tradicija – kaže Mihael Mađarević, župnik Župe rođenja Blažene Djevice Marije u Kruševici.

I mještani to primjećuju.

– Lijepo je vidjeti da netko tako čuva nošnju – kaže mještanka Terezija Janković, dok Marija Janković dodaje kako je uvijek lijepo kada netko drži do svojih običaja.

Ljubav koja traje

Za Anamariju i Antu sve je zapravo vrlo jednostavno. Kažu da je najvažnije pronaći nešto i nekoga koga voliš.

Oni su, čini se, pronašli oboje – jedno drugo i šokačku tradiciju.

I dok Anto nakon radionice nastavlja tkati, a Anamarija šije i štrika, u njihovoj kući nastaju komadi odjeće koji podsjećaju na vrijeme kada su se takvi poslovi prenosili s koljena na koljeno.

Foto: Screenshot