U samo 20 godina, broj djece s razvojnim poteškoćama se utrostručio

U posljednjih 20 godina, broj djece s teškoćama u obrazovnom sustavu u Hrvatskoj drastično je porastao – čak se utrostručio. Najčešći razlog zbog kojeg se predlaže odgoda upisa u školu su jezično-govorne teškoće, no problem je mnogo širi i složeniji. Dok su nekada tek rijetka djeca s teškoćama sjedila u školskim klupama, danas se situacija bitno promijenila.

Djeca s teškoćama sada su integrirana u redoviti obrazovni sustav, ali porast broja učenika s teškoćama u općoj populaciji dodatno opterećuje obrazovni sustav koji nije u potpunosti prilagođen njihovim potrebama.

Roditelji djece s teškoćama suočavaju se s brojnim izazovima na početku školske godine, najviše zbog neizvjesnosti hoće li njihova djeca dobiti pomoćnike u nastavi. Ti pomoćnici su ključni kako bi učenici s teškoćama uspješno pratili nastavu i savladali školske obaveze. Međutim, nedostatak pomoćnika i stručnog osoblja, kao što su edukacijski rehabilitatori i asistenti, otežava formiranje posebnih razreda, zbog čega neka djeca ne mogu pohađati redovitu nastavu.

Mreža udruga za djecu nedavno je pozvala Vladu da hitno uspostavi posebne razredne odjele i osigura dodatno zapošljavanje stručnjaka kako bi se djeci s teškoćama osigurala adekvatna podrška u obrazovanju. Također, zatražili su bolju suradnju različitih razina vlasti i institucija kako bi se sustav bolje prilagodio potrebama djece i njihovih obitelji.

Stručnjaci naglašavaju da, osim povećanja broja pomoćnika u nastavi, postoji i potreba za osposobljavanjem svih nastavnika za rad s učenicima s teškoćama. Tako bi svaki razred bio spreman uključiti takvu djecu i omogućiti im ravnopravno sudjelovanje u obrazovnom procesu.

Broj djece s teškoćama porastao je globalno, a ne samo u Hrvatskoj. Prema prof. dr. Draženki Blaži, defektologu logopedu s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, ključni razlozi uključuju napredak u medicini, preživljavanje djece rođene s niskom porođajnom težinom i neurorazvojne poremećaje, kao i bolje prepoznavanje i raniju dijagnostiku poremećaja poput autizma i ADHD-a.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 24.000 djece s različitim teškoćama, uključujući poremećaje iz autističnog spektra, ADHD, motoričke i senzorne smetnje. Rani neurorazvojni poremećaji često su temelj tih teškoća, a deset posto novorođenčadi u Hrvatskoj spada u rizičnu skupinu. Polovica te djece vjerojatno će kasnije imati neurorazvojne probleme.

Jedan od ključnih problema s kojima se obrazovni sustav suočava je neujednačena podrška učenicima s teškoćama u različitim dijelovima Hrvatske. U regijama poput Like, otoka, istočne Hrvatske i zapadne Slavonije, situacija je posebno teška zbog manjka stručnog kadra i pomoćnika u nastavi. Čak i u većim regionalnim centrima, rastući broj djece s teškoćama otežava pružanje adekvatne podrške.

Prof. Blaži upozorava da neki učenici dobivaju pomoćnike iako im možda nisu potrebni, dok drugi, kojima je pomoć neophodna, ostaju bez podrške. Pomoćnici u nastavi često se financiraju kroz projekte udruga koje sredstva osiguravaju iz EU fondova, što dovodi do neravnomjerne raspodjele resursa.

Danas su očekivanja i zahtjevi postavljeni pred učenike veći nego prije nekoliko desetljeća. Za djecu s teškoćama, ti visoki zahtjevi često predstavljaju prepreku koju ne mogu lako svladati, zbog čega je neophodna podrška stručnjaka i prilagođeni programi koji će im omogućiti uspješno obrazovanje.

Obrazovni sustav suočen je s rastućim potrebama, a prilagodba i modernizacija postaju sve hitniji kako bi se svim učenicima osigurao jednak pristup obrazovanju.