Darko Karamazan: Hrvatska je raj za zmije, imamo čak petnaest vrsta

Svakog 16. srpnja, organizacija Advocates for Snake Preservation (ASP) koristi različite oblike edukacije kako bi podigla svijest o važnosti očuvanja zmija, nepravedno etiketiranih gmizavaca kojima prijeti izumiranje. Na ovaj dan, pojedinci, udruženja i ustanove posvećene očuvanju divljih životinja okupljaju se radi podizanja svijesti o zmijama.

Zmije se često prikazuju kao zle, od biblijske priče o Rajskom vrtu do modernih priča poput one o Harryju Potteru. No, predrasude su najveća prepreka njihovom očuvanju. Zmije, kao i sve divlje životinje, suočavaju se s problemima poput gubitka staništa, klimatskih promjena i bolesti.

ASP koristi znanost, obrazovanje i druge metode za promicanje očuvanja zmija i koegzistencije s ljudima. Iako se ljudi prirodno boje zmija, ova fascinantna i raznolika stvorenja zaslužuju bolju razumijevanje. Postoji preko 3.500 vrsta zmija širom svijeta, od kojih je samo oko 600 otrovno, a samo 200 su smrtonosne. Ovi podaci ukazuju na to da zmije nisu toliko opasne koliko se često misli.

Kako bi pomogao u rušenju nekih predrasuda o ovim fascinantnim stvorenjima, u redakciji  Radija92 gostovao je naš jedini certificirani zmijolovac, Brođanima dobro poznati Darko Karamazan. Evo što je podijelio o svom nesvakidašnjem zanimanju i "kolegicama" sa svog  "radnog mjesta" koje većini tjeraju strah u kosti.

 Od kada se bavite hvatanjem zmija?

- Od kada sam dobio certifikat od Imunološkog, a tome ima više od 50 godina. Moje selo je bilo jedinstveno za vrijeme Jugoslavije. Znači, to je selo koje se jedino tada bavilo hvatanjem zmija u većem obimu, četiri institucije su cijele godine sabirale zmije. Dolazili su iz Galenike, Beograda, Krke iz Slovenije, Imunološkog zavoda i Plive kupovati otrov za svoje potrebe. Ali, i dalje smo jedina registrirana udruga koja se bavi ovim poslom.

 Kada ste vi uhvatili svoju prvu zmiju?

-  Bio sam star 7-8 godina. Bila je to riđovka. Tada su se uzimale samo riđovke, ne druge zmije, i to uglavnom ljeti. Ljeto je vrijeme kada zmije dolaze bliže ljudima jer traže hladna mjesta. Ja bar tako mislim. Prvo idu za vodom, drugo za hranom, a hrana su im glodavci. Sve manje ima glodavaca u šumi zbog arondacije, rada traktorima i slično, pa su se glodavci povukli u naseljena mjesta. Što je više glodavaca, više je i zmija.

 Kakva je situacija u Slavonskom Brodu?

- Ima ih, tako reći.U Brodu je dosta intervencija. Zašto? Ne znam, ali idemo i po cijeloj Hrvatskoj.

Kada ste u Brodu, kada radite, o kojim zmijama se radi i koliko je opasno?

-Većinom su to bjelice, bjelouške, bude poneka riđovka, ali većinom su neotrovne zmije. Evo, budući da živim blizu Vijuša, taj kraj postaje sve divlji što se tiče životinja. U središtu grada možemo vidjeti čagljeve, rode, i druge životinje. Grad bi mogao osmisliti mjere u rano proljeće kako bi se riješio zmija. Najbolje je hvatanje zmija krajem trećegpa sve do petog mjeseca, kada je zemlja hladna, a vani toplo. Onda zmije izlaze da se griju. Tada nema ni rastinja, što olakšava hvatanje.

 Možete li objasniti što radite sa zmijama nakon hvatanja?

- Bitno je napomenuti da kad uhvatimo zmiju, ne ubijamo ju, nego ju vraćamo u njeno prirodno stanište. Da, mi ne smijemo ubijati zmije. Velike su kazne za to.

Koliko vrsta zmija ima u Hrvatskoj?

- Mi imamo petnaest vrsta zmija u Hrvatskoj, što je veliko bogatstvo. Nijedna zemlja u Europi nema toliki broj različitih vrsta zmija kao mi. Imamo i najotrovniju zmiju Europe, našu riđovku, koja je križanjem s bosanskom ljuticom postala najotrovnija zmija u Europi. Zato su kod nas te zmije skupljali od Nove Gradiške do Babine Grede i u  dijelu bosanske Posavine. 

Imali ste i radionice za građane?

- Da, imali smo radionice koje smo održavali i po školama i nastavit ćemo ih održavati. Ponovno ćemo ih organizirati sada, kada je ljetno vrijeme i imamo više intervencija. Edukacija građana je važna kako bi znali što učiniti u slučaju ugriza zmije, kako prepoznati zmiju, kako postupati i pružiti prvu pomoć.

Postoji li neka zmija koje se bojite?

-  Pa ne, uvijek je neka opasnost prisutna, kao kada smo uhvatili poskoke, četiri komada, kod jednog čovjeka na vikendici. Potrebno je biti pažljiv, kao što se mora biti oprezan s električnom strujom. Možete biti stručnjak, ali mala nepažnja može uzrokovati probleme. Neki ljudi i danas imaju posljedice od ugriza zmija, nije smrt jedini ishod nakon ugriza otrovnice, kako većina misli. Zato je važno biti oprezan i smireno postupati. Već sam se navikao i znam kako ih uhvatiti. Moj kolega Vlado (Lađarević, op.a.), magistar zootehnike, poznaje latinske nazive i proučava zmije, dok ja znam gdje se zmije vole skrivati.

Što možete reći o jednoj od "svježijih" intervencija?

- Prije četiri dana sam bio na intervenciji u večernjim satima u Slavonskom Brodu, kada je bjelouška ušla u stambenu zgradu kod jedne gospođe. Zamolio sam je da stavi ručnik uz vrata kako se zmija ne bi vratila nazad, a ja sam brzo došao, uhvatio zmiju i vratio je u prirodu. Time spašavamo i zmije i ljude.

Zmije se često povezuju sa zlom. Što mislite o tome?

-  Zmije su važne jer smanjuju populaciju glodavaca, koji su prenosioci bolesti poput trihineloze. Glodavci su jedan od najvećih prenosioca te bolesti, a zmije ih hvataju, pogotovo bolesne životinje. Dakle, zmije smanjuju rizik od bolesti za ljude, tako da ne bih ih povezivao sa zlom.

 Zmije kao kućni ljubimci?

-  Naše su zmije zaštićene. Jedna stvar koju pokušavam je dobiti farmu zmija. Želio bih uzgajati samo otrovnice, proizvoditi otrov, ali one su zaštićene i nemam pravo uzimati ih iz prirode. Dakle, zmije koje netko ima moraju imati porijeklo. Nemam pravo otići u prirodu, uhvatiti zmiju i zarobiti je, to je kazneno djelo. Mogu se kupiti zmije koje su već uzgojene u terarijima i koje netko želi imati kao ljubimca. Našim riđovkama tražnja je velika, posebno vani, ali moraju imati papire i ne smijemo ih izuzimati iz prirode. Nama je to strogo zabranjeno, znači možemo ih izuzeti samo na mjestima gdje su ugrožene one ili ljudi.

Hvala vam na ovom razgovoru, imate li što poručiti građanima? 

- Molim građane da ne ubijaju zmije. Nismo njima uzeli staništa, oni nama. Moramo živjeti zajedno s njima, moramo se priviknuti jedni na druge. Jednostavno je, zovite 112, oni znaju što treba. Najbitnije je da ne uzimate stvari u svoje ruke ako ne morate. Ako ste ugroženi, razumijem, ali kazne su velike za ubijanje tih životinja. Zovite 112, uvijek će netko doći. Građani ne snose trošak, sve pokriva lokalna uprava. Nemojte ih ubijati, moramo ih vraćati, moramo ih sačuvati. To je jedino što možemo još sačuvati u ovoj lijepoj našoj državi za buduće generacije. Čuvajmo se svi skupa. To nije moje bogatstvo, nije vaše, to je zajedničko i trebamo ga zajedno sačuvati.