Obogatili se pečenjem rakije

OBOGATILI SE PEČENJEM RAKIJE

Došavši iz Amerike tražiti svoje korijene, praunuci brodske obitelji Pachany posjetili su početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Slavonski Brod. Obišli su bivše kuće svojih predaka, razgledali grad, a svratili su i u Muzej Brodskog Posavlja, te je tom prigodom u razgovoru zabilježeno nekoliko podataka o njima.

Podrijetlom je cincarsko-grčka obitelj Pachany sa sjevera sunčanog otoka Krete, otoka grčkih bogova i drevnih civilizacija u Egejskom moru. Kreta je od 1204. do 1669. pripadala Kraljici mora - Veneciji, a zatim je bila pod turskom vlašću i život grčkom stanovništvu nije bio nimalo lak. Tek 1913. godine Kreta je priključena Grčkoj.

Kao i mnogi grčki stanovnici Krete, migracijama za boljim životom, Pachanyjevi napuštaju otok. Baveći se trgovinom, nastanjuju se isprva u Bugarskoj, pa u Rumunjskoj i iz Rumunjske dolaze u Brod na Savi. I, nisu se prevarili. Brod je spretnima i promućurnima tada pružao velike mogućnosti, što su Pachanyjevi iskoristili, te postali jedna od najbogatijih brodskih obitelji. Pretpostavlja se da je to bilo u prvoj polovici 19. stoljeća.

Prvi se u Brodu spominje trgovac i posjednik Anastas Pachany. Bilježi ga Knjiga građana Slobodnog vojnog komuniteta Brod. On je građansko pravo dobio još 29. Decembra 1847. godine. Njegov sin, Constantin Anastas Pachany, trgovac i posjednik, ubilježen je u Registar brodskih trgovaca 1877. godine, a trgovao je barutom i mješovitom robom. Od 1881. godine trguje samo mješovitom robom, što piše u istom Registru. Constantin (u Brodu su ga svi zvali Kosta), bio je oženjen Klementinom rođ. Wanner, kćerkom generala i zapovjednika brodske tvrđave Karla Eugena Wannera. Nakon njene prerane smrti 1872. godine (vjerojatno je umrla pri porodu i sahranjena je uz oca na brodskom katoličkom groblju u klasicističku kapelicu u kojoj je danas posljednje počivalište brodskih župnika Rimca, Mihaljeka i Majstorovića), Kosta ženi Anu Popović. Ona je rođena 1848. od oca Teodora i majke Ane, djevojački Dimović. Stara je to brodska porodica iz Srednjeg sokaka (Starčevićeve ulice), iz kuće gdje je danas iritantno kičasta „Kuća piva“. Prema Knjizi zavičajnika u brodskom Držanom arhivu, Kosta i Klementina imali su dva sina: Constantina Leonidasa, rođenog 1867. godine i Anastasija – Tasu, rođenog 1872. Sa suprugom Anom Popović Kosta je imao jednoga sina, Benka, koji je rođen 1881. godine.

Anastas je studirao medicinu u Grazu i specijalizirao zubne bolesti u Berlinu. Oženio je Melaniju Adamović iz Novoga Sada, rođenu 1879. Živjeli su na Rijeci od 1907. godine, gdje je Anastas i umro 1927. Napisao je na talijanskom jeziku nekoliko specijalističkih knjiga o zdravlju zuba (Zubi i zdravlje) i na hrvatskom zbirku pjesama „Soneti“ koja je izdana 1921. u Karlsbadu. Anastas i Melanija imali su troje djece, odreda rođene u Rijeci: Astra 1909., Konstantin 1911., Leonidas 1912.

Constantin Leonidas ostaje u Brodu i s ocem Kostom vodi firmu „C. A. Pachany & Sohn“ osnovanu još 1862. godine, što vidno ističu na službenim dokumentima firme. Na veliko su se bavili prodajom vina i rakije, te imali pecaru šljivovice i grožđane rakije, a u Brodskom brdu posjedovali su velike vinograde na Rozinki. Leonidas ženi Milevu Tassovac rođenu 1871., kćerku prebogatog posjednika prvog brodskog paromlina („vatrenka“, ugao Zrinske i Štampareve). Potom je Leonidas bio bankar u Beču. Obitelj Pachany radi toga tridesetih godina i seli iz Broda na Savi u Beč, gdje Leonidas umire 1944. godine.

Najmlađi sin, Benko Pachany, bio je veletržac i živio je u Njemačkoj, u Frankfurtu na Majni.

No, Kosta je imao i dvije kćeri, samo nije poznato iz kojega su one braka bile. Klementinu udanu bar Dippel i Konstancu, suprugu inspektora ing. Milorada Šimića, šefa Građevinske sekcije zagrebačke. Gospođa Ana Popović-Pachany umrla je u Zagrebu 1925., o čemu su izvijestile „Brodske novine“, te je ona vjerojatno bila Konstancina majka.

Pachanyjevi su se obogatili pečenjem rakije, najunosnijim brodskim biznisom u drugoj polovici 19. stoljeća i na prijelazu u 20. stoljeće. Tri pecare u varoškom ataru, dvije židovske i jedna cincarska, gotovo jedna do druge: Samuela Koppa, Constantina Pachanyja i Jakoba Kohna, radile su u punom pogonu. Brodska okolica bila je vrlo pogodna za uzgoj i bogata voćem, isplatilo se saditi šljivike i vinograde, jer sve tri pecara otkupljivale su velike količine voća. Pachanyjeva pecara nalazila se na Varoškoj cesti (sadašnja Ulica Petra Svačića), uz tadašnji prijelaz preko pruge za Vinogradsku cestu, pa prema današnjem podvožnjaku. Bilo je tu više velikih zgrada, vrionica s bazenima i ogromnim kacama, pecara s visokim dimnjakom, otvoreni i zatvoreni magazini. Danas je na mjestu Pachanyjeve pecare skladište Zagrebačke pivovare i velika trgovina pića.

U Brodu još postoje dvije reprezentativne Pachnyjeve kuće. U Starčevićevoj ulici, od ugla sa Šenoinom, na broju 53, duga je prizemnica s deset prozora i lučnim ulazom. Kuću je dao graditi Constantin Anastas Pachany (njegov monogram, C. A. P., nalazi se u rešetki od kovanog željeza nad ulaznim vratima). Pretpostavlja se da je kuća sagrađena osamdesetih godina prošlog stoljeća, a fasada je lijepi primjer klasicističkog oblikovanja. Ovu kuću će sin Constantina, Leonidas, prodati 1916. godine Milanu Cvjetkoviću. Njegov pak sin Branko u dvorištu otvara tiskaru u kojoj se od 1930. godine štampaju brodske novine „Posavska štampa“. Branko je bio izvanredni student prava u Zagrebu, a kako je smrću oca ostao bez financijske potpore za studij, to je pokretanjem lista pokušao doći do potrebnih sredstava. List je isprva (od 1929.) štampan u tiskari Vilima Bucka, onda je Branko radi nesuglasica htio promijeniti tiskaru, ali su se ostali brodski tiskari pokazali solidarni s Buckom i odbili su ga, stoga je Branko na kredit kupio moderne tiskarske strojeve i pokrenuo vlastitu tiskaru. Bila je to tada četvrta brodska tiskara u Brodu: Buck, Pečvarac, Schulman, Cvjetković.

Poslije Drugog svjetskog rata kuća Pachany postaje „društveno vlasništvo“ i napunjena je stanarima. Pod kućom ima veliki podrum u kojem je pedesetih godina prošlog stoljeća bila proizvodnja bezalkoholnih pića: soda-vode, malinovca, Cocte... Od sedamdesetih godina „Brodvin“ je u tom podrumu držao restoran i pivnicu za koju je interijer radio brodski umjetnik Dinko Perko. Između separea sa stolovima i klupama od masivnog drveta, bile su stilizirane drvene volovske glave s originalnim rogovima.

U Ulici Petra Krešimira IV. na broju 24, bivša siva, godinama oronula zgrada propalog tiskarskog poduzeća „Plamen“, obnovljena te svijetlo oličena, upravo je zablistala i plijeni poglede (danas je u zgradi poslovnica Erste Bank). Građevinski poduzetnik Vjekoslav Tauchmann gradio ju je 1906. godine za bogatog Leonidasa Pachanyja, sina trgovca i vlasnika pecare Constantina. Građevinska dozvola izdana je 25. svibnja, a već 29. studenoga iste godine ova monumentalna kuća, građena po tada najmodernijem secesijskom slogu, je završena, te je 1. studenoga izdana i uporabna dozvola. Na fasadi kuće ističu se dva trostrana ostakljena erkera na katu i „ondulirani“ dijelovi fasade, te reljefni akantusovi listovi s alkama. Lođa je obložena i keramičkim pločicama. Posebno je lijep balkon lođe ove kuće i elegantna balkonska ograda od kovanog željeza sa slovima L. P. - monogramom vlasnika.

Prostrano prizemlje ima dva lokala. Isprva je u njima bila Pachanyjeva gostionica, koju će 1909. godine preuzeti Maks Spitzer. Potom tu nalazimo papirnicu tiskare Dušana Zdravkovića, a i njegova manja tiskara vjerojatno je bila u stražnjim prostorijama. Na katu je stanovala obitelj Pachany do početka tridesetih godina, kada sele u Beč.

Godine 1920. registrirana je firma „C. A. Pachany i sin, nasljednici“ d.d., pecara, poslovnica Starčevićeva 4, radionica i skladište u Brodskom Varošu (atar Brodskog Varoša je tada bio sve do bosanske rampe). Bavili su se prodajom, kupovinom, te proizvodnjom rakije, vina, šljivovice, grozdjanke, ruma, raznih likera, konjaka, suhih šljiva, ostalog suhog voća, pekmeza, ulja, svih zemaljskih proizvoda i ine robe.

No, naziv firme može i zavarati, jer još 1910. Pachanyjevi su pecaru prodali Colomanu Benčeviću i Šandoru Krauszu, a 1920. „Brodske novine“ pišu o osnivanju dioničarskog društva koje vodi pecaru: Novo društvo u Brodu osnovano je pod firmom C. A. Pachany i sin nasljednici dion. Društvo... U ravnateljstvo izabrani su na 3 godine Koloman Benčević kao predsjednik, Šandor Kraus tehnički direktor, Alex. Ehreman, Ervin Mȕller, Makso Weiner, Rudolf Weidl... Pachanyjevi se ne spominju. Prodajno mjesto pića firma oglašava i u Mesićevoj ulici, u zgradi „Žute kuće“. Dioničko društvo je u Registru do 1939. godine. U teškim bombardiranjima za vrijeme Drugog svjetskog rata pecara Pachany sravnjena je sa zemljom.

Poslije Drugog svjetskog rata i kuća Pachanyjevih, iz Široke ulice, postaje društveno vlasništvo i sjedište Tiskarskog poduzeća „Plamen“ (nastalo spajanjem Buckove i Schulmanove tiskare), koje je na katu zgrade imalo upravu. U prizemlju je bila mesnica i trgovina tekstila.

Kada je devedesetih godina propala tiskara „Plamen“, lokot je dugo vremena bio na kapiji kuće Pachany, a fasada je postajala sve oronulija. Srećom, u zgradu useljava banka, koja sve obnavlja i danas je kuća Pachany opet prava secesijska ljepotica, u Brodu rijedak primjer, gotovo do u detalja dobro restaurirane starine i kao takva ukras Široke ulice.