Noć u Egiptu

Nekada je u ovo, pritislo hladno vrijeme bila sezona zabava, silvestarskih, pretpokladnih i pokladnih, ludih, nezaboravnih. Udobne dvorane „Žute kuće“, „Crvene kuće“, „Centrala“, „Tri gavrana“, „Kasine“, „Radničkog doma“... bile su pretijesne da sve željne zabave i provoda prime. Priređivači su nastojali biti što originalniji, kako bi zabava uspjela u moralnom i materijalnom pogledu, a bila što jedinstvenija, da bi se o njoj pisalo, govorilo i dugo se pamtila kao najuspjelija zabava sezone, senzacija prvog reda. Spomenimo neke zabave.

Izraelitičko dobrotvorno gospojinsko društvo priredilo je 1912. godine zabavu pod nazivom Ples pralja. Goste je zabavljala glazba pješačke pukovnije br. 39 iz brodskog garnizona. U pozivu za zabavu je napomena: Gospodje i gospodjice koje ne dolaze kostimirane, umoljavaju se doći u laganim ljetnim opravama. Prema prigodi, pralje su, dakako, bile još laganije i tananije odjevene.

Židovski športski klub „Makabi“ održao je 1922. godine zabavu U carstvu cvijeća. Dvorana je bila puna zamamnih miomirisa i raznolikog cvijeća i dva dana prije neprekidno ložena. Program su izvađale prvorazredne sile iz Zagreba, a otmjena publika naručila je toalete kod prvih krojačkih salona u Wienu i Grazu.

Davorova pokladna reduta u Kasinu 1923. potrajala je do ranih jutarnjih sati. Poslije tri sata u jutro svirali su „graničarski“ tamburaši seljačko narodno kolo. Tu su se uhvatili, sa našim gostima seljacima i seljakinjama iz Podvinja, naše puce i dečki. Nije manjkao uobičajeni mali jastučić, na koga se je pokleknulo, dok se s „odabranim“ ili „odabranom“ poljubi. Istaknula se i grupa maskiranih Podvinjčana, koji su sa svojim nastupom razdragali sve prisutne... pa Brođani poželiše: dobro nam došli i u budućim godinama i donijeli ono raspoloženje sa kojim ste nas i ovaj put upravo iznenadili.

Hrvatsko dobrotvorno gospojinsko društvo priredilo je 1924. godine u prostorijama Kasine sjajnu maskiranu zabavu Na dalekom žutom istoku (svečanost u hramu božice Kao-Liu, božanstva radosti i šale). Dvorana je bila dekorirana japanskim kamelijama, krizantemama, šarenim papirnatim lampionima... Plesale su ljupke gejše rafinirano sa gracioznim kretnjama. Bio je tu sabran highe-life (high life - celebrity, rekli bi danas) Broda, gospođe u biranim večernjim toaletama, a gospoda u salonskim odijelima. Svirala je vojna glazba osječke divizijske oblasti.

Pokladna zabava Hrvatskog dobrotvornog gospojinskog društva u Hrvatskom domu 1927. godine bila je tako krasno zasnovana (...) Kada su se lijepi plavi zastori razmaknuli, a na pozornici se ugledala škatulja sa cigaretama. Prava, pravcata škatulja „Regalitas“ importirana ravno u Brod. A, kada se poklopac škatulje otvorio, iz nje su izašle „žive“ cigare u svojim lijepim omotima. Bio je pravi užitak gledati tu mladost, kako vrije, pleše i uživa… Duhoviti „ples cigara“ bila je zamisao gospođe Hrdlička, koja je za ovu osebujnu izvedbu dobila laskava priznanja.

Uz dotad neviđenu dekoraciju dvorane, koja je bila vrlo ukusna i stilska, godine 1929. održavana je maskirana Vesela noć u dvorcu šeika Ben-Alia, koju je priredilo brodsko elitno društvo Posavsko kolo jahača „Ljudevit Posavski“. Posjetitelji su zaista imali dojam da se nalaze u raskošnom bagdadskom dvorcu iz 1001 noći. Pa da su im poslije ponoći ponuđeni i „leteći ćilimi“, sjeli bi na njih prekriženih nogu, pušeći čibuke, uvjereni da će taj čas i poletjeti.

No, jedna je zabava posebno upamćena. Najavila ju je „Hrvatska zajednica“ 1924. godine: Maturanti Kr. realne gimnazije u Brodu n.S. priredjuju 12. I. 1924. u prostorijama Kasina NOĆ U EGIPTU zabavu sa biranim rasporedom i velikim iznenađenjima. Ovime se p. n. općinstvo najuljudnije umoljava, da se pojavi u orijentalnim kostimima, a oni koji žele sudjelovati u svečanoj povorci karavane neka izvole pravovremeno javiti priredjivačkom odboru (Realna gimnazija I. kat)...

Uz novinske izvještaje i sačuvane fotografije o ovoj nadasve uspjeloj zabavi, možemo si predočiti kako je protekla, kako su se zabavljali i koji su užitak organizatori posjetiteljima priuštili. A zabavu su priredili abiturijenti - maturanti Kraljevske realne gimnazije, školske godine 1923./1924., dakle druga generacija brodskih maturanata. Bilježi ih poimence Izvještaj škole, pa ćemo ih nabrojati, jer su to i zaslužili: Vilko Basrek, Josip Berković, Mijo Ferić, Mato Dumenđić, Mirko Goldbreger, Josip Lorschy, Marijana Gabrilovac, Vladoje Kolar, Etelka Gorjanić, Marija Gottina, Ivanka Ivanović, Milka Jakešević, Elizabeta Puches, Vjekoslava Štajduhar, Amalija Nyerš, Sofija Pataki, Makso Sternberg, Bogdan Pejnović, Ivan Sauerborn, Dragutin Schweiger, Mijo Stažić, Vinko Stipešević, Marija Vuković, Ivan Domac, Matija Milušić, Vojislav Čubrilović, Slavko Hainski i Borivoj Maksimović.

Počelo je živom slikom „karavana“ koja je krenula na dugi, zamorni put preko usijane pješčane pustinje i igrom boja postigla je pravi efekt. Gimnazijalcima se u karavani pridružilo i kostimirano općinstvo, oni koji su se prijavili priređivačkom odboru. Oduševljenje je izazvao alegorički ples „cvjetanje lotosa“, biljke koju su stari Egipćani poštivali i upravo obožavali. Skladni ples prikazan je u izvođenju gracioznih i ljupkih Tutankamonovih robinja, a onda je svima u „polutami faraonske grobnice“ zastao dah i pažnju prikovala točka pod nazivom „buđenje mumije“. U savršenoj tišini, kao da je zaista oživjela nakon tisućljetnog nepomućenog mira i počivanja u raskošnom sarkofagu. Točka je uspjela preko svakog očekivanja. No, bilo je toga još, a onda se razvila vrlo animirana zabava s plesom, koji je potrajao do kasno u noć.

Maturanti su dvoranu Kasine dekorirali, naravski, u starom egipatskom stilu. Bila je tu piramida, vitki „kameni“ obelisk, zagonetna sfinga i na sve strane slikovito hijeroglifsko pismo. Slon (maketa) gotovo u naravnoj veličini, izazvao je posebnu pažnju. Odjeća, obuća, frizure i nakit maturanata upotpunili su ovu tisućljetnu sliku veličanstvenog faraonskog doba starog Egipta.

Zabave su učenici priređivali kako bi namaknuli sredstva za maturalno putovanje. Već tada neki su razredi maturanta putovali i u inozemstvo, ali je Ministarstvo prosvjete zabranilo takve ekskurzije uz napomenu – Upoznaj najprije sebe, da poslije lakše upoznaš svojega susjeda. Tako je spomenuta generacija gimnazijalaca 1923./1924. otputovala na Plitvička jezera, zabilježio je u svojim sjećanjima maturant Josip Berković (sin veleposjednika, kasnije poznati profesor brodske gimnazije, književnik, urednik „Savremenih pogleda“), koji je to putovanje dobro zapamtio, jer se na njemu zaručio. Izabranica je bila školska kolegica Ivanka Ivanović iz Bosanskog Broda.

I svoju maturalnu zabavu Josip Berković je dobro zapamtio, a u ostavštini njegove šulkolegice Sofije Pataky nađene su ove fotografije originalne zabave „Noć u Egiptu“.

Samo, na tim sjajnim zabavama znalo je biti i nepodopština i nekorektnosti, koje su tako rekući udomaćene u Brodu. Iznose ih „Brodske novine“ baš te 1924. godine i kritički pišu o brodskim zabavama i učiteljima plesa, koji mladež ne uče i ponašanju na plesu, udvornosti, uljudnosti i društvenom ophođenju. Oni bi trebali najprije profiniti čovjeka, napraviti ga sposobnim za društvo time što ga upoznavaju sa društvenom etiketom.

Kritičar progovara i o eleganciji. Na dame prigovora nema, pošto im je to nešto prirodno. Međutim, mnogi muškarci dolaze na zabave u odijelu, koje su cijeli dan nosili na poslu. Ovakovu indolenciju treba osuditi, piše kritičar i nastavlja o tome da još jedan loš običaj vlada, a to je da mnogi plesači, ne obazirući se na druge, bezobzirno se pri plesu guraju i rivaju. Osim toga je upravo nepristojno, da neki običavaju posle 12 sati u noći i kasnije zamoliti dame za ples, a da ih nisu do toga doba niti upoznali. Ako ove dame neće sa takovim plesati, što je sasvim pravilno, onda im se prostački groze ili izazivaju svadje. Neka takve učitelji plesa poučavaju dok su njihovi djaci.

Današnji maturanti se i ne trude da priređivanjem zabava zasluže novac za maturalno putovanje već, to se podrazumijeva, za sve gule roditelje. A na plesovima u disco klubovima, ono što je prije 90 godina kritizirano, danas je sasvim normalno. Nikoga nije briga kako će tko na zabavu doći odjeven, ako se ono malo robice na curama odjećom može i zvati, jer je često girtl širi od dužine haljine, pa i „dame“ nitko više ne moli za ples, jer svatko se, za svoj ćef, drma sam i drma kako hoće.

(Posavska Hrvatska, 7. ožujka 2014.)