Hrvatski božićni običaji

Od svih blagdana u godini, najveći i najdraži blagdan hrvatskom narodu je Božić. Njemu se raduju svi, i djeca i starci, pa se i svaka obitelj priprema, da ga što svečanije dočeka i proslavi. Osobito hrvatsko selo slavi ga na svoj način, koji se razlikuje od proslave u gradu. Dok se u gradu ta proslava ne razlikuje od proslave u drugih naroda, na selu je ona povezana sa životom seljaka. Jedino se proslava Božića vanjskim načinom razlikuje u raznim hrvatskim krajevima.

Proslava Božića počinje obično na Badnjak. U nekim dielovima Slavonije počinje ona već uoči Badnjaka. Taj se dan zove "Kokošji Badnjak". Tada domaćin hrani u obruču od bureta devet puta kokoši i ostalu živad, jer želi da mu kroz cielu iduću godinu obilno nesu jaja i dobro se legu. Rano jutrom na Badnjak nastavlja se običaj tako, da mužka djeca obilaze kuće i izražavaju želje u korist domaćina i njegova gospodarstva. Čim udje u kuću dječak-čestitar, čučne u kut, obično za vrata. Dok ga ukućani posipaju žitaricama, on izgovara rieči u kojima su sadržane želje za napredak u gospodarstvu i zdravlje obiteljskih članova. Taj se narodni običaj zove "Položaj". Dakako da domaćin nadari čestitara, obično voćem, i tako mu zahvali za liepe želje.

Prije pristupa glavnoj i svečanoj proslavi Božića, to jest proslavi Badnje večeri, domaćin i domaćica treba da prirede mnogo toga. Glavna briga domaćinova je da izpeče prase, koje se zove "pečenka" ili "zaoblica". Nju peku seljaci na ražnju uoči Badnjaka ili na sam Badnjak. Na Badnjak, pri susretu, čestitaju jedan drugom spomendan praroditelja Adama i Eve. Tada se posti, pa se jede vrlo malo, a pije se medena rakija. Taj je običaj ostao još od starih Slavena, koji su najradije pili neko sladko piće od meda, zvano "medovina" ili "medica". Domaćica, opet, priprema kruh i kolače za božićne dane. Osobito pazi, da se dobro izpeče božićni kolač. To je veliki okrugli kruh od boljeg brašna, ukrašen likovima i ukrasima od tiesta: ptičicama, zvjezdicama i srdcetima. Taj kolač zovu različito. U Slavoniji ga nazivaju "badnjak", u Zagorju "ljetnjak", a u Dalmaciji "krsnica". U taj kolač stavljaju u nekim krajevima zlatni ili srebrni novac. Ovaj kasnije ne potroše, nego ga čuvaju iz godine u godinu i upotrebljavaju samo za tu svrhu, jer on predstavlja blagostanje u kući.

U sobi, gdje će se slaviti sveta večer, pripravi se još za dana sve za tu proslavu. Soba se još jednom dobro pospremi, jer se na prvi i drugi dan Božića sobe na selu ne pospremaju. Kada se dovrši posna večera, udju svi ukućani u sobu sa prostrtim stolom. Svi stojeći očekuju domaćina, glavu obitelji. Ovaj ulazi sa zavežljajem slame i čestita ukućanima Božić i Kristovo rodjenje. Tada svi kleknu oko slame nasred sobe i pomole se. Zatim sjednu da večeraju. Malo slame stavi se pod stolnjak, da se i na taj način sjete Isusa, koji se rodio na slami u priprostoj stajici.

Obično je do večere ukrašeno božićno drvce i tada se na njemu upale svijeće.

Na stol se, osim jela, stavlja čaša blagoslovljene vode sa stručkom bosiljka; zelena pšenica, posijana u tanjirić još na dan svete Barbare (4. prosinca), svezana hrvatskom trobojnicom; u tu pšenicu stave se tri izpletene svjećice, obično u narodnim bojama, i velika rumena jabuka - božićnica. U nekim krajevima stavljaju na stol i brus. Ako se tko poreže nožem, srpom ili kosom, koji su naoštreni tim brusom, vjeruje se, da će rana brzo zacieliti.

Slama, koja se unosi u sobu, iznosi se iz nje istom na treći dan Božića, na Ivanje. Jedan se dio slame odnese u kokošinjac, da kokoši dobro nesu i da bude obilno živadi u kući. Drugi se dio nosi u voćnjak i na svaku se voćku metne po nekoliko slamčica, da dobro urode iduće godine. Treći se dio odnese u vinograd i objesi na kolce, da tuča ne potuče vinograd. Negdje umiešaju te slame u sjeme, da bude pšenice i ostalog zelenja u izobilju. Najviše se slame odnese u staju pod stoku, da bi na godinu bila zdrava i što više koristila kući. U božićni kolač zabode se lozova grančica, koja se poslije Božića odnese na bunar i zabode u ogradu, da voda ne presuši.

Budući da se na Badnjak posti, večera je posve jednostavna: juha od vina ili rajčica, salata od graha ili postna sarma i kakav postni kolač.

Svijeće, koje su u pšenici, gasi domaćin poslije pojedene juhe. Umoči kruha u vino i škropi ih. Svi ukućani paze tada, na koju će stranu poći prvi tračak dima da pogašenih svijeća. Prema kome se uputi, vjeruje se, da će taj prvi umrieti u obitelji.

Poslije večere prostre se slama po sobi. Obično se spava na slami. Samo nemoćni starci i mala djeca spavaju na krevetu.

Odrasli se poslije večere spremaju za odlazak na polnoćku. Tko ikako može, ide tad u crkvu. U rukama se nose baklje, da se što bolje vidi ići po snježnoj cesti. Stariji mužkarci pucaju iz pušaka na veselje.

Na Božić ujutro razreže domaćin jabuku božićnicu na onoliko dielova koliko ima članova u obitelji, ali tako, da se još svi dielovi drže zajedno. Prije zajutraka dobije svaki ukućanin dio, da bi i ubuduće bili složni i držali se zajedno, kao dielovi na jabuci. U nekim krajevima pojedu prije zajutraka nekoliko bobica drienka, jer to pomaže zdravlju i snazi. Odatle potiče i narodna izreka: "zdrav kao dren".

Na prvi dan Božića čestitaju seljaci jedan drugom blagdan Kristova rodjenja samo kada se susretnu na ulici. Običaj je, da se na prvi dan Božića ne ulazi nikom u kuću. Tada treba da svatko uživa mir i veselje u svom domu i kraj svog ognjišta.

Istom na drugi dan Božića, na Stjepanje, pohadjaju se prijatelji i znanci te čestitaju jedni drugima, pogotovo svečarima, koji slave imendan.

Božić se u hrvatskim selima slavi i na treći dan, na Ivanje. Na četvrti dan na dan nevine dječice idu djeca od kuće do kuće s okićenim šibama i udaraju njima starije. To čine na uspomenu, kada je kralj Herod poklao nevinu djecu. Stariji ih tada darivaju voćem i kolačima.

Proslava Božića svršava se na dan Svetih Triju Kraljeva, kada se iz sobe uklanja božićno drvce.

J. Rastuški

(Seljačko ognjište, Božićni prilog, Zagreb, 1942, br. 52;

Posavska Hrvatska, 24. prosinca 2013.)