Zapostavljenost Broda

Zapostavljenost Broda. Ta, nije to od jučer! Pročitajte priču!

Još 1929. godine Brod traži Okružni sud, navodeći da je važan privredni centar s jakom industrijom, pa je osnutak Okružnog suda prirodna potreba našega grada. Deputacija, na čelu koje je bio gradonačelnik Vendelin Djanješić, otišla je u Beograd i posjetila ministra pravde, te mu predala predstavku gradskog zastupstva u kojoj se iznosi: ... grad Brod iako je imao samo kotarski sud, dobio je još prije 30 godina proširenje svoje kompetencije u trgovačkim i mjenbenim stvarima. Tako je u tome okviru bio izjednačen sa sudbenim stolom, osim u kaznenim stvarima. Medjutim, novim zakonom koji je stupio na snagu 1. siječnja 1930. god. izgubio je Brod tu svoju proširenu nadležnost, jer bi mogao suditi samo do 10.000 dinara. Po novom zakonu omogućeno je spajanje slavonskih i bosanskih kotareva, pa bi pod okružni sud u Brodu mogli potpasti kotarevi Nova Gradiška, Novska, Vinkovci, Bos. Brod, Derventa i Prnjavor. Ovi kotarevi prirodno gravitiraju više Brodu, a na štetu je bržega i jeftinijega pravosudja bila dosadašnja podjela pod Požegu i Banja Luku. Gradska općina u Brodu obvezala se da će sagraditi novu zgradu za okružni sud - piše „Jutarnji list“. Ministar je deputaciji obećao podržati tu brodsku prirodnu potrebu, samo, godine su prolazile, a od ministrovog obećanja nije bilo ništa.

Okružni sud posebno su priželjkivali brodski advokati. Njih trinaest. Ali, trinaest je nesretan broj i želje im se ne ostvariše - komentirao je „Ondulirani jež“ 1937. godine.

Krajem tridesetih godina, nakon svjetske ekonomske krize tek malo oporavljeno brodsko gospodarstvo, načinje nova kriza koja se javlja kao posljedica prelaska na ratnu privredu.

U travnju 1938. Udruženje trgovaca Broda izražava zahtjev za aktivnijom ulogom Broda u uvjetima ratne ekonomije, ali se također traži da se povede računa o zastupljenosti grada Broda u pogledu državnih i ostalih javnih ureda i ustanova, jer Brod je zapostavljen.

Predloženo je da Brod bude sjedište županije, okružnog ureda za osiguranje radnika, financijskog ravnateljstva ili inspektorata, okružnog suda, gradskog baždarskog ureda. Traži se povratak carinarnice, tehničkog odjeljka, zahtijevalo se osnivanje doma narodnog zdravlja, gradnja nove zgrade gimnazije i nove poštanske zgrade u kojoj bi bila smještena i nova automatska telefonska centrala. Problem brodske gimnazije bio je ne samo mali učionički kapacitet (na jednog učenika otpadalo je svega 4,5 m3 prostora) nego i to što je gimnazijska zgrada bila izgrađena na slabim temeljima i „stoga pogibeljna za ovako frekventnu školu“. Dalje se navodi da je zgrada brodske gimnazije najslabija zgrada u čitavoj Banovini Hrvatskoj.

U studenome 1939. godine predstavka sličnog sadržaja poslana je banu Banovine Hrvatske:

Gospodinu banu Banovine Hrvatske u Zagrebu

Gospodine Bane! U ime cjelokupnog građanstva grada Broda čast nam je podnijeti Vam ovu predstavku:

Grad Slav. Brod razvio se tokom vremena, zahvaljujući svome geografskom položaju i marljivosti i trudu svojih građana, u kulturni, privredni i saobraćajni centar cijele hrvatske Posavine. Željeznički, cestovni i vodeni putovi vežu slavonsku i bosansku stranu hrvatske Posavine kroz naš grad i sa našim gradom kao prirodnim središtem tog kraja. Mnogobrojna velika industrijska, trgovačka i obrtnička poduzeća, koja ovdje imaju svoja sjedišta, upućuju stanovništvo cijele Posavine od Novske do Vinkovaca i od Dervente do Požege da dolazi u Slav. Brod radi podmirenja svojih privrednih potreba, bilo to kupovinom potrebne trgovačke i obrtničke robe ili prodajom svojih poljoprivrednih proizvoda na ovdašnjoj pijaci, koja ih konzumira u velikim količinama, bilo pak traženjem zaposlenja u ovdašnjim industrijskim, trgovačkim i obrtničkim poduzećima. Ovdašnje srednje škole pohađa veliki broj đaka iz bliže i dalje okolice grada, koristeći se time što je grad Brod iz svojih sredstava podigao potrebne zgrade za te škole i omogućio razvitak kulturno-prosvjetnog rada.

Sav taj svoj dosadašnji napredak zahvaljuje grad Brod uglavnom samo privatnoj inicijativi, žrtvama svojih građana i prirodnom položaju, jer je od strane državnih faktora bio do sada uvijek zapostavljen. Kroz posljednjih 20 godina nije grad Brod dobio nijednu novu državnu ustanovu, niti je u Brodu podignuta ma i jedna državna zgrada.

I ako bi bilo, posve prirodno i razumljivo, da je grad Brod ujedno i upravno središte za sve oblasti javnog života na cijelom tom području hrvatske Posavine, koje gradu Brodu gravitira i da se u Brodu nalaze sjedišta svih viših državnih administrativnih sudskih te samoupravnih ustanova za to područje, jer bi to cjelokupnom stanovništvu i slavonskog i bosanskog dijela hrvatske Posavine najviše koristilo i olakšalo te pojeftinilo mu saobraćaj s tim javnim ustanovama koje gotovo svakodnevno treba, - ipak su svi dosadašnji prijedlozi i molbe u tom pogledu bili uvijek odbijeni. Što više bili su u toku zadnjih 20 godina ukinuti ili preseljeni u druga mjesta i oni malobrojni državni i samoupravni uredi, koje je grad Brod još od ranije imao, kao: okružni ured za osiguranje radnika, carinarnica, tehnički i hidrotehnički odjeljak. Time je bio dvostruko oštećen privredni život grada Broda i cijele hrvatske Posavine, s jedne strane što su mu bile, oduzete koristi koje su cjelokupna ovdašnja privreda, građanstvo i gradske općina imali od rada tih ustanova, a s druge strane što sada građani Broda i seljački narod iz brodskog i susjednih kotara, ako nešto od tih ustanova trebaju, moraju da troše i dangube za putovanja u druge udaljene gradove, s kojima ih inače ne vežu nikakovi privredni ni kulturni interesi, a niti pogodne saobraćajne veze.

Osnutak Banovine Hrvatske očekivalo je i dočekalo rodoljubno građanstvo Slav. Broda s velikim oduševljenjem i čvrstim pouzdanjem, da će u slobodnoj domovini Hrvatskoj biti im ove nepravde ispravljene i potrebe grada Broda, koje su ujedno i potrebe cijele Posavine od strane mjerodavnih faktora biti uvažene, te da će sva ta pitanja biti pravedno riješena na korist građanstva i cijelog naroda.

U toj vjeri i nadi, slobodni smo da Vas, Gospodine Bane, po zaključku mjesne organizacije Hrvatske Seljačke Stranke i svih staleških organizacija našeg grada zamolimo da Vašim odlukama odnosno prijedlogom kod resornog ministra budu konačno na zadovoljstvo građana grada Slav. Boda i seljačkog naroda hrvatske Posavine riješena pitanja, koje Vam nastavno iznosimo kao najvažnije i najhitnije potrebe tog područja.

Predstavku su potpisali: Mjesna organizacija HSS-a – Franjo Marinić i dr. Filip Markotić, Udruženje zanatlija za grad i srez Brodski – Blaž Markovac i Josip Dabčević, Udruženje trgovaca za grad i srez Brod – Hugo Havliček i Rudolf Fuks, Udruženje ugostiteljskih radnja – Franjo Blažić i Valent Podhraški, Mjesna organizacija saveza hrvatskih obrtnika u Brodu – Stjepan Kirhofer i Antun Geršić, uime advokata i kraljevskih javnih bilježnika – dr. Ante Nikić, dr. Aleksandar Milčić, dr. Milan Polak, dr. Josip Krpan, Vinogradarsko i voćarsko društvo Slav. Broda – Dragutin Repić i dr. Henrik Duffek, uime Društva kućevlasnika – dr. Henrik Duffek.

Eto, Brodu i danas mnogo toga nedostaje, za mnogo toga je uskraćen, a što bi na svoju veličinu i svoj značaj, pa i svojim prirodnim potrebama trebao imati, o čemu je upravo u prošlom broju pisala „Posavska Hrvatska“. Povijest se ponavlja. Ukidanja i postojećeg i nova uskraćenja još se i najavljuju. Stoga, nije li vrijeme da se naši dužnosnici ugledaju na stare brodske odličnike i upute sličnu predstavku onima kojih se tiče?! Samo da naša deputacija ne dobije - kao i ona kada je Brod tražio kotar, pa dobio desnu preko lijeve (bosanski grb, rekli bi neki). Ali Zagreb, nasreću, nije ni Beograd a nažalost ni Beč, pa će sigurno imati više razumijevanja. Bar tako vjerujemo.

(Posavska Hrvatska, 14. veljače 2014.)