Korizmena duhovna obnova u župi Podvinje: „Pouzdanje u Božje milosrđe“

 Trodnevnu korizmenu duhovnu obnovu za vjernike župe svetog Antuna Padovanskog u Podvinju (Slavonski Brod) predvodili su prvog vikenda u ožujku duhovnik Pokreta Božjeg milosrđa i voditelj svetišta Božjeg milosrđa u Ovčari kod Đakova, (ujedno i župnik župe svetog Antuna u Levanjskoj Varoši) vlč. Miro Tomas i tajnik Nadbskupijskog ordinarijata Đakovačko osječke nadbiskupije vlč. Pavao Mikulčić, domaći sin, iz ove župe.

Sve tri večeri duhovno molitveni program okupio je u župnoj ckrvi sveca cijelog svijeta u Podvinju veliki broj vjernika ne samo iz ove župe, nego i iz drugih gradskih župa Slavonskog Broda i okolice. Prve večeri, u petak, 4. ožujka početak je bio uz pobožnost križnoga puta i mogućnost svete ispovijedi, a nastavljen misom i klanjanjem pred Presvetim. U subotu, 5. ožujka nakon molitve Gospine krunice i marijanskih litanija, euharistiju je, a potom i molitvu u klanjanju pred Presvetim predvodio vlč. Pavao Mikulčić.

U svjetlu prispodobe o farizeju i cariniku i o tome kojemu će od te dvojice Bog uslišati molitvu i iskazati mu svoje milosrđe, vlč. Mikulčić upozorio je da smo svi mi danas u opasnosti da se pretvorimo u one koji u molitvi pred Bogom zauzimaju farizejski stav, tj. da se u molitvi počnemo diviti sebi, onom što kao kršćani činimo, kako živimo. „Nemali broj vjernika ispovijedi zamjenjuju razgovorima za posao. Smatraju da, baš kao na razgovoru za novi posao na poslodavca, ovdje na svećenika trebaju ostaviti što bolji dojam o sebi. Nižu svoje odlike i vrline, ne navodeći niti jednu manu. Jer smatraju da ih nemaju, da su bezgrješni i savršeni. Pa iako im je od prošle ispovijedi prošlo i godina, dvije…grijeh im je nešto nepoznato“, kazao je vlč. Pavao i otvoreno upozorio kako mnogi od 80 posto u statistici izjašnjenih katolika u Hrvatskoj danas kao da se srame ili strahuju reći da su katolici, da su vjernici i živjeti svoju vjeru.

Istaknuo je da za Boga nije važno koji i koliko teški grijeh smo počinili nego da smo, došavši sebi, prepoznali svoju grješnost i njegovo milosrđe te mu se s pouzdanjem obratili moleći ga da nam oprosti. „Neće nas spasiti naša pravednost, nego će nas spasiti isključivo Božje milosrđe pred kojim mi, želimo li ispravno moliti, trebamo ponizno prignuti glavu“, dodao je. Posvijestio je okupljenima kako možemo postati znakom Božje prisutnosti i blizine za svoje najbliže, a napose za one na rubovima Crkve i društva.

„Lice Isusa Krista možemo prepoznati u licu u našoj izabranosti da budemo članovi Crkve, u licima svojih bližnjih, u licima jedni drugih. Božje milosrđe može se prepoznati i u Božjoj Riječi, u euharistiji, u svećenicima koji su tu za vjernike. Pozvani smo osjetiti u sebi radost što nas je Isus ponovo pronašao i iskazao nam beskrajno milosrđe. A pronašao nas je u našoj vlastitoj slabosti, izgubljenosti, grešnosti. U sakramentu pomirenja, u kojem se trebamo svaki put ponovo iznova suočiti s vlastitom grešnošću, a ne pristupati mu iz običaja. Pozvani smo tražiti i pronalaziti Isusa tamo gdje ga nitko ne traži, na egzistencijalnim periferijama Crkve i društva svjedočeći svima, kroz konkretno življenje duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, Božje milosrđe. Ukoliko uspijemo razmatrati Božje milosrđe kroz ovu Godinu, iskusiti Božje milosrđe u vlastitom životu i onda podijeliti to Božje milosrđe s drugima, utoliko će uspjeti ova Godina milosrđa pred nama. Tako ćemo svi mi postati lice Isusa Krista jedni za druge, za Crkvu, za ovaj svijet i vrijeme u kojem živimo“ zaključio je vlč. Pavao Mikulčić.

Treće i završne večeri duhovne obnove, svetu euharistiju i adoraciju predvodio je vlč. Miro Tomas. Nadahnuto je govorio o Božjem milosrđu i svemu onome što u ovoj Godini milosrđa možemo kao vjernici profitirati u našem duhovnom životu. U svjetlu odlomka iz Lukina evanđelja u kojemu na 4. korizmenu nedjelju razmatramo prispodobu o milosrdnom ocu i njegova dva sina – pravednome koji mrmlja i odmetnome koji bijaše mrtav i oživje, vlč. Tomas vjernicima je posvijestio da je upravo takav i naš Bog, pun ljubavi, milosrđa i oprosta za nas – svoju djecu.

„Pokazao je to Otac naš nebeski dajući nam svog Sina Jedinorođenca na drvetu Križa. A mi, kao da tu raspetu Ljubav još uvijek preispitivamo, jer nam je teško nositi vlastite križeve. Sveta Brigita žarko je žudila za spoznajom koliko je točno Isus Krist udaraca primio tijekom svoje kalvarije. On joj se jednog dana ukazao rekavši joj da je dobio po svom Tijelu 5480 udaraca… a, mi još ponekad sumnjamo da nas Bog uistinu voli. Isus nam i ove korizme, u ovoj Godini milosrđa govori: ako treba, još ću jednom za tebe poći na križ, ako ti ovo nije dovoljno. Sad je pravi trenutak da mu kažemo: ne moraš Isuse, vjerujem da me voliš. U trenutku kad je iz Isusovog srca potekla krv i voda, Božja milost raspršila se po svem svijetu. Po Isusovom križu nam je sve osigurano, a mi kao da ne znamo to primiti. Zato je papa Franjo osjetio potrebu proglasiti ovu godinu milosrđa i da u sebi nadopunimo tu sliku: kakav je naš Bog?“, naglasio je vlč. Miro Tomas.

Govoreći o pouzdanju u Božju milost, kazao je kako nije najvažnije koliko i kakvih molitvi molimo, koliko često idemo u crkvu, koliko pobožnosti njegujemo, nego da je najvažnije - kako „stojimo“ s Isusom? Koliko se pouzdajemo u Njega, u Njegovo milosrđe? Koliko imamo povjerenja u Isusa?

„Nitko od nas još u životu nije učinio pravu ispovijed. Još Isusu nismo sve rekli, još mu nismo otvorili sve svoje rane, sve ono što nas tišti. I u tome je problem. Ne u našim grijesima, ranama, teškoćama, kušnjama…ne…njemu je najveći problem: koliko imamo povjerenja u Njega? Evo nam prilike to upotpuniti uoči ovog Uskrsa. K tome još i u Godini milosrđa u kojoj možemo zadobiti i potpuni oprost. Ali ne samo oprost grijeha, nego i posljedica svih naših slabosti i grešnih navika“, istaknuo je duhovnik Tomas i zaključio kako je upravo ova Godina milosrđa prilika svakome od nas za obnovu onoga najvažnijeg: našeg odnosa prema Isusu, jer „Isus nas voli više nego što mi sebe volimo, on želi da vaš brak uspije više nego što vi to možete željeti, on želi da tvoje dijete bude dobro više nego što to ti kao roditelj želiš. Tek kad to budemo otkrili, onda ćemo biti njegovi svjedoci.“

Ivica Vlašić
Foto: Rafaela Janković