Idemo po tri boda!

 U drugim utakmicama po skupinama na Svjetskim prvenstvima Hrvatska je dosad bila vrlo uspješna. Četiri smo puta pobijedili i samo jednom odigrali neriješeno, bez ijednog poraza.

Takva statistika sigurno ohrabruje uoči susreta s Kanadom jer govori kako se naša selekcija najbolje ponaša u drugom nastupu na turnirima. U dva smo navrata pobjedama u drugom susretu već osigurali prolazak u nokaut-fazu, a u ostalim smo slučajevima sačuvali nadu za ulazak u drugi krug. U Francuskoj 1998. nakon startne pobjede protiv Jamajke, po groznoj vrućini u Nantesu igrali smo s Japanom. Pobjeda nam je značila prolaz u drugi krug, ali nije išlo glatko. Ladić nas je spašavao, a ključni trenutak utakmice dogodio se u 78. minuti, kada je Šuker pogodio za pobjedu, a asistent za pogodak Aljoša Asanović nakon utakmice rekao: "Šuker je nevjerojatan, kako god udarim loptu, pogodim njega." Uglavnom, Japan je pao, Hrvatska je osigrala drugi krug i polako se počela stvarati euforija. Četiri godine kasnije u Japanu i Južnoj Koreji u drugom smo nastupu zabilježili jednu od najzvučnijih pobjeda na Svjetskim prvenstvima.

Ta je bila pomalo neočekivana nakon razočaravajućeg početka i poraza protiv Meksika jer nas je čekala Italija. Igralo se u Ibarakiju, a svega je bilo u tom susretu. Poništenih pogodaka Italiji, pa njezina vodstva u 55. minuti preko Vierija, a onda naš veliki preokret u samo tri minute. Prvo je Rapaić izjednačio u 73., a u 76. Ivica Olić, "Ola, lola slavonska", kako mu je tepao tada legendardni TV komentator Božo Sušec, donio nam je pobjedu. Mislili smo "to je to", drugi krug nam je u rukama, ali kasnije smo podbacili protiv Ekvadora i oprostili se od SP-a. U Njemačkoj 2006. godine dogodio se jedini slučaj u kojem nismo pobijedili u drugom nastupu na SP-u. Opet Japan, ovaj put u Nürnbergu, Srna nije realizirao kazneni udarac (obranio mu je Kawaguchi), pa je ostala "nula", koja se nije pokazala dovoljnom za prolaz skupine. Na SP-u u Brazilu 2014. opet smo krenuli porazom kao na prethodna dva World Cupa, ali smo zablistali u drugom nastupu. U Manausu smo doslovce pregazili Kamerun sa 4:0. Olić je započeo priču ranim pogotkom u 11. minuti, a završili su je Perišić (48.) te dvostruki strijelac Mandžukić (71. i 78.).

Javio se optimizam, vjerovali smo u prolaz u drugi krug, ali nas je bolno prizemljio Meksiko u posljednjoj utakmici skupine, pa smo otišli kući. Nakon 20 godina frustracija i zapinjanja u skupini u Rusiji 2018. konačno smo razbili to prokletstvo i to istom formulom kao što smo u nokaut-fazu ušli u svom prvom nastupu na SP-ima. Nakon startne pobjede protiv Nigerije, u Nižnjinovgorodu dočekala nas je Argentina predvođena Messijem. No Hrvatska je odigrala veliku utakmicu i došla do uvjerljive pobjede od 3:0. Rebić je u 53. minuti načeo "gaučose", sjajan udarac Modrića u 80. donio nam je lijepih 2:0, a Rakitićeva egzekucija u prvoj minuti sudačke nadoknade bila je ponižavajuća za Argentinu, koja je slovila za jednog od favorita tog SP-a. Treba li uopće podsjećati kakva se euforija stvorila nakon te pobjede. Tada smo počeli vjerovati u "nešto veliko" na tom turniru, a strani mediji uz hvalospjeve Hrvatskoj nisu propustili bocnuti Messija, pa je u ruskim medijima osvanula velika naslovnica s tužnim Messijem i komentarom "teško je biti Bog". Te večeri "nogometni Bog" bio je u hrvatskim redovima - Luka Modrić.

Iz svega toga lako se dođe do zaključka kako je naša reprezentacija na Svjetskim prvenstvima gotovo redovito najbolje odigrala tu drugu utakmicu. Sutra će nam protiv Kanade itekako trebati nastavak te pozitivne tradicije u drugim nastupima. 

D.Keler/ Glas Slavonije