Kuda jure biciklisti, kuda idu pješaci?

Svakako je hvale vrijedno obilježavanje biciklističkih staza u našemu gradu, ali, kao i u većini drugih stvari, originalna zamisao ostala je negdje jako daleko od prakse u koju je ta ideja prerasla.

Lijepo obilježene biciklističke staze dale su štih velegrada ovom našem uspavanom gradu, biciklistima je donijelo zadovoljstvo ugodne vožnje biciklom, a automobilistima olakšanje jer više ne moraju strahovati od biciklista kamikaza koji se niotkuda stvore ispred automobila (iako, možda nije najsretnije rješenje da se desnom skretaču iznebuha izleti biciklist) Rekli bi da su svi sretni, ali što je s pješacima u cijeloj toj priči? Oni su malo po malo protjerani s nogostupa.
Velika većina biciklista je zaključila da su biciklističke staze ne nogostupima poziv biciklistima da se slobodno voze svakim nogostupom u gradu, u bilo kojoj ulici ili parku našega grada. Čak i u ulicama gdje su nogostupi neobično uski i zakrčeni pakiranim automobilima, biciklisti se slobodno, i vrlo nemotreno i neuviđavno, voze uskim nogostupima.
Veliki je to problem gotovo svim pješacima, a posebno starijim osobama oslabljenog sluha da se na vrijeme sklone od bicikla koji im juri straga . A kada napokon shvate da im se biciklista približava više ne mogu dovoljno brzo reagirati kako se sklonili jer nisu svi blagoslovljeni refleksima shaolin majstora kung-fua. Ipak, oni koji uspiju u atomskom sdesna imaju sreće, ako je na biciklu mlađa osoba koja može munjevito reagirati, ali ako je na biciklu starija osoba koja jedva održava ravnotežu, nezgoda je garantirana

Nije bolje stanje ni na nogostupima na kojima su iscrtane biciklističke staze. Pješaci hodaju po biciklističkim stazama, a biciklisti voze po pješačkom dijelu, ili što je još češće, po dva ili tri biciklista voze paralelno, a sličan problem imaju i vozači na cesti.

Sve u svemu, jedna vrlo lijepa ideja prerasla je u nered na ulicama. Ima li tu rješenja kako bi i biciklisti i pješaci bili zadovoljni'? Svako da ima! Uz malo truda i dobre volje moglo bi se upozoravati pješake da ne hodaju biciklističkim stazama, a biciklistima zabraniti vožnju po trotoarima na kojima nema označenih biciklističkih staza.
Vjerujem da ćemo našim bakama i djedovima, uz malo dobre volje, vratiti ulice u centru grada i parkove kako bi sigurni i mirni mogli šetati.
Nećemo spominjati kako su biciklističke staze trebale biti iscrtane na cestama, a ne na stazama.