Ako se u hrvatskoj politici ovih dana nešto doista pomiče, to se ne događa pod reflektorima Sabora niti u prijepodnevnim televizijskim raspravama. Pravi pomaci odvijaju se tiše, u krugovima koji ne traže kamere, ali imaju dug pamćenje i još dulje planove. Dok se javnost zabavlja rekonstrukcijama Vlade, podjelom europskih fotelja i uobičajenim međustranačkim nadmudrivanjima, u pozadini se slaže jedna ozbiljnija priča – ona o mogućem povratku Zdravka Marića, javlja Dnevno.hr.
Nekadašnji ministar financija, danas uspješan privatni poduzetnik, čovjek koji je iz politike izašao bez velikih riječi i teatralnih oproštaja, ponovno se spominje sve češće. Ne zato što se nameće, nego upravo suprotno – zato što šuti. Ne sudjeluje u dnevnim prepucavanjima, ne komentira aktualnosti, ne daje intervjue. U vremenu političke buke, takva tišina postaje glasna.
U HDZ-u se, prema riječima visokog stranačkog izvora, Marićev povratak već dulje vrijeme promatra ispod radara, bez formalnih najava i bez službenih razgovora.
- On, naravno, prati sve što se događa iako je posljednjih godina izvan političke priče. Već se pisalo uoči prošlog izbornog ciklusa i šuškalo o njegovu povratku, no tada je procijenio što je u tom trenutku bilo najbolje za njega i njegovu obitelj.
Danas je, međutim, politički kontekst bitno drukčiji. Hrvatska je duboko ušla u europski institucionalni krug. Najbliži suradnici Andreja Plenkovića jedan po jedan sele prema Bruxellesu, Frankfurtu i Luksemburgu. Europske funkcije više nisu iznimka, nego pravilo za vrh stranke. I sam premijer sve se češće percipira kao političar čija je budućnost, prije ili kasnije, vezana uz europske institucije.
Bliže smo onom trenutku kad će netko morati naslijediti šefa stranke i premijera. Ne može Plenković biti vječno tu gdje je i toga su svi svjesni. Svemu jednom dođe kraj.
U tom prostoru, ime Zdravka Marića ponovno ulazi u ozbiljnu igru. Ne kao kratkoročna akvizicija ni vatrogasno rješenje, nego kao potencijalni projekt tranzicije – figura kontinuiteta, ali i promjene. Čovjek koji je već bio u samom središtu moći, ali bez izraženog ideološkog naboja. Tehničar, ekonomist, upravitelj brojeva u zemlji u kojoj se politika često vodi emocijama.
Vrijedi podsjetiti i na danas gotovo zaboravljenu činjenicu: Marić je bio HDZ-ov kandidat za mandatara u burnoj 2016. godini. Tada je bio rješenje u krizi, danas bi mogao biti odgovor na pitanje budućnosti.
Hoće li se ta tiha priča doista pretvoriti u politički povratak ili će ostati tek dio unutarnjih kalkulacija, zasad nitko neće javno reći. Ali jedno je sigurno – kada se u hrvatskoj politici počnu spominjati ljudi koji ne govore, to obično znači da netko ozbiljno razmišlja o sljedećem potezu.
