Broj građana koji si sami plaćaju dopunsko povećan za 30 tisuća

Prema podacima koje nam je ustupio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), u protekloj godini povećao se broj aktivnih osiguranika koji sami plaćaju DZO za oko 30.000, a smanjio se broj onih kojima se polica plaća iz državnog proračuna, piše Glas Slavonije.

Loše navike

Tako je, prema podacima HZZO-a, u ukupnom broju osiguranika s 1. prosinca 2019. godine broj onih koji sami plaćaju policu iznosio 1.705.614, a broj aktivnih polica osiguranika kojima se polica plaća na teret sredstava državnog proračuna bio je 606.346. Za usporedbu, godinu prije, 31. prosinca 2018. godine bilo je 1.676.787 onih koji si plaćaju sami, a broj aktivnih polica osiguranika kojima se polica plaća na teret sredstava državnog proračuna bio je 673.361.

Valja naglasiti da na tržištu dopunskog zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj posluje desetak različitih osiguravatelja, a cijene im variraju prema različitim kriterijima odnosno procijenjenim i očekivanim rizicima. Tako gotovo stopostotni udio na tržištu ima DZO HZZO-a, koji svojim osiguranim osobama nudi dopunsko zdravstveno osiguranje u okviru kojeg za cijenu premije od 70 kuna mjesečno osigurana osoba ima podmiren ukupan iznos sudjelovanja - participacije (20 %) pri korištenju svih zdravstvenih usluga iz obveznog zdravstvenog osiguranja kao što su: medicinska dijagnostika, specijalistički pregledi, fizikalna rehabilitacija, stomatološka zdravstvena zaštita, bolničko liječenje, nabava ortopedskih i drugih pomagala te plaćanje participacije 10 kuna po pregledu i izdanom receptu za lijekove u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Ako se tome pridoda da je naznačena cijena jednaka za sve kategorije stanovništva bez obzira na dob, broj pretraga, količinu lijekova, stil života, medicinsku pismenost, kronološku dob, ne čudi što ostali osiguravatelji HZZO smatraju nelojalnim monopolistom na tržištu dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. U tome smislu oni očekuju da se stvore jednakiji tržišni uvjeti uvođenjem poreznih olakšica koje bi generirale povećanje broja polica. Jer, prema sadašnjim uvjetima, komercijalna osiguravajuća društva ne mogu ništa HZZO-u, koji socijalnu komponentu uključuje u izrazito velik rizik određen zdravstvenim stanjem nacije. Tako, osim kratkoročnih rizika prouzročenih nesretnim slučajevima kao što su prometne nezgode, padovi i drugo, tvrtkama na tržištu osiguranja veliki rizik su i loše navike opće populacije u Hrvatskoj.

U tom smislu naglašavamo da je smrtnost oboljelih od karcinoma u Hrvatskoj najveća u Europi (22 % iznad EU prosjeka). Odnosno od karcinoma umre 335,7 stanovnika na 100 000. Zatim pojedinačno, Hrvatska ima najvišu stopu smrtnosti od karcinoma dojke, odnosno 43,1 žene od njih 100 000 umre, što je 14 % iznad EU prosjeka. Nadalje, Hrvatska, uz Mađarsku i Slovačku, ima najvišu stopu smrtnosti od karcinoma prostate u EU-u, s tim da se i tu smrtnost u minulom desetljeću povećala za otprilike 6 %, a u EU-u se smanjila za oko 11 %. Zatim su tu bolesti srca i krvožilnog sustava kao najvažniji uzročnik smrtnosti u Hrvatskoj, a smrtnost zbog njih je do 2,5 puta viša nego što je prosjek Unije. Stopa smrtnosti od ishemijske bolesti srca u Hrvatskoj je bila pet puta viša nego u Nizozemskoj. Još kada se uz sve zna da smo u samom vrhu po broju mladih pušača, pretilih osoba, alkoholičara, dijabetičara..., onda i ne čudi što privatne osiguravajuće tvrtke ne mogu parirati HZZO-u. Zbog svega toga ostaje pitanje kako rasteretiti zdravstveni sustav u kojemu bi bilo lakše i bolesnima i zdravima.

Loša rješenja

A koliko je zdravstveni sustav opterećen i kako to izgleda na terenu pokušali smo saznati u razgovoru s dr. Draganom Bekić, liječnicom s Objedinjenog hitnog bolničkog prijema KBC-a Osijek.

"Stječe se dojam da u hrvatskom zdravstvu nedostaje kontinuitet u provođenju reformi i zdravstvenih politika, te se tako ništa ne odradi u cijelosti, a djelomična rješenja su loša. U mojoj specijalizaciji to izgleda ovako: bila je predviđena reorganizacija u smislu edukacije medicinskih sestara i tehničara te stvaranja neovisnih timova prema modelu američkih ‘paramedicsa‘, tako da se liječnici zadrže u ustanovama i ne izlaze na teren. Takva se edukacija čeka već skoro 10 godina. S druge strane, primarna zdravstvena zaštita kontinuirano nema jasno definirana dežurstva noću ili vikendom, veliki broj pacijenata bi trebao kućni posjet, a ne dobiva ga. U pojedinim dijelovima Hrvatske pacijenti se vikendom mogu javiti jedino na hitnu službu, bez obzira na prirodu tegoba, koje često ne zahtijevaju hitno liječenje. Dodatne probleme stvara niska razina zdravstvene pismenosti populacije, što se najbolje vidi po malom odazivu pacijenata na nacionalne programe primarne prevencije. Također, čini se da pacijenti iz neznanja dolaze u hitne službe s banalnim smetnjama. Tu je i problem listi čekanja na određene pretrage, što pacijenti pokušavaju preskočiti preko Hitnog prijema i time stvaraju nerealno veliko opterećenje nama u Hitnoj službi. Kvalitetna organizacija primarne zdravstvene zaštite i edukacija stanovništva o hitnim stanjima koja zahtijevaju neposredno zbrinjavanje bi uvelike rasteretili rad hitnih službi", kaže dr. Bekić.

 

Izvor Glas Slavonije
Autor Dario Majetić
Foto Ilustracija