MC Donalds, al na brodski način

I dok je čekanje otvorenja MC Donaldsa u Sl. Brodu preraslo u ono pravo, pravcato godotsko, hrvatska prijestolnica je dobila novi MC Donalds. MC Donalds budućnosti. Nema više stajanja u redovima i nabrzaka blejanja u one njihove menie koje taman kad pohvataš kako bog zapovjeda, dođeš na red i krene rešetanje prodavača/ice.

Kakav meni želite? Šta želite uz njega? Koliko velik sok ili frape? Kakva igračka? U sekudi ispucaju ti u facu rafal pitanja da se čovjek osjeća kao pred uperenom lampom od agenta UDBE.  Nema više nabacivanja i dobacivanja preko pulta presretnim MC Donaldsicama koje naprosto pršte od radnog entuzijazma i jedva čekaju takve kao što si ti.

Sada fino, kada hodaš gradom a krvožilni sustav ti poželi 47 kila kolesterola, samo skreneš u MC future Donalds, dođeš do veeelikog tableta, na miru božijem pregledaš te ispetljane menie, upreš prstom u jedan od njih, gurneš karticu, platiš i dobiješ papirić.

Na tom papiriću je račun koji kaže kako si platio i tvoj broj narudžbe. I opet ne trebaš u red. Ma kakvi. Sjedneš na sofu, otvoriš pivo iz LIDL-ove kesice i buljiš u monitor. Na tom monitoru pratiš stanje svoje narudžbe. Kada televizor kaže da je gotovo. Samo dođeš do pulta pokažeš papirić, pokupiš svoj plijen i udri. Završiš sa klopanjem i pivom, podrigneš, bubneš tacnu u onaj željezni ladičar na točkićima i fino van kući na ručak k'o čovjek. I to je to.

Isto tako, za naglasit je kako nema više ić u njihov WC vršit nuždu bez tog vrijednog papirića. Nema "nako" bacat piš ili blato po MC Donaldsu budućnosti, a da prethodno nisi dobio svoj papirić koji će te barem malo izut iz cipela. Dosjetljivi ti Američani, pa nije nam to haustor sunce mu žarko.

Ehh da. Srce da ti se stegne.To je ta Europa. A ne mi. Zapali i nikako se izvući iz kolotraga naših ljepara. Kod nas je još uvjek dobri stari red. Dođeš pred bajtu, žena koja radi unutra ( isto je sretna kao i one gore iz budućnosti ), rukavom od bijele kute obriše zamašćenu maglu sa prozora kioska da te bolje vidi, nagne malo glavu i kroz onaj otvor vikne. "Reeec šta oš", ne skrivajući pritom polomljenu "dvojku" u ustima. Ti kažeš samo, "Hamburger".

Nema tu brate moj menia, nema tu MC donalds pizdarija, ma kakav MC Chicken sa gorgonzolom, pohanim papcima od dabra sa prelijevom od čokolade + frape. Nakon brze i jednostavne narudžbe uzme cura iz frižidera nekav krug ( kažu da je od mesa ), odljepi najlon, kutljačom razlije svježe ulje ( preferiraju bučino ) po onom zagrijanom limu i potopi taj krug ( kažu da je od mesa ) u ulje tako brutalno, kao što je ona kučka Kate Winslet potopila Leonarda Di Capria u Titanicu.

Pršći na sve strane ulje, djelatnica briše znoj ( drugim rukavom ) i uporno nalijeva kefčijom ulje po onom krugu ( kažu da je od mesa ). Kad je proces pečenja gotov, okrene se tebi i postavlja drugo i zadnje pitanje, "S čime oš". Ti naravno kažeš, "Sa svime" i to je to. Kraj, konec, the end. Nema se tu više šta čačkati brale moj. Kada završi taj "hamburger" ( kazu da ima mesa ), namaže GRANDI majonezom koja je kupljena u GETROU na akciji za Uskrs '98, kečapom, krastvcima, ljutim mrvicama, senfom..ma brate s čime god hoćeš, nema da fali. Zamota sve fino u onaj mesarski papir,  a ako zafali onda može poslužiti i sredina od "Glasa koncila"  i voila. Slijedeće što te čeka je ( ako ti fali mudrosti i iskustva ), da dooobrano, ali baš dobrano opečeš jezik zato što nisi barem 5 minuta mahanjem odradio proces rashlađivanja.

Da, da. Nema tu monitora, tableta, televizora, papirića. Dobar stari rad pred ljeparom, gdje u zimi cupkaš da se ne slediš, a ljeti se zabavljaš u redu sa komentarima pijanih budala, s tim da ako imaš sreće, možeš vidjeti i gazdu ljepare kako čuči na šamlici ispred vrata, ćeprka prstima neš po podu i drugim krajičkom oka prati hoće li djelatnica ubaciti list salate ( koja nekoć bijaše i zelene boje ) viška u to čudo što nazivaju hamburger, pa da joj odbije 97% od plaće.

Uz supersonički Mekać u Zagrebu, MC Donalds je dobio i Zadar. S tim potezom smo ostali jedini vjerojatno veći grad(ić) koji će ostati na tradicionalnim fast food vrijednostima jer o MC Donaldsu u Brodu se više niti ne priča. Stoga ako želimo priuštiti organizmu taj splet prirodnih i jedinstvenih okusa, onda valja i dalje otpilit do Osijeka i za hamburger izdvojiti 200 kuna. Kru te nedo. Pa to je pola pečenke. 

Autor bloga: Kru te nedo