Debeljkov dnevnik (11): Ode mikrovalna prije reda

Opet svađa oko ljetovanja i gdje ćemo ići. Žena će ići na Korčulu, a ja bi s njom. Nikako da nađemo kompromis gdje ćemo ići. Već ću ja nju nagovoriti, ako ništa drugo pravim dobru hladovinu, nema tog drveta koje me može zamijeniti. Nema tog sunca, UV zraka i ostalih sranja koja mogu doprijeti do nje kad legnem pored Žene na plažu. Sunča se po cijele dane i kući dođe bijela kao sir. Kaže da je makar kao Dimsi, a ne svježi sir, ali uzalud. Nema proć suncu. Samo da me Greenpeace ne odgura u more kad me vide.

Debeli vole nositi majici „Ja sam pobijedio anoreksiju“. Jeftin je to štos, ali doista se to može napraviti. Jeste li vidjeli starog anoreksičara? Niste? Naravno. Demencija je odličan lijek. Dementni anoreksičar ne postoji. Zamislite situaciju da morate ugurati prst u gro i zaboravite. Fak. Anoreksičar ste ali niste. Tako i ja. Uvijek zaboravim kada treba stati sa hranom. Ja se idealno hranim, samo ne znam kada treba stati. Razmišljao sam io  prstu u grlu, ali nekako mi žao. Sva ta hrana košta. Bolje da ju bacim putem nego da guram prst u grlo. Ne mogu ja to. Šteta je.

Inače, moji prijatelji su zakon, gotovo svi. Danas u grupnom chatu brbljam s Kristinom i Nikolom. Inače, Kristini je danas rođendan, a ona je ljubiteljica metala (tako kaže), a zid joj je pun narodnjaka, kao da je glasanje za Zvijezde Granda. I sve ona to stidljivo lajka, ali svi smo čuli za dvostruki život. Ona je i vegarijanka, ali nitko joj ne vjeruje, jer kad sarma zamiriše, zaigra joj lijevi kapak i ne može nam lagati. Ona i prijatelj Nikola, čini mi se gurman, koji se nikad ne voli izjašnjavati, zgadiše mi jaretinu.

Počelo je kao nevina zafrkancija kako je sarma najbolja simbioza flore i faune i došli smo nekako do jaretine. Kristina je zaprijetila kako će svima reći kako ona piše Debeljkov dnevnik i da ću ispasti poput neponovljivih Milli Vanilli, ako javno iskažem svoju sumnju u njeno vegetarijanstvo. Nikola se nadovezao s mladim jaretom i ode sve k vragu. Kako vegetarijanci znaju zgaditi meso, to nije normalno, a nikada ga nisu ni probali i ako volim jare.

Danas se moram oprostiti i od svoje vjerne saveznice, moje mikrovalne. Otišla je u najboljim godinama, nije imala ni 20. Trebala bi napunila 19 u srpnju. U stanu je jedino Žena starija od mikrovalne i baš joj kažem pa kud preko reda ode…Gleda me i vidim da mi se šulja među kromosomima i traži najslabiju kariku da uzvrati udarac. Fakat, ode kumin poklon iz svatova. Otišli smo uzeti drugu i pitamo imaju li nešto što traje 19 godina. Lik nas pogleda, nasmije se i kaže, pa ni brak ne traje toliko…Čak je Žena i izabrala novu. Imamo crveno bijelu kuhinju, a ona je izabrala sivu mikrovalnu. Šutio sam i samo čekao prvu rečenicu kad ju postavimo: Eej, pa ovo mi se ne slaže uz kuhinju.
Znam, nasmijem se u sebi, jer ne smijem na glas.