Debeljkov dnevnik (1): Kill me!

Obožavam prvu rečenicu, nikad ne znam što bi napisao i kako bi počeo. Posramljen što nisam uspio u prijašnjim pokušajima, pritisnut Ženinim ucjenama, ali i zbog zdravlja, eto me opet. 

Čim sam se probudio znao sam da je to taj dan. Prva zraka me je kroz roletu pogodila ravno u oba oka i u 6:00 je već uslijedilo ustajanje. Umjesto kave, odem nameljati zobene pahuljice, divna hrana, koje i vrapci moraju pojesti pola kile da bi se najeli. Stavljam žlicu kineskog meda pravljenog od pčela i traktorskih guma i odlazim oprati svojih 30 zubi, a ovo će već nabubriti i kao prevarit me. Sunce je nagovijestilo vruć dan, nešto što svaki debeljko obožava.

Treba odabrati odjeću. A fak. Prošli puta kada sam skinuo 25 kila svu sam odjeću poklonio, jer sam mislio da nikada više neću prešišati 140 kg. I šta sad. Da se umotam u plahtu i glumim šeika nema smisla, jer Beki je već prodao tu foru u Brodu. Mogao bi glumiti ležernost i otići u trenerci na posao. Ne mogu, ima nekih terena. Uzimam neko “šatorsko krilo” prekrojeno u hlače i prugastu majicu, jedino što se ne mogu sjetiti kako smiju ići pruge, vodoravno ili okomito.

Kada je hrana u pitanju, tu je stvar u svoje ruke uzela Žena. Kupila je onog stiropora od riže. Nikada mi nije bilo jasno zašto to prodaju kao hranu, a ne na stovarištima građevinskog materijala. Kad čovjek pojede dva koluta ove zemaljske pokore shvati koliko ga težak put čeka. I tako pojedem taj stiropor i onda još dva sata pijem vodu, jel mi se polijepilo od nepca do želuca. Čak i sad, pred spavanje, kad se nakašnjem pojavi se u ustima zrno riže. Samo da se ne primi. Za večeru je Žena napravila mahune na mučenički način. Ona to doista voli, a mene ne voli. Idealno za zajedničku večeru. Ovoliko mahuna pojede zamorac na umoru, a ne ja. Ajd ima i nekog mesa, ali nema kruha. Kaže kruh ću vdijeti kad se Sanader ponovo vrati na vlast. Gledam te zelene crve, oni gledaju mene I čini mi se da u tanjuru piše “kill me”, neće to na dobro izaći. Na kraju sam sve pojeo, a Žena je puna razumijevanja sjedila pokraj mene držeći šibu u ruci spremna da me odalami, ako slučajno nešto prigovorim.

Od pića tu su voda I zeleni čaj. Ajd voda još nekako, ali ovaj zeleni čaj je neki gadan zajeb. Kao što virus pobjegne iz laboratorija, tako je ovaj zeleni čaj pobjegao nekoj babi sa štednjaka. Pa to je toliko odvratno da ga prodaju na vrhu police kako ga djeca ne bi mogla dokučiti.

Bit će ovo duga i teška borba u kojoj bi ja trebao izgubiti 50 kg i pri tome ostati normalan. Veliku pomoć imam od goniča robova koji se pojavljuje pod skraćenim imenom Žena. Ona će paziti na nutritivne vrijednosti i da ne pojedem više od nekog sjevernokorejskog političkog zatvorenika koji čuči u samici.

Toliko od dosadnjikavog uvoda, odoh spavati i sanjati kako sam postao McDonaldsov franšizer. Sutra treba i nekog sporta ubaciti u raspored.

Debeljkov dnevnik možete pratiti i na Debeljkov dnevnik Fan page