GImnastičke produkcije na Plavom polju

Na vojnom vježbalištu Plavo polje sakupilo se mnoštvo svijeta, učenici gimnazije, profesori, roditelji i brojni drugi građani. Uglednici su sjedili, a ostali stajali i iz hlada orijaških topola, bagrema i vitkih jablana promatrali zanimljiv i dinamični program. A na njegovanoj livadi, uz pratnju blještave i prodorne pleh-muzike, kostimirani učenici su u ritmu izvodili skladne sokolske vježbe. Sve je bilo tako dobro uvježbano i izvođeno na ushit prisutnih gledatelja. U pojedinim vježbama sudjelovalo je odjednom i po dvjesto učenika. Bilo je to veselo i ugodno popodne, provedeno u zelenom okruženju, na svježem zraku.

Gimnastičke produkcije izvođene su i u školskom dvorištu, perivoju Djevojačke škole u Gundulićevoj ulici, ali „Hrvatska zajednica“ 1921. godine piše kako se to više neće dozvoliti, jer se vrt odviše oštećuje.

Brodske novine „Istina“ 1936. godine najavljuju vježbu mladeži ovdašnje realne gimnazije koja će se održati na vježbalištu „Viktorije“, na Trgu kralja Petra (danas Trg pobjede). Ovo igralište za hazenašice HŠK „Viktorije“ uređeno je 1935. duž Mažuranićeve ulice, a izlazilo je na Trg kralja Petra. Bilo je ograđeno drvenim tarabama i imalo montirane naprave za odigravanje noćnih utakmica. Te godine brodske su hazenašice bile prvakinje države.

Ipak, najčešće su gimnastičke produkcije održavane na vojnom vježbalištu Plavo polje koje se možda nalazilo, otprilike, između današnjeg Doma HVIDR-e i Osnovne škole „Hugo Badalić“. Na planovima brodske tvrđave iz prve polovine 19. stoljeća, vidljivo je na glasijeu između kontragarde XIX i lunete XI. Vojska je uz vježbalište imala neka skladišta, sjenike... Za jednu šupu ubilježeno je: Condicionirungs Schoppen (ili nešto slično, jer tekst je nečitak), te je vjerojatno i služila za kondicione treninge vojnika u svrhu održavanja borbene spremnosti i spretnosti.

Ljetopis zavoda Kraljevske realne gimnazije u Brodu školske godine 1919.- 20. prvi put bilježi javnu gimnastičku produkciju školske mladeži. Sljedeće godine javna vježba učenika Gimnazije održana je 15. svibnja i na njoj su sudjelovali i učenici bližih zavoda iz Požege, Nove Gradiške i Dervente. Došlo je oko 200 srednjoškolaca. I bili su primljeni na stan i hranu kod brodskog građanstva. Ravnateljstvo Gimnazije zahvalilo je svima koji su tako nesebično bili dobri domaćini, poduprli nastojanje organizatora da ova produkcija učenika što bolje uspije, jer se tako i mladež navikava na lijepu i plemenitu sokolsku gimnastiku, a odvikava, po moralni i fizički razvoj tako pogubnog nogometa. Produkcija je vanredno uspjela, a tako i večernji koncert istoga dana.

„Jutarnji list“ 1929. godine piše: Brodska gimnazija uvela je već više godina vrlo lijepu tradiciju da priređuje koncem svake školske godine veliku gimnastičku produkciju. Raspored je bio vrlo zanimiv i biran. Vrlo skladno i efektno bile su izvedene dvovrsne vježbe sa zastavama i proste vježbe nižih razreda. 550 učenika dalo je niz krasnih slika punih harmonije. Učenice drugog razreda lijepo su vježbale sa ukrašenim crvenim lukovima. Originalno je zamišljena vježba igra mladeži, koja je svojom grotesknošću ostavila jak utisak. Ritmičke vježbe učenica viših razreda odlikovale su se svježinom i gracijoznim ritmom.

Kruna priredbe bila je slikovita vježba učenika viših razreda. Vanredna izvedba lijepih grupacija figura i vrlo uspjeli mozaik slika pružio je posjetiocima veliki užitak. Program je završio sa lijepom vježbom barkarola učenica viših razreda. Iako materijalni uspjeh te vježbe nije bio velik radi kišovitog vremena zato je moralni bio vrlo jak zaslugom nastavnika gimnastike Josipa Čolića i Vere Pilić.

Tako je gimnazijska mladež pokazala što je u tijeku jedne godine naučila i što je u školskoj godini učinjeno za njen tjelesni razvoj. Učenici u školi borave pet i više sati, uz to pripremaju se kod kuće za nastavu i to im ne ostavlja dovoljno vremena, da razviju svoje tjelesne sile. Stoga je velika dužnost škole da i tjelesnom razvoju učenika posveti veću pažnju i uzgoji ne samo prosvijećeni nego i tjelesno zdrav naraštaj. Ovo također piše u Izvještaju škole, a u poglavlju Naučna osnova za gimnastiku se navodi: Koliko je moguće, imadu učenici slobodne vježbe izvoditi na svježem uzduhu, gdje ih valja učiti i različnim igrama.

Josip Čolić na Gimnaziji je bio eksterni učitelj iz gimnastike od školske godine 1919./20. Izvještaj škole bilježi da je bio i vođa Sokola u Brodu. Vera Pilić bila je honorarna nastavnica, a u rubrici zvanje, piše da je načelnica Sokola u Brodu.

I godine 1930., dana 29. svibnja, održana je na vojnom vježbalištu Plavo polje vrlo uspjela javna gimnastička vježba, zapisano je u Izvještaju za školsku 1929.-30. godinu brodske Gimnazije i tako svake godine Izvještaj bilježi gimnastičke produkcije školske mladeži na kraju školskih godina, a bilježi ih i brodska štampa, pa i zagrebačka: Mladež državne realne gimnazije priredjuje u nedjelju 31. ov. mj. na vojničkom vježbalištu Plavo polje velika gimnastička natjecanja. Sve vježbe izvodit će se uz pratnju glazbe željezničkih namještenika iz Bos. Broda.- najavio je „Jutarnji list“ 1931.

Javne vježbe na vojnom vježbalištu Plavo polje održavali su i sokolaši.

A, otkuda naziv Plavo polje? Više je pretpostavki. Sjeverno od tvrđave Brod, na livadi s jedne i druge strane puta kojim se dolazilo od Brodskog Varoša (odnosno, kako je na planovima pisalo bio je to put od Karlovca i Nove Gradiške, a išao je od bosanske rampe dijagonalno preko današnjeg Plavog polja) raslo je neko plavo bilje, vjerojatno ono u narodu zvano konjogriz, konjska trava, vodopija, cikorija, kažiput, gologuza, višegodišnje zeljasto, ali ljekovito bilje, no zapravo korov, koje ima lijepe, nježne svjetloplave cvjetove i zna cijelu livadu zaplaviti, da je to milina za gledati.

No, čuo sam i ovu pretpostavku, na koju mi je ukazao kolega Franjo Majaroš. Kažu, na tim je livadama nekada bio golubarnik festunga. Tu su držani golubovi pismonoše vojne pošte koji su imali važnu ulogu u vojnoj komunikaciji, javnoj, a još više u tajnoj. Golubova je toliko bilo, pa kada na livadu slete, od plavo-sive boje njihovog perja livada se znala zaplavljeti, te otuda i naziv Plavo polje

Evo još jednog, vjerojatno i posljednjeg izvješća s gimnastičke produkcije brodske mladeži, Gimnazije i Građanske škole. Umjesto pleh-muzike vježbače je pratila glazba s klavira. Fantastično, na livadu je dovezen čak i klavir.

„Brodska riječ“ 1940. godine piše: Realna gimnazija i građanka škola održale su 12 o. mj. svoju javnu vježbu na Sokolskom igralištu. Zelenilo starog drveća skladno je uokvirilo šarenu sliku

vesele mladeži i razdraganih roditelja koji su došli da vide svoju djecu kako se snažno i zdravo kreću po taktu glasovirske pratnje koju je izveo gimnazijalac D. Bradić (Damir, talentirani učenik „Klavirskog studia“ gospođe Blanke Stopić, kasnije poznati brodski liječnik). Propisane proste vježbe izveli su pod vodstvom svojih nastavnika učenici obadva zavoda i učenice građ. škole lijepo i precizno.

Veseo smijeh je pratio razne igre, a bodreći poklici utakmicu između građanske škole i realne gimnazije. Pobijedila je građanska škola, dok se gimnazija rehabilitirala u vučenju konopca. Učenice građanske škole izvele su u kostimima neku vilinsku igru, popraćenu pjesmom, koja po

stilu izvedbe nije baš sasvim odgovarala toj priredbi. Naročito oduševljenje izazvali su gimnazijalci na biciklima, koji su sa nevjerovatnom spretnošću izveli razne figure i akrobacije na svojim čeličnim konjićima.

Onda je došao rat. Plavo polje, park-šumica Jankomir uz željezničku stanicu i željeznička postrojenja najviše su stradali od savezničkih bombardiranja. Sve je bilo sravnjeno i puno kratera od pogodaka razornih bombi. Na sjevernom dijelu sagrađeno je potom veliko radničko naselje tipiziranih jednokatnica i nekoliko dvokatnica uz današnju frekventnu prometnicu, Vukovarsku ulicu. Poslije rata vježbalište Plavo polje je zaboravljeno, a veliki sletski nastupi održavani su na novom stadionu na Vijušu, kraj Save. Kad je južno od Plavog polja izgrađen stadion Klasije, a potom i dvorana, tu je opet sve vrvjelo od mladosti i sportskog duha. A naziv Plavo polje protegnuo se potom na čitavo to područje, dok je Jankomir pao u zaborav.