Bez stočnog sajmišta svi su zakinuti

Brodsko stočno, marvinsko sajmište mijenjalo je lokacije. U 19. stoljeću bilo je na današnjem prostoru Trga pobjede, koji se Zverinac zvao. Godine 1907. preseljeno je na Mali Vijuš kraj Save, gdje su napravljeni ograđeni prostori za određenu vrstu stoke (svinjsko sajmište, konjsko sajmište, rogato blago, telad bez krava, sitno blago), sazidana sajmišna vaga, postavljena kućica za naplatu mjestarine. Izgrađen je i javni zahod, prvi u Brodu. Bio je šesterostran, šatorastog krova s tornjićem za provjetravanje na vrhu i imao šest odvojenih uporabnih mjesta. Postavili su ga na odvod kanalizacije, što je olakšavalo održavanje čistoće. Kraj sajmišta odmah su niknule i birtije, jer tko bi suhog grla mušterije čekao.

„Posavska Hrvatska“ redovito je donosila izvještaje o prometu na sajmištu. Svakako da je na velike godišnje vašare uvijek dotjerano najviše stoke. Promet sa marvom na godišnjem Katarinskom sajmu bijaše slijedeći: Dotjerano je 210 krava, 30 kom. telića, 50 junaca, 70 junica, 30 volova, 18 bikova, 20 ovaca, 700 svinja i 500 konja. Od toga je prodano: 100 krava, 21 telića, 26 junaca, 28 junica, 12 volova, 10 bikova, 6 ovaca, 334 svinja i 102 konja – zabilježeno je 1911. godine.

Poslije Drugog svjetskog rata sajmište je opet premješteno, s Vijuša u Zrinsku ulicu, na mjesto bivšeg paromlina, vatrenke (koji je bio u vlasništvu Merkadića i Tassovca), gdje je od 1931. godine bio sportski teren nogometnog kluba „Marsonije“ na zakupljenom zemljištu veličine 130x85 metara. Godine 1948. prišlo se izgradnji nogometnog stadiona i dječjeg igrališta pokraj Save, tako da je prostor vatrenke oslobođen za sajmište. Kako je pedesetih godina prošlog stoljeća i Trg pobjede uređen kao park i na njemu u prosincu 1951. podignut vitki spomenik Pobjedi, kvalitetni rad kipara Dušana Džamonje, to je žitno sajmište s ovoga trga također premješteno na sajmište u Zrinsku ulicu.

Narodni odbor gradske općine Slavonski Brod, povodom Dana republike 29. studenoga 1952. izdao je Priručnik u svrhu što boljeg i lakšeg snalaženja, čuvanja reda i sprovođenja zakonitosti u gradu Slavonskom Brodu. U Priručniku je i Sajamski red, koji pruža više podataka o brodskom stočnom sajmu i sajmovanju. Priručnik se čuva u Muzeju Brodskog Posavlja i evo što u njemu piše:

Sajmovi na području grada Slav. Broda mogu se održavati samo na gradskom sajmištu. Mjesto za održavanje sajmova je određen prostor u Zrinjskoj ulici, kojim neposredno upravlja Tržna uprava. Gradsko sajmište dijeli se na odjeljenja prema vrstama proizvoda: kao stočno odjeljenje, odjeljenje za stočnu hranu, za žitarice, ogrevno drvo i slično. Svako odjeljenje treba da bude obilježeno natpisom.

Zabranjena je svaka prodaja robe van određenog prostora za sajmište. Izuzetno, u slučaju većeg dovoza robe, može Tržna uprava dozvoliti da se roba može prodavati i van sajmišta, ali samo na prostoru koje neposredno graniči s njime.

Poljoprivredni proizvodi, koji služe kao živežne namirnice, na sajmištu se nisu mogli prodavati u malim količinama, za dnevne potrebe, kao što su se prodavali na gradskim tržnicama. Tržna uprava je određivala na kojem dijelu sajmišta se mogu prodavati koje vrste robe, a prodavači su zauzimali mjesta prema redu dolaženja. No, nekima su bila dodijeljena i stalna prodajna mjesta. Na sajmu roba se mogla prodavati s tezgi, klupa, pa i sa zemlje, ali i iz kola, kako je dovezena.

Roba se na sajmištu prodaje po cijenama slobodno ugovorenima između kupaca i prodavača. Zabranjeno je svako dogovaranje između prodavača u cilju povišenja cijena. Roba koja je kupljena na sajmištu ne može se u toku istog dana preprodavati na sajmištu. Ako se utvrdi preprodaja, kaznit će se i prodavač i kupac prema odredbama ovoga sajamskoga reda.

Na stočno sajmište odnose se posebne odredbe.

Stočni sajam može se otvoriti samo pri dnevnoj svjetlosti. Do otvaranja sajma moraju svi ulazi na sajmištu biti zatvoreni. Kada se sajmište otvori, stoka se može uvoditi na sajmište samo od njegovog otvaranja pa do 12 sati.

Svi prodavači stoke moraju za stoku, koju dovode na sajmište u cilju prodaje, imati i propisno izdane i ispravne stočne pasoše. Pored toga sva se stoka mora prije puštanja na sajmište veterinarski pregledati. Samo stoka, koja je snabdjevena ispravnim stočnim pasošima i koja je pregledana i zdravom pronađena, može se pustiti na sajmište.

Svaka stoka koja je puštena na stočno sajmište mora se smjestiti u odjeljke koji su određeni za određenu vrstu stoke. Stoka se mora stalno čuvati, a krupna stoka mora biti vezana.

Navedene su i kaznene odredbe za prekršitelje ovog Sajamskog reda, a kazna je iznosila od 500 do 3000 dinara.

Parkiranje seljačkih zaprežnih kola koja dolaze na sajam dozvoljeno je duž Zrinske ulice iza sajmišta do kanala Glogovice. Zapravo, sajmište je, kažu, isprva i bilo na tom prostoru, od bivše Defarove trgovine špeceraja (ugao Jagićeve i Zrinske), pa do Glogovice (gdje je danas Naselje Lutvinka), a zatim je uređeno na bivšem igralištu „Marsonije“ (odnosno „Crvene zvijezde“ od 1946.). Sajmište je od Zrinske ulice bili ograđeno visokim drvenim tarabama i imalo dvije velike kapije. U ostacima prizemnih zgrada nekadašnje vatrenke, onima do ulaza u sajmište, bila je sjemenarna i gostionica „Kutjevo“. Na sajam su izlazili i majstori obrtnici: užari, remenari, kovači, kolari... Sajmište u Zrinskoj pamte kao jako blatno, jer je tek mali dio bio kaldrmisan oblim kamenom.

U jednoj reportaži, naslova „Subotom u Slavonskom Brodu“, zabilježena je u „Brodskom listu“ 1954. godine i ova crtica o stočnoj pijaci: Zora je. Preko zvučnika odjekuje svirka i pjesma. U veselom ritmu Karadžićevom ulicom, žure saonice za saonicama na stočnu pijacu. Izmiješale se i saonice i pješaci i stoka i čitava ulica postala je odjedanput nekako tijesna i uska. Ponetko, usput, svrati kod Šaravanje, u buffet (nasuprot ulaza u bolnicu), na deci vruće rakije, ispija je onako s nogu i odlazi opet dalje. Na stočnoj pijaci već je živo. Krave, telad, svinje i ovce, uglavnom krupnija stoka, a između toga kreću se seljaci i građani, kupci i prodavači, u kožusima i kaputima. Pogađa se, udaraju dlanovi o dlanove i padaju hiljadarke….

U Zrinskoj ulici stočno sajmište je bilo do 1964. godine, a onda je opet preseljeno, na početak Vinogradske ceste.

„Brodski list“ te godine piše: Do ovoga je došlo uslijed potrebe zidanja na ovome području novog stambenog bloka za one građane, koji su nastradali prilikom zemljotresa (i sagrađeno je naselje „Marsonija“, ali ipak češće zvano „Vatrenka“). Stočna pijaca, kako smo obavješteni iz Tržne uprave Slavonski Brod, preselila je na Omladinsko naselje u Vinogradskoj ulici kraj poduzeća Đuro Đaković i Slavonski partizan.

U Vinogradskoj ulici sreo sam Đuru Müllera, on se sjeća da je njegov otac Stjepan 1968. godine na tom stočnom sajmištu kupio dobrog konja i dojahao na njemu u Buk iza Dilja. Sajmišta se sjeća i poštar Joza Lovrić, Glogovčanin, a sada stanovnik Kolonije. On je s ocem dolazio na sajam. Đuro i Joza pokazali su mi lokaciju vašarišta, ali koliko je godina bilo na tom mjestu, nisu sa sigurnošću znali.

Sajmište je zapravo bilo smješteno sjeverno od Primorske ulice i zapadno od Vinogradske, tamo gdje je kasnije izgrađen Tehnički pregled vozila. Preko ceste, gdje su danas trgovine, prodavani su poljoprivredni proizvodi. Pred sajmištem je bio drevni „Fanikin križ“, koji se nekada nalazio na ulazu u Brlićev majur, a podignut je 1878. godine. Taj kameni križ na ciglom zidanom postolju i danas tamo stoji, ali je neuspješno obnovljen. Umjesto izvornog bijelog kamenog križa i bijele kamene ploče s tekstom, napravljen je crni križ i stavljena crna ploča (?), pa je taj spomenik sada sav očajno taman i neugledan i nitko ga niti ne pogleda.

Spomenuto Omladinsko naselje bilo je istočnije od sajmišta, gdje je danas H.A.K. (Hrvatski autoklub). Šezdesetih godina bilo je to već naselje jako dotrajalih baraka sa skromnim, ali i nehigijenskim uvjetima života i srušeno je. Ali, mnogi ne znaju da je Omladinsko naselje sagrađeno neposredno poslije Drugog svjetskog rata, budući da su u tvornici „Đuro Đaković“ namjeravali proširiti proizvodnju te izrađivati i eksplozivne motore. Ove pogone trebale su dobrovoljnim radom izvesti omladinske brigade, pa je za njihov smještaj izgrađeno Omladinsko naselje. No, ove se puste želje brodskih privrednika nisu ostvarile, ideja je napuštena 1949. godine, jer je u Rakovici kod Beograda niknula, koje li slučajnosti, baš takva fabrika. Još jedna tvornica Brodu bi bila previše, riješile su vlasti u Beogradu. Baš im hvala što su tako očinski brižno mislili o nama.

Stočno sajmište, nije se niti na Vinogradskoj cesti dugo zadržalo. Bilo je tu možda osam godina, pa preseljeno, malo na Jelas, malo ispod Igrača, pa na cestu prije Trnjana, točnije kod trnjanačkog groblja, daleko od Broda i grada. Danas se niti tamo više ne održava.

Nekada je Brod živio od sajmenih dana, jer grad je ubirao maltarinu, pa placarinu, pa vagarinu. Toga više nema. Svijet iz okolice dolazeći u grad na sajam, pa pazarivši, potrošio bi odmah i u dućanima, birtijama, kupio što mu treba od majstora, zašao u crkvu i lemojzinu dao, zavjetnu svijeću zapalio... A ovako, bez sajma, svi su sad zakinuti i na gubitku.

„Brodske novine“ 1921. donose podatak da je grad 19. svibnja ubrao na maltarini i mjestarini 21.000 kruna, a to su bili veliki novci. No, bili bi i veći da nije bilo seljaka koji bi pobjegli s kupljenom stokom bez prepisa marvenog pasoša i bez uplate 1% poreza i prijenosa!