Lipi, mladi Rusi, pa se žene prevarile

Dok su ljudi, muževi i momci, bili na ratištima, žene su same brinule o kući i imanjima, radile i u oskudici podizale obitelji. Onda su došli ruski zarobljenici, stotine njih. Radili su u šumama, ali su dodjeljivani i na rad u seoskim domaćinstvima.

- U Brod je došlo 5.000 zarobljenih Rusa pa će tud u okolice radit. Ošli su u ne barake, što su nuz štreku, al teško će stat, šta ih je sila došla odnekud.

- Rusi umiru u Brodu, svaki dan pet, šest kažu, kako ih zarobe, ne jedu ništa dok ne dojdu u staciju u Brod, onda se prejedu, pa i umru.

Ruski zarobljenici pokušavaju pobjeći. Razlog je nekada i loša prehrana.

- Jučer je poljar Janković iz Gornje Bebrine otjerao jednog ruskog bjegunca u općinu. Tud je noćio pa ga je Lakušić otjerao u Brod kotaru. Iva Lakušić veli: Zarobljenik je fin čoek, imao je dosta novaca, on je mašinista u civilu. Bio je u Štajerskoj u logoru, pa je ošo još prvo 6 nedilja, te se krio i dovle došo. Htio je ić u Bosnu, pa valjda u Srbiju (?), pa su ga dotjerali i predali kotaru.

- U Gornjo Bebrinskom Gaju vide se još dva Rusa, odaje i jedu šljive, vele svinjari. Djeca ih se boje, a neće zla, samo bježe od svita.

- Kad smo se danas vozili iz Broda, graja u Ruščici, a sve se selo skupilo kod kuće Mikolčevića, oboružani sikirama i vilama. Šta je to, pitamo. Uteklo je 14 Rusa, pa su ji djeca čobani vidili i došli svitu javiti da se zna. Valjda će je povatat i odputit ge su i bili.

- Ona 4 Rusa što su danas otjerana u Brod kotaru bili su 1 firer, 1 kapral i dva prosta. Radili su u šume, ni im bila dobra košta, pa su utekli. Govore: Znamo, da ne možemo uteć u Rusiju al ćemo morda doć u bolji logor, gdje ćemo imati bolju koštu, nego ovdje u šumi.

No, neki su se ruski zarobljenici lijepo snašli. Oni vrijedni, koji su poštivali svoje domaćine, bivani su također poštivani. A, ni usamljene žene mladim Rusima nisu odoljele, bilo ih je koje su se i „prevarile“.

- Kod Čosini u Donjoj Bebrini ima Rus, snažan i debel ko pop, a pojede za trojicu svega. Gdje on spava u koli, bude kraj njeg cila lopata koštica od šljiva, šta on pojede.

- Čulo se da je Katin Rus umro u bolnici u Brodu, a on je eto ozdravio i došo joj natrag, kad mu je dobro kod nje i ima svega štogod hoće.

- Eva Matičević iz Donje Bebrine se slikala s Rusom, on joj kupio cipele za 10 for. i zlatom lanac, a Mandu Radinu (Stipinu ženu) izbio svekar, zasto ju u kućaru s mladim Rusom (mlad i lip, pa se prevarila)…

- Reza će Radina rodit bez čoeka, a s Rusom (lipim i mladim). Zlo se trefilo, a šta će bit kad čoek dođe doma, sam Bog znade.

- Otiće Rus od Klare, ne more ga trpit da jede. Htio bi, vele – s njom živit, a ona da neće – pa mu rekla – „Idi!“ Kaka je sad poštena postala.

Takvih slučajeva bilo je jako mnogo, pa se tome nastojalo stati na kraj vrlo ponižavajućim i okrutnim mjerama.

- I u brodskom kotaru ima nečestiti žena 278 što su noseće od zarobljenika, od Rusa, te su već štemplovane, pa će bit lipo kaštrigovane, što su s neprijateljima pristajale, al imaje svaka štempl na čelu, da se zna.

- U Bickom Selu već je bila vizitacija od žena, doće to i k nama, neće nas proć, onda će se vidit i znat, koja je voljela soldate.

Bilo je i tragikomičnih situacija:

- U Semeljcima popo privario žene koje su noseće od Rusa, navistijo da se jave, pa će dobit premiju. One se javile, a on ih je onda i naružijo što je bolje mogao, a ima ih 32.

Problem je postala i prostitucija u koju su se neke žene upustile pritisnute neimaštinom i bijedom, ali stradale su i nedužne.

- Nitko ne sme van od ženski iz kuće, jer ide u magistrat i dobije štempl na čelo. Tojfelova cura (služavka kod brodskog mesara Sebastijana Teufela, na početku današnje Strossmayerove ulice) išla jednu noć napolje, pa ju uvatili i dobila štempl na čelo, ko kad se konji štempluju, a što se ne more oprat, osta biljeg dok je živa.

- U Osiku, ko i Brodu, a bit će to po svim gradovima da se, koja se ženska vidi poslije 9 sati

na sokaku, odvede na policiju i štempluje na po čela za uspomenu kako je poštena, a to se onda nigda ne more izbrisat.

A, neki ranjeni i osakaćeni soldati, kod kuće su, ili još prije, proživljavali i druge, često i teže drame.

- Kad sam bila u nedilju u Brodu kod Palčića u birtiji (bila na ćošku Strossmayerove i Štampareve, donedavno je tu bio kineski dućan), došle su dvije žene iz brodskog brda. Jedna će: Čoek mi je u ratu, sad u špitalju, izgubio je oko, pa sam molila da dojde doma, nek radi i djecu hrani.

Druga će: Ja sam išla u N. u Mađarskoj, ge moj čoek u špitalju ranit, pa sam dugo s njim govorila, a on kao zdrav. Onda ga pitam ge je ranit? Eto u nogu. Otkrije čepe, a ono obe noge viš koljena odrezane. Onda sam ja ciknila i rekla: Meni ne trebaš, tko te je osakatijo, nek te i hrani, a ja neću. Ostavila sam ga.

- Čujem u našem selu udala se Marija Čukića, uzela seb Božu kolara (Jarića), a neće više čekat na svog čoeka Ivića, jer da nema noge, a u roblju svinje čuva i Bog zna hoće li se igda vratit. On (Božo) će ostavit ženu i dvoje djece, a ona čoeka, pa će živit. A nje mat govori: Mojoj Marije treba čoek, pa nek ga uzme, kad ne more bit bez njeg. Šta će joj slipac bez noge.

Godine 1916., dana 23. studenog zapisano je o smrti cara i kralja Franje Josipa.

- Zbilja je umro naš stari i dobri kralj Franjo Josip I u Beču prekjučer u 9 s i 10 m. Po Brodu je zeleni oglas od magistrata i na skoro svim kućama viju se crne zastave u znak žalosti. Bio sam u Brodu, vašar je, dosta je svita, svatko je tužan, jer to je gorka i tužna istina.

Zemlja je dobila novoga cara, Karla, a s njim i caricu Zitu… no rat se nastavljao svom žestinom, iscrpljujući i jednu i drugu stranu. Da se nadoknade potrošeni resursi, čak su sa crkava skinuta stoljetna posvećena zvona i cijevi orgulja te su pretopljeni u topove i municiju. Također su domaćinstva morala državi predati sve što je od bakra i bronce: tepsije, avane, kotlove za pečenje rakije…

- Ošo je danas bilježnik u Brod sa bakrom, što su sakupita 2 kola kotlova i stvari iz općine za državu, pa će tamo ostavit kod kotara, ge li.

Svoje mišljenje i raspoloženje narod je izražavao i narodnom pjesmom:

Care Karlo i carice Zita,

Ratujete, a nemate žita!

Care Karlo gospoda te mite,

Sirotinja mora u komite!

Care Karlo, nemoj ratovati,

Nemoj momke od cura terati!

Rasplamsavanjem rata, uznapredovala je i ratna tehnika, pa tako i ratna avijacija od 1917. godine predstavlja sve veću prijetnju. U početku, piloti su kod bombardiranja neprijateljskih položaja bombe rukama bacali iz aviona, a jedan drugoga u letu su gađali pištoljima. Pred kraj rata porasla je i opasnost od bombardiranja pozadine iz zraka, stoga „Kraljevsko redarstveno povjereništvo za grad Brod“ donosi sljedeće odredbe: „Navala neprijateljskih zračnih vozila za grad Brod nije za sada vjerojatna no napredna tehnika čini ju mogućom. Stoga se iz razloga sigurnosti za grad Brod određuje sporazumno s nadležnim vojničkim oblastima i ovdašnjim gradskim poglavarstvom slijedeće: Dolazak neprijateljskih zračnih vozila najavljuje se zvonjavom svih zvona u ovdašnjim crkvama.“

U naredbi se dalje ističe da znaci za uzbunu noću „otpadaju“, ali se za svaku sigurnost objavljuje sljedeće upozorenje: „Gradska plinara navješćuje približavanje zračnih napadaja reduciranjem svjetla na minimum. Dolazak sam najavljuje se posvemašnim utrnućem plinske rasvjete u gradu.“ Naivno djeluju savjeti: „Zadržavanje kod prozora je pogibeljno. U kućama sa više spratova nije od potrebe da se svi sklonu u podrum. Dosta je ispražnjenje najvišeg sprata.“ Koga napadaj zateče izvan dohvata kuće, tome se preporuča da legne u cestovnu grabu, skloni se pod most itd. Promet kolima ima se obustaviti, kočijaši po mogućnosti skloniti se u kućne veže i svakako ostati kod konja.

Da građani ne bi znatiželjno promatrali eventualni zračni avionski napad, savjetuje se: „Za vrijeme zračnog napada zabranjeno je najstrožije sakupljanje na trgovima i ulicama.“

A, ako bi avioni bacali nekakav propagandni materijal, upozoravano je: „Budu li po neprijatelju iz aviona bačeni kakovi proglasi, imadu se predati redarstvu. Raširenje ovakovih oglasa kaznit će se najstrožije.“ Srećom, Brođani su svega ovoga u Prvom svjetskom ratu bili pošteđeni.

(nastavlja se)