Život

Dr. Jendričko: Godišnji odmor - mit ili potreba?

Autor: 035portal Datum objave: 19.07.2022. u 08:00

Nastupile su ljetne vrućine, vrijeme je godišnjih odmora za mnoge od nas, iako se sve više govori " o vrućoj jeseni", pa se mnogi na odmor nerado i odlučuju. Stoga se pitamo - kreću li tek sada vidljive posljedice svih proživljenih kriza? Gošća emisije Dobro jutro Hrvatska doc.dr.sc. Tihana Jendričko, predstojnica Zavoda za psihoterapiju Klinike za psihijatriju Vrapče govorila je o svemu pomalo - o perfekcionizmu, strahovima, brigama, krizi, ali i o godišnjem odmoru - kao mitu ili potrebi.

- U životu smo uvijek okruženi različitim nepovoljnim događajima ili stresorima. Ta naša mogućnost prilagodbe i otpornosti nam omogućuje da sve ove nepovoljne događaje koji nam se događaju da se nekako na zdrav način nosimo s njima. Nažalost, zadnjih par godina kao da se kumulativno nadovezuju ti različiti stresori jedni na druge i nije se lako s tom jednom psihološkom iscrpljenošću, istaknula je.

- Kad se nadovezuju stresori kao da se zbraja taj učinak. Važno je između toga omogućiti si da se oporavimo, obnovimo, ispunimo iznutra. Ako ne nalazimo neki osjećaj smislenosti u svemu što se događa ili ne zadržimo taj neki osjećaj nade ili povjerenja u život ili da se stvari događaju s nekim razlogom ili da ćemo se na neki način uspjeti izboriti s njima i da imamo razlog za život i za koji se vrijedi boriti onda je posebno teško, kazala je.

- Već niz godina susrećem se s borbom s vlastitim perfekcionizmom. Mnogi ni ne primijete da se bore s tim. Ta jedna promjena vrijednosti u čitavom našem društvu gdje se usmjerava prema vanjskom, prema formi, prema uspjehu. Ta borba za individualizam puno je dovela do toga. I posvećivanje tjelesnom zdravlju vrlo često je orijentirano kako ćemo izgledati, a ne da je to u službi istinski našeg zdravlja koje je naravno povezano i s tjelesnim i mentalnim zdravljem jer mi uvijek činimo jednu cjelinu. Ta duboka nesigurnost da ako nismo najbolji i ne napravimo sve savršeno, da ćemo izgubiti kontrolu nad našim životima, da se nećemo moći nositi sa stvarima, da nećemo biti dovoljno dobri je taj jedan element koji nas koči u životu, iscrpljuje i vrlo često se događa da se ljudi onda bore za naše ciljeve, ali nažalost događa se suprotno. Ako već unaprijed predmnijevam da neću biti najbolji i ostvariti svoj cilj savršeno, ljudi odustaju i od pokušaja, naglasila je.

- Prestali smo poštovati vlastite granice. Često se problemi manifestiraju kao anksioznost, somatske smetnje, prođu pretrage i jave se na pregled, oni ostanu iznenađeni kad im kažem da je dobro da im se to događa, da je to jedna poruka. Upozorenje koje dolazi na vrijeme. I ako ga poslušate, ako napravite nešto s tim, postoji prostor u kojem možete puno toga promijeniti. To može biti i najbolja situacija koja vam se dogodila u životu. Malo im nije jasno na početku, malo se čak i ljute i ne razumiju zbog čega to govorim, ali se vrate i ubrzo shvate da crveni alarm, ako ga iskoriste na pravi način, ih je zaista zaustavio da pređu svoju zadnju granicu, naglasila je.

Usamljenost kao pandemija

- Važna je razlika između dobrovoljne i nametnute usamljenosti koja se može događati iz različitih razloga. Gubitak bliske osobe, ljudi žive u područjima gdje ne mogu ostvariti socijalnu interakciju ili se možda ne mogu uključiti u neke željene stvari. Usamljenost je nekad i više od toga. I da se nalazimo među drugim ljudima, ali imamo osjećaj da odnose kakve bismo mi željeli ne možemo ostvariti tako, s tom kvalitetom. Sve više ljudi. Primjerice Japan i Novi Zeland, počeli su s tim da su osnovali posebne službe, čak i ministarstva i projekte koji se bave usamljenošću, jer evo, da ne kažem da je to jedna pandemija. U zadnje vrijeme sve više govorimo o sindemiji jer je puno čimbenika koji utječu na ugrožavanje našeg općenitog zdravlja tako da usamljenost predstavlja jedan od važnih problema. To nije psihički problem, no ako dugo traje zaista može dovesti do nekih anksioznih simptoma, nesanice, depresivnih simptoma, osjećaja nepripadanja, čežnje itd., istaknula je.

Ako imamo elastičnu traku koju rastežemo, u jednom trenutku ćemo je prerastegnuti i u više je nećemo moći vratiti u početno stanje. Kontakt sa samim sobom je iznimno važan u procjeni te granice. Granice su individualne, kazala je.

- Važno je poštovati godišnji odmor i općenito odmor. I ovaj rascjepkani godišnji nije mit. Svakako su važni. Jer ako pređemo neku mjeru, nije nemoguće - uvijek ima izbora i uvijek možemo nešto učiniti - ali važno je poštovati i naše tjelesno i mentalno stanje te kapacitete, rekla je.

- Svakako je bolje imati dovoljno odmora tijekom cijele godine, ali ja isto tako mislim da kad je ljeto, kad smo već dugo vremena umorni, da si trebamo priuštiti dovoljno vremena. Prekratak odmor ne može dovesti do dovoljne obnove, zaključila je.

Izvor: HRT.hr