Potres i strah: Kako pomoći sebi i djeci

Kako si pomoći i ne potonuti u depresiju, ne dati da nas pojede strah? Pitanje je to koje ovih dana muči mnoge ljude pogođene koronavirusom i potresom. Psihoterapeut Hrvoje Handl izjavio je u HRT-ovoj emisiji "Kod nas doma" da je ljudima strah, iako se mnogima tako ne čini, dobar prijatelj i da od njega ne treba bježati, piše HRT.

- Pomoću straha smo evoluirali tu gdje jesmo. Pomoću straha smo naučili mnoge stvari, a on nam može pomoći da se fokusiramo. Svatko treba iskoristiti strah da radi svoj posao što bolje može, poručio je Handl.

S jedne strane je koronavirus zbog kojeg moramo ostati u svojim domovima, a s druge potres zbog kojeg moramo bježati iz domova da bi sačuvali živu glavu. Handl kaže da smo se našli u jednoj ''shizoidnoj situaciji''.

- Skroz je u redu osjećati se malo rascijepljeno. Imamo dva neprijatelja, jedan je vidljiv, to su sve strahote koje smo vidjeli nakon potresa. Ali imamo i nevidljivog neprijatelja. Okupljanje u bilo kakvim redovima moraju biti uredna, s maskom, distancom. Moramo biti svjesni toga da moramo biti organizirani, to će nam pomoći da izađemo iz jedne i druge krize na najbolji mogući način, kaže Handl.

Bitno je da strah, bilo da je izazvan koronavirusom, potresom ili nekom drugom situacijom, ne potiskujemo.

- Svi imamo pravo reći da se strašno bojimo. Energija straha se može prazniti somatski. Može se prazniti u trbuh, možemo imati grčeve u leđima…Ovisno o tome gdje su nam mjesta slabije otpornosti tu ćemo reagirati jer se energija straha mora negdje osloboditi. Ne treba se toga prestrašiti, treba priznati to je moj strah, pojašnjava psihoterapeut.

Cijelu situaciju puno teže od odraslih podnose djeca koja posljedice prirodne katastrofe mogu osjećati danima i mjesecima. Istraživanja pokazuju da se posljedice kod djece i mladih manifestiraju kroz depresivnost, elemente posttraumatskog stresa i razne strahove. Odrasli, a posebno roditelji imaju važnu ulogu u osiguravanju djetetove adekvatne podrške u zacjeljivanju traume.

- Djeca nisu sposobna kompenzirati strah. Djeca gledaju u roditelje, bake, djedove. Mi bi kao roditelji trebali biti dovoljno zreli da se znamo nositi sa strahom i da znamo biti dobro s tim strahom do te mjere da se možemo pobrinuti za svoju djecu. Ako to ne znamo, bolje da nismo s njima u ključnim momentima ili da si prvo pomognemo, umirimo sebe, a onda budemo s njima.

- Djeca očekuju da ih vodimo i da znamo što trebamo raditi. Zato je jako bitno moći podnijeti njihov strah. Zato je važno da svi u sebi imamo malog psihoterapeuta koji se može nositi sa svim osjećajima i da vjerujemo u njega, kaže Handl.

A svi zabrinuti roditelji koji se pitaju kako nakon razornog potresa djetetu objasniti što se događa i kako mu pružiti potporu, savjete mogu potražiti u publikaciji “Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa”. Publikacija je interaktivna pa se uz savjete o tome kako razgovarati s djecom i kako se ponašati u slučaju potresa, predlažu i aktivnosti s djecom. Autori publikacije su psiholozi Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, Gordana Buljan Flander, Krešimir Prijatelj i Mia Roje Đapić.

Foto: Ivan Obertlik/RTL