Život

Nešto drugačiji dani kruha… učenička humanost na djelu

Bravo učenici!

Autor: 035portal Datum objave: 25.10.2017. u 09:00

Nešto drugačiji dani kruha… učenička humanost na djelu

Dani su kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. U mjesecu listopadu obilježavaju se diljem škola u Hrvatskoj. Učenici tradicionalno u školu donose različite proizvode (kruh, peciva..), kao i jesenske plodove te ih, nakon malih razrednih ili školskih svečanosti, blaguju u svojim učionicama. Učitelji se uvijek trude i naučiti ih nešto pa organiziraju radionice u kojima učenici mogu naučiti kako peći kruh ili s njima posjećuju pekarnice i mlinove.
Govorimo im i o dugotrajnom procesu dobivanja kruha od malog zrna pšenice koje u jesen biva zasijano u zemlju…
Malom je zrnu potrebno gotovo godinu dana da bi proklijalo, naraslo, pretvorilo se u klas pa zatim u mlinu bilo smljeveno u brašno. Mnoge vrijedne ruke ratara moraju zasukati rukave, rano ustati i kasno leći, moliti se dobrom vremenu i uložiti puno nade u to malo zrno i usjev koji se treba obrati.
Tu su i pekari koji nam svakoga dana pripremaju kruh i zbog toga ustaju u gluho doba noći, dok mi svi još mirno spavamo u svojim krevetima. Oni marljivo noću rade kako bi svježi kruh u rano jutro mirisao na našim stolovima.
Ne smijemo zaboraviti ni vrijedne ruke naših roditelja koje se svakog dana trude i rade da nam priskrbe hranu, da nam priskrbe kruh.
Mnogo je ljudi kojima trebamo biti zahvalni. Jer napokon, nemaju svi tu sreću i blagoslov, da jedu slatki kruh i blaguju ga u miru svog doma. Mnogi nemaju ono što mi redovito uzimamo zdravo za gotovo: svjež zrak, čistu vodu, izobilje hrane, krov nad glavom, obitelj. Toliko je toga na čemu možemo biti zahvalni!
A ovo su dani kada nas se posebno podsjeća na to. Kad se od nas očekuje da više razmišljamo o onima koji nemaju i da barem pokušamo s njima podijeliti komadić te svoje sreće kojom smo svakodnevno blagoslovljeni.
Iz tog razloga odlučili smo ove školske godine uz Dane kruha potaknuti kod naših učenika humanost. Više nego inače. Jer humani su oni. Žele pomagati. Odazovu se uvijek. Ali ponekad, kao i svi mi koji živimo u svakodnevnom izobilju, zaborave da nije svima tako.
Odlučili smo da ćemo ove godine hranu podijeliti s onima kojih se možda ne sjetimo onoliko često koliko bismo trebali. Odvojili smo dio hrane i od toga složili male slatke poklon pakete. Odlučili smo ih darovati starijim žiteljima našeg sela, onima koji žive sami i koji nemaju velike obitelji. Svaki je razred posjetio nekog u susjedstvu, djeda ili baku, i razveselio ih kolačima, ali još i više svojim prisustvom i društvom. Dočekali su nas vrlo radosno. Bilo je i suza radosnica, ganuća. Jer neki od njih nemaju svoje djece, a odjednom im je dvorište bilo puno graje i cike.
Nas nije koštalo puno, uz pomoć roditelja sve što smo zamislili i ostvarili smo. A njima je značilo puno. I još jednom se pokazalo da za dobra djela nisu potrebni veliki planovi i veliki ljudi. Potrebna je dobra volja i otvoreno srce. Naši učenici, i roditelji, su pokazali da imaju i jedno i drugo!
Izvor: Josip Šišmanović, ravnatelj OŠ ˝Ivan Mažuranić˝, Sibinj