BROĐANIN Filip Kolesarić, perspektivni vaterpolist Marsonije, o dojmovima nakon završene sezone

Nakon odigrane 62 utakmice, uloženog truda i napora, vaterpolisti Marsonije, sezonu završavaju odlično odigranom utakmicom protiv VK Đakovo te osvajaju drugo mjesto. Razgovarali smo s Filipom Kolesarićem, strijelcem VK Marsonije o ukupnim dojmovima nakon završene sezone...

U subotu ste odigrali posljednju utakmicu protiv VK Đakova, osvojili drugo mjesto. Kakvi su dojmovi nakon svega? Jeste li klub i ti (osobno) ispunili/o svoja očekivanja? 

Tako je, u subotu je bila naša posljednja utakmica protiv ekipe VK Đakovo. Prije svega htio bih im čestitati na odličnoj igri i pobjedi nad Osijekom. Ja sam zadovoljan utakmicom. Moram priznati, kako nije bilo baš najbolje, jer nisu baš sve šanse bile ispunjene do kraja, ali sve u svemu sam zadovoljan. Mi kao klub smo ispunili svoja iščekivanja i prezadovoljni smo mjestom na koje smo se plasirali ove sezone.

Tijekom ove sezone, odigrali ste ukupno 62 utakmice? Jesi umoran? Koliko napora i truda to sve iziskuje uz školu i učenje?

U ukupno 5 kategorija, odigrali smo 62 utakmice. Moram naglasiti, kako su svi dali sve od sebe kako bi smo se što bolje plasirali. Ova sezona je bila dosta naporna i bilo je puno utakmica, putovanja te turnira. Gledajući unatrag, ovu sezonu uložio sam puno više truda i napora. Ponekad to možda utječe malo na školu i učenje, budeš umoran, ali nije toliko strašno da se baš ne može. Sve se može samo treba puno rada i vježbe.

Koliko dugo se baviš vaterpolom?

Vaterpolom se bavim skoro 4 godine, tu sam skoro od početka kluba. 

Prošao si brojna natjecanja, bio si u kampu. Koja te medalja posebno obradovala?

Svaka medalja ima svoj sjaj i svoju vrijednost, ali posebno me obradovala medalja za najboljeg strijelca na turniru na kojem smo mi bili domaćini. Turnir se zvao "Tintilinić", tu sam proglašen najboljim strijelcem. Ništa od ovoga ne bih mogao ostvariti bez svojih suigrača i trenera, koji me svemu naučio, tako da se ovom prilikom zahvaljujem svima njima na potpori.

Koji su ti ciljevi za budućnost? Vidiš li se u vaterpolu?

Moji ciljevi za budućnost su veliki, ali na prvom mjestu je uvijek škola, jer bez nje si ništa. Poslije škole dolazi vaterpolo. Naravno da se vidim u vaterpolu, ako i dalje nastavim istim tempom ulagati u sebe i nastavim trenirati kao i prije, jer bez truda i zalaganja nikad nema ništa, a ovaj sport to iziskuje.

Baviš li se još čime uz vaterpolo?

Želje su mi velike, ali se na žalost ni sa čime ne stižem baviti, osim vaterpolom. Jednostavno nemam vremena za još nešto. Uz školu, učenje, treninge i turnire, ne stignem zaista ništa drugo. Kad imam i malo slobodnog vremena, najviše se volim opuštati doma.

Ovo proljeće bio si u kampu HVS-a? Reci nam nešto o tome? Koliko dugo je trajao kamp, kako ste se pripremali tamo?
Ovo proljeće, točnije u 4 mjesecu, moj suigrač Noah Klem i ja, bili smo pozvani u kamp HVS-a koji se odrzao u Šibeniku i trajao je četiri dana. U kampu sam upoznao puno novih prijatelja i naučio puno toga novoga. Mogu reći da je bilo dosta teško i konkurencija je bila velika. Trenirali smo dva puta na dan, a u međuvremenu je bilo nešto malo vremena za odmor. Neki bi rekli, to je naporno, kako ti se da, ali sve je to jedno nezaboravno iskustvo. Uz društvo, zaboraviš ti i na umor i na teškoću treninga ponekad.

Za tebe kažu da si jedan od najboljih strijelaca lige? Zahtijeva li vaterpolo puno odricanja?

Jedan od najboljih u svome godištu, heheh, a to su ove sezone bili "kadeti". Opet kažem, ništa ne bih mogao napraviti bez svojih suigrača i bez trenera. Pa zahtjeva puno toga. Dosta ima odricanja i odlazaka na treninge, a manje izlaženja van sa prijateljima, ali i za to se nađe vrijeme. Ako želite uspjeti, treba puno raditi i puno se odricati.

Dajana Čavčić Šafar