Božić - blagdan radosti i mira

 Božić je najrašireniji vjerski blagdan na svijetu, poštivaju ga i slave mnogi, pa i pripadnici drugih vjera, pa čak i oni koji ne pripadaju niti jednom vjerskom pokretu, iako oni ne razumiju bit Božića i značenje koje on ima za kršćanske zajednice. Premda mnogi narodi i pojedinci spominju Božić samo zbog Djeda Božićnjaka i poklona ispod bora, ipak nama kršćanima može goditi činjenica da je Božić rasprostranjen u cijelome svijetu i da u Božićno vrijeme svi pokušavaju na određeni način biti bolji, ljubazniji, trude se imati srca i za one siromašnije, koji su u potrebi, tako da možemo reći da je Božić praznik ljubavi i svjetla.
A što je Božić za katolike, kršćane, vjernike? Ako promatramo riječ Božić i što ona znači, dakle Božić - mali Bog, dijete Isus, Bog koji dolazi, koji se rađa među nama ljudima, ovdje na zemlji. Značenje riječi Božić kao mali Bog ima još i značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog - Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Davno je Bog obećao poslati Mesiju koji će otkupiti ljudski rod, tako je svoju poruku poslao preko proroka Izaije:

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen. Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski. Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.
Izaija 9, 1-6

Neke crtice o povijesti slavljenja Božića - Božić se krajem 4. stoljeća obilježavao 6. siječnja, da bi potom bio pomaknut na 25. prosinca kako bi se potisnula od cara Aurelija uvedena rimska svetkovina Natalis Solis Invicti, a koja je padala u vrijeme zimske obratnice. Kršćani su dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva u cijeloj Europi početak nove godine je bio Božić. Bilježimo da je i hrvatska božićna pjesma Narodil nam se kralj nebeski sa stihom na tom mladom letu veselimo se prikazuje Božić kao prvi dan nove godine. Godine 1691. Crkva je prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu. Kršćanstvo je u potpunosti uspjelo potisnuti rimsku svetkovinu rođenja nepobjedivog sunca, ali iz te rimske svetkovine su preuzeti simbiloli svjetlost, darovanje i čestitanja.
Na blagdan Božića se već od 5. stoljeća slave tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Kod polnoćke i zornice čita se izvještaj o događaju Božića s njegovim povijesnim događajem: u one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Kod zornice je naglasak na evanđeoskom izvještaju o navještaju pastirima, a kod poldanjice je proglas evanđelja sv. Ivana: u početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i ta Riječ bijaše Bog... I Riječ tijelom postade i nastani se među nama! Ovaj proglas uspoređuje stvaranje svijeta i utjelovljenje Sina Božjega; oba događaja povezuje osoba Sina Božjega.
Biblija naglašava poruku o Božiću: očitovala se slava Bogu na visinama, uspostavlja se mir na zemlji.

Božić, rođenje Gospodinovo - Božić je obiteljski blagdan, koji cijele obitelji zajedno dočekuju na Sv. Misi polnoćki, naravno oni članovi obitelji koji mogu biti budni duboko u noć.
Sveta Misa polnoćka je svečana pjevana Misa kojom dočekujemo dolazak Spasitelja među nas, ovu Sv. Misu pohodi veliki broj vjernika, crkve su te noći potpuno ispunjene narodom koji želi proslaviti dolazak Mesije, Božijega Sina.
Za djecu, kojoj je ponoć prekasno da budu budna u većini crkava služi se dječja polnoćka ili mala polnoćka koja započinje u poslijepodnevnim satima.
Božić je blagdan radosti i mira, te se tako i proslavlja u obiteljskom krugu, iako darivanje nije prvobitni smisao Božića, kršćani darivaju jedni druge ostavljajući na Badnju većer poklone za svoje najdraže ispod Božićnog drveta, te se ti darovi ujutro na dan Božića otvaraju, te jedni drugima čestitaju Božić. Vjernicima je Božić na prvom mjestu rođenje našega Gospodina Isusa Krista, te trebamo paziti da nas ne preplavi potrošački božić kakav nam poslijednjih godina serviraju mediji, gdje se niti ne spominje Kristovo rođenje nego se govori samo o skupim poklonima, žaruljicama, borovima......zato kada darivamo jedni druge trebamo darivati srcem i u skladu s našim trenutnim mogućnostima, a bilo bi lijepo da umjesto preskupih darova i trošenja velikih količina novaca, pomognemo barem malo, koliko to možemo, našoj braći i sestrama koji su u potrebi, koji često nemaju niti najnužnije za život. Pomoći ulijepšati Božić nekome kome je pomoć prijeko potrebna je zaista jedan poseban, predivan osjećaj.
Božićni ručak zauzima također bitno mjesto u Božićnom slavlju, tradicionalno se radi o obilnijem obroku s više vrsta jela, a nezaobilazni dio Božićnog ručka su purica, guska, patka ili neka druga perad, tu su i vrlo popularni mlinci i druga jela.....
 

Izvor: Krešo Žarković/Putevi milosti