Vjerski život

Deset muškaraca, tri dana i 130 kilometara vjere: Pješačko hodočašće od Okučana do Podmilačja

Autor: 035portal Datum objave: 22.06.2025. u 14:00

OKUČANI – U vremenu u kojem dominiraju buka, stres i neprestani protok informacija, skupina vjernika odlučila se na tišinu – onu unutarnju i vanjsku – kako bi kroz molitvu i pješačenje pronašli dublji smisao vjere. Desetorica hrabrih hodočasnika 20. lipnja 2025. krenuli su iz Okučana na pješačko hodočašće dugo 130 kilometara do svetišta svetog Ive u Podmilačju.

Njihovo hodočašće započelo je blagoslovom župnika fra Ive Brezovića ispred crkve svetog Vida. Na tom svetom polazištu okupljeni su: Vladimir Ćosić, Ante Golub, Antun Roždijevac, Kristijan Matić, Renato Kričančić, Dalibor Ilinović, Marijo Jeličić, Drago Šarić, Mate Janković i Željo Ćosić – ljudi različitih godina i zanimanja, ali jedinstveni u jednom: ljubavi prema Bogu.

Hod kao molitva, bol kao žrtva

Tijekom tri dana, hodočasnici će prijeći više od 130 kilometara, prolazeći kroz mjesta: Novi Varoš, Staru Gradišku, Bosansku Gradišku, Novu Topolu, Aleksandrovac, Laktaše, Trn, Banju Luku, Karanovac i Krupu na Vrbasu, da bi 23. lipnja stigli u Podmilačje, gdje će dan kasnije sudjelovati na središnjoj svetoj misi.

U praksi to znači hodati po nekoliko desetaka kilometara dnevno, često pod suncem, po bolnim žuljevima, s grčevima i umorom koji iscrpljuje. No za ovu grupu hodočasnika, svaki bolni korak ima dublji smisao.

– Kad ti tijelo popusti, ostaneš sam sa sobom i s Bogom. To su trenuci kada molitva postaje disanje, a vjera snaga koja te nosi – poručuju hodočasnici u svojim objavama.

Poruka svima: Vjera nije sramota, nego put

Osim osobne duhovne obnove, ovi vjernici šalju i širu poruku – da se vjere ne treba sramiti i da hodanje s Bogom, i u prenesenom i u doslovnom smislu, može donijeti neprocjenjiv unutarnji mir.

Njihova misija nije samo doći na cilj, već motivirati druge vjernike da se odvaže – bilo na hodočašće, bilo na iskrenu molitvu ili čin zahvalnosti. Jer, kako sami kažu:

– Mir koji dobijete na ovakvom putu je nešto najljepše što duša može dobiti.

Nakon dolaska u Podmilačje, prespavat će u vrećama za spavanje pod vedrim nebom, u dolini svetog Ive. Ondje će dočekati glavnu svetu misu, a potom se vratiti kućama – obogaćeni iskustvom koje se ne može kupiti, nego samo – prehodati.