Proslavljen osmi u kolovozu - dan Čašćenja Gospe Brze Pomoći

 „Život nije u onome što čovjek posjeduje i u onome što misli da posjeduje, kako izgleda ili čime se bavi. Život je puno vrjedniji od toga. I čovjek nije dobar zato što se ponaša dobro, kršćanstvo nije moral ili etika, dobri smo zato što nas je Dobri Bog stvorio dobrima. Staviti Isusa Krista u središte i osobni intimni odnos s Njime - to je ono što daje poseban začin životu, a sve drugo je usputno. Ljepota je u tome što Bog brine i za sve to drugo usputno“. Ovo je samo dio snažnih poruka za promišljanje koje je s brojnim okupljenim vjernicima u Svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu podijelio vlč. Renato Belčić, misionar milosrđa i član Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, predvodeći svečano misno slavlje s 'oprosnim ophodom' na dan čašćenja Gospe Brze Pomoći, hodočasničkog 'osmoga' u kolovozu, uz molitveno geslo 'Ljubljena Djevice, ti srećo naša, gdje put je pravi, vodi nas uvijek.'

Tog mladog svećenika iz Zagrebačke nadbiskupije, zaređenog tek prije četiri godine, tijekom njegova studija u Rimu, točnije u rujnu 2015. Papa Franjo imenovao je članom Papinskog Vijeća za promicanje nove evangelizacije, a po istoj službi vlč, Renato Belčić dobio je u Jubilejskoj godini Milosrđa i mandat „misionara milosrđa“, jednog od 1100 koje je Sveti Otac odabrao i šalje ih po svemu svijetu neka svakom čovjeku donose Onoga koji je samo Milosrđe.

„ Radi se uistinu o posebnom poslanju propovijedanja, ali i mogućnosti odriješivanja određenih grijeha koji su pridržane Svetoj Stolici. Pa, ako je to i privilegija, rekao bih da njome Papa želi pokazati da je Crkva bliska svima, upravo po misionarima milosrđa koje šalje u sve dijelove svijeta, da nitko ne bude zanemaren, da svatko ima mogućnost doći i pomiriti se s Bogom. Jedan je to od načina kojim se sve ljude želi potaknuti na sakrament svete ispovijedi, jer je to ono što čini Crkvu. Dakle, katolicizam je vezan sa sakramentalnim životom, bez sakramenta nema vjere, nema katolicizma, nema Crkve. Crkva je sama po sebi sakrament spasenja, znak stvarne prisutnosti Uskrslog Krista, Živoga Krista među svojim narodom. To je ono što se želi naglasiti u ovoj Godini milosrđa pa evo i slanjem misionara milosrđa u svijet, jer Jubilej milosrđa zamišljen je tako da se prođe kroz svaka sveta Vrata milosrđa u stolnim crkvama u kojima su takvima proglašena, a ne nužno hodočašćenjem u Rim. Želimo jasno poručiti svima: Bog je posvuda, možeš ga naći svugdje, ali - daj Ga traži!“, pojasnio je svoje poslanje vlč. Belčić.

U Slavonski Brod došao je na poziv župnika Ivana Lenića, koji ga je prepoznao prigodom jednog slavlja u nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje u Mariji Bistrici, gdje je vlč. Renato bio ja službi đakona. „Prvi sam put u slavonskobrodskom Gospinom svetištu, u gradu kroz koji sam do sada samo prolazio. Nisam očekivao toliko vjernika, obzirom da je tek običan svagdan, ponedjeljak. Ali, osobito mi je drago vidjeti toliko vjernika i hodočasnika kojima osmi u mjesecu zaista puno znači, raduje me da je ta pobožnost tako zaživjela i to je ono što me ispunja nadom. Jer, gdje god ima vjere, vjernika koji mole i gdje se želi živjeti Evanđelje, tu ima i budućnosti. Budućnosti nema tamo gdje je čovjek odlučio Bogu reći ne“, poručio je misionar milosrđa Renato Belčić.
Na pitanje kako je on, kao mladi svećenik, Bogu odlučio reći DA i odazvati se na Božji poziv da bude svećenik, odgovara kako to zapravo i nije bilo tako spremno DA. „

Poziv je inače jako intimna stvar i teška za verbalizirati, ali ako me već pitate kako sam se odlučio odazvati na Božji poziv, reći ću samo da nisam ja Njemu toliko rekao DA, koliko se On trudio sa mnom. Bilo je tijekom moje formacije u Bogosloviji puno kriznih trenutaka u kojima sam htio odustati, zbog raznih okolnosti ili osobnih rana, ali upravo sam u tome spoznao da mi se Bog objavljuje i, možda će zvučati paradoksalno,- meni koji sam danas misionar milosrđa - a i tu tome vidim Božji prst - najveći problem je bio u tome što nisam mogao vjerovati u Dobroga Boga. Razumski sam vjerovao, da, ali srcem nisam mogao shvatiti ni prihvatiti što se u svijetu događaju tolike ružne stvari, a Bog je dobar. Kako to!?, pitao sam se, sve dok u vlastitom životu nisam iskusio Božju dobrotu i Njegovo djelovanje. Puno puta me je iznenadio. Bog je čovjeku sebe darovao u Utjelovljenom Djetetu – Kristu Isusu. Učinio je najbolju moguću stvar, ono što nitko drugi nije očekivao. Iznenadio je čovjeka. Vjerujem da jednako tako djeluje i u osobnom životu svakog od nas, a na nama je da to prepoznamo!“, naglašava vlč. Renato.

Ivica Vlašić