Proslava svetkovine Uzvišenja svetog Križa u grkokatoličkoj župi

Svoju naslovnu svetkovinu - Uzvišenje svetog Križa, i župni god, proslavili su ove nedjelje, 17. rujna župljani Grkokatolička župa Uzvišenja svetog Križa u Slavonskom Brodu. Svečanu liturgiju svetog Ivana Zlatoustog u župnoj je crkvi predvodio o. Miroslav Krnješin, župnik u Banjoj Luci i biskupski vikar za grkokatolike u BiH, a propovijedao o. Andrej Prihoda, župnik u Devetini (Banja Luka).

Za olatrom su još bili i o. MIhajlo Stahnek, župnik u Kozarcu kod Prijedora (BiH); o. Orel Zakaljuk, župnik u Prnjavoru (BiH); o. Nikola Stupjak, dekan slavonski i župnik u Lipovljanima; fra Ivan Crnković OFM, svećenik na službi u Franjevačkom samostanu Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu i ravnatelj brodske Klasične gimnazije, te domaći župnik o. Aleksandar Hmilj. Posluživao je đakon Robert Čabraja.

U prigodnoj propovijedi o. Andrej Prihoda promišljao je o otajstvu Kristova Križa kao simbolu spasenja u kršćanstvu. A to spasenje, istaknuo je, "označava prije svega obnovu i preporod ljudske prirode koja je bila uprljana grijehom i potpala pod vlastitu smrt. Taj preporod ljudske duše mogao je učiniti samo Onaj koji je stvorio tu prirodu - samo dragi Bog.

Trebalo je pobijediti grijeh, smrt. Najveći prikaz ljudskog grijeha bijaše sramotna smrt na križu. Isus je prihvatio pobijediti grijeh i smrt tako što je preuzeo na sebe sramotu križa te tako pokazao svijetu svu zlobu i strahotu grijeha, i to iz čiste ljubavi prema čovjeku. Svojom smrću na križu i uskrsnućem od mrtvih, Isus nam je dao dokaz pobjede nad grijehom i smrću, i svaki koji povjeruje u Njega, može primiti oproštenje grijeha i oslobođenje od smrti. Isusova smrt na križu postala je najveća žrtva na Zemlji i najviši izraz ljubavi Boga prema čovjeku".

Govoreći o štovanju svetoga križa, o. Andrej objasnio je kako ne štujemo neko drvo ili metal u obliku križa, nego Kristovu žrtvu na tome Križu. Jer, nije križ sam po sebi spasio ljudski rod, nego Isus, raspet na tom križu. Radi toga stavljamo križeve na kupole i tornjeve naših crkvi, nosimo ga na svojim grudima i oko vrata kao simbol spasenja, a ne kao običan ukras ili modni dodatak kojim se predstavljamo ljudima kao tobožnji kršćani. Na to nas opominje i sam Krist kada kaže: 'pazite da pravednost svoju ne činite pred ljudima, da vas oni vide, inače nemate plaće kod Oca svoga na nebesima'. Isus gleda našu vjeru kakva je ona u srcu, a ne po nekim religijskim simbolima. Kršćanin je dužan svjedočiti svoju vjeru prema bližnjima - ne nekim materijalnim križevima ili medaljonima, nego djelima ljubavi, milosrđa, pokore, strpljenja, blagosti, poniznosti, praštanja...", ukazao je o. Prihoda.

Završivši pričom o umirućoj djevojci koja je, u svom životu zanemarujući Boga i vjeru, ipak umrla odriješena od grijeha i s križem u rukama, o. Andrej posvijestio je vjernicima na kraju kako iz svetoga Križa na nas dolazi velika sila, jer je na njemu umro Sin Božji iz ljubavi prema nama. "Nikada ne zaboravimo imati na umu raspetog Krista. Poklonimo se životvornom Križu i molimo Spasitelja: svetim Tvojim Križem, spasi nas Gospode!" - pozvao je na koncu okupljene vjernike župnik Prihoda.

Svetu liturgiju pjevanjem su na ukrajinskom jeziku animirale sestre Bazilijanke iz brodskog samostana. Među okupljenim vjerničkim pukom oba katolička krila Crkve iz brodskih župa, bili su i brojni vjernici iz Ukrajine, koji su prognani iz svoje, ratom pogođene domovine, utočište pronašli u Slavonskom Brodu. Slavlje je nastavljeno zajedničkim ručkom za poslovično bogatim slavonskim stolom.

Ivica V.