A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada!

Dođe, dakle, Isus u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev.
Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.

Isus joj odgovori:"Kad bi znala dar Božjii tko je onaj koji ti veli:‘Daj mi piti’,ti bi u njega zaiskalai on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti, dakle, voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"

Odgovori joj Isus:"Tko god pije ove vode,opet će ožednjeti.A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,ne, neće ožednjeti nikada:voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vodekoja struji u život vječni."

Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati."Nato joj on reče: "Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo."Odgovori mu žena: "Nemam muža."Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla."Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."

A Isus joj reče:"Vjeruj mi, ženo, dolazi časkad se nećete klanjati Ocuni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.Vi se klanjate onome što ne poznate,a mi se klanjamo onome što poznamojer spasenje dolazi od Židova.Ali dolazi čas – sada je! –kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocuu duhu i istinijer takve upravo klanjatelje traži Otac.Bog je duhi koji se njemu klanjaju,u duhu i istini treba da se klanjaju."

Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve."Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"

Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom.Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?"

Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?"Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.

Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!"A Isus im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?"

Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi:‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’ Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov."

Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila."Kad su, dakle, Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi:"Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

Iv 4,5-42

Draga braćo i sestre!

Današnje evanđelje uvijek se nastoji staviti u sadašnjost kako bi svaka osoba mogla pronaći poruku za kršćansko življenje. Važno je uočiti okolnosti u kojima se odvijao razgovor između Isusa i Samarijanke jer u njemu se nalazi poruka koja je jako važna za vjernike.

U Židovstvu žene su išle po vodu na javne zdence, ali to su činile ili u ranim jutarnjim satima ili kasno navečer. Bunari koji su u središtu sela, mjesto su međusobnog razgovora, ali i ogovaranja. Vidimo kako Samarijanka na bunar ne dolazi ni ujutro, ni navečer, nego u podne. Vrlo je moguće da izbjegava susret s drugim ženama upravo zato što je imala pet muževa, a ni ovaj kojeg sada ima, zapravo joj i nije muž te je moguće da je osjećala stid zbog takvog života. No vidimo kako joj se Isus obraća. Zanimljivo je da to što Isus, Židov razgovara sa osobom iz Samarije, a za Židove su oni otpadnici od vjere i neprijatelji. Valja istaknuti i činjenicu da je bilo šokantno vidjeti muškarca da javno razgovara sa ženom, a u ovom slučaju, radi se o javnoj grešnici. No unatoč tome, Isus Samarijanki daje do znanja da nije došao nikoga osuditi nego spasiti svakoga bez obzira odakle je i kakav je kao osoba. Pitanjem: „Kako ti Židov, išteš piti od mene Samarijanke?“, žena kao da mu želi dati do znanja da on ne bi uopće razgovarao s njome kad bi saznao tko je ona.

Ali Isus joj odgovara: „Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: „Daj mi piti“ ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive“. Isus kao da joj poručuje da zna kakva je, ali i da u njoj vidi ono što drugi ne vide, a to je želja za promjenom života. Zato joj Isus daje podršku i u njega ne postoje odabrani nego je otvoren za svakoga. Jednako tako, Isus ne generalizira ljude prema mjestu odakle su niti ikoga negativno promatra zbog njegova podrijetla. On prihvaća osobu sa svim njezinim bremenom i poučava ju o Bogu, o bogoštovlju, o spasenju, oproštenju i o svemu onome što je bitno za čovjeka koji je opterećen sa svojim lošim postupcima.

Vrlo je moguće, braćo i sestre, da ju tome nitko nije poučio, a možda ni sama nije pokazivala interes prema tome. I kada se dogodi susret milosrdnog Boga i čovjeka koji se kaje i teži k promjeni na bolje u tom čovjeku raste povjerenje, vjera u Boga, u novi početak ali i u promjenu života. Ali ovdje je jako važno istaknuti kako su uz nju povjerovali i mnogi njezini žitelji koje je pozvala da dođu i vide čovjeka koji joj je rekao sve što je u prošlosti učinila. Možemo reći da je Samarijanka koju se ogovaralo i koju mnogi nisu voljeli postala misionarka koja je mnoge mještane dovela do Isusa. To se dogodilo zahvaljujući tome što Isus ovu ženu nije osudio.

Draga braćo i sestre! Ovaj zanimljivi prizor razgovora Isusa i Samarijanke na zdencu poučava nas da ne osuđujemo unaprijed druge ljude, ali i njihove grijehe, bili oni stvarni ili zamišljeni. Nemojmo si dopustiti da na svoj način mjerimo grijehe drugim svojim vlastitim mjerilom samo da bismo svoje loše postupke opravdali. Svi smo mi Bogu dužni, ali svima nama Bog oprašta. Neka svijest o takvome Bogu bude u svima nama, kako bi u svojoj nutrini doživjeli procvat vjere i povjerenja u Boga koji oprašta. Takav rast vjere i povjerenja u Isusa doživjela je i žena Samarijanka. Amen!