Svećeničko ređenje u Đakovu, trojica Brođana

 Tijekom svečanog misnog slavlja u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra, na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2015., polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređeni su đakoni: Ivan Begović iz Župe bl. Alojzija Stepinca u Vinkovcima, Vedran Bilić iz Župe bl. Alojzija Stepinca u Slavonskom Brodu, Krešimir Čutura iz Župe sv. Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu, Ilija Dogan iz Župe sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu te Krešimir Šaf iz Župe Duha Svetoga u Slavonskom Brodu, a za Hrvatsku pokrajinu Družbe Isusove o. Ante Topić iz Župe Srca Marijina u Skopaljskoj Gračanici kod Uskoplja (BiH).

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je uputio pozdrav okupljenima u katedrali, napose današnjim ređenicima, nadbiskupu u miru Marinu Srakiću, generalnom vikaru Ivanu Ćuriću, tajniku HBK i ravnatelju Hrvatskoga Caritasa Fabijanu Svalini, zajednici Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu na čelu s rektorom Ivanom Andrićem te akademskoj zajednici KBF-a u Đakovu na čelu s dekanom Ivicom Ragužem. Pozdrav je uputio o. Anti Tustonjiću, provincijalu Hrvatske provincije Družbe Isusove, članovima provincijalnog vodstva, profesorima i studentima Filozofskog fakulteta te Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu te ostalim ocima isusovcima, svim svećenicima, među njima župnicima župa ređenika i župa u kojima su proveli đakonski praktikum, potom obiteljima, rodbini i prijateljima današnjih ređenika.

Nadbiskup je u homiliji pred ređenike stavio likove apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla. Rekavši kako je Pavao u svojoj starosti bio pun idealizma, vjerničke topline i predanja, apostolskog žara i oduševljenja osobom Isusa Krista, nadbiskup se obratio ređenicima: "Vjerujem da i vi upravo s takvim Pavlovim vjerničkim poletom i uvjerenjem, s apostolskim žarom i predanjem dolazite na svećeničko ređenje i da tako raspoloženi ulazite u svećenički život i službu. Vjerujem da takvi želite i ostati do kraja svoga života. Slobodan sam kazati da se i svi mi nadamo da ćete u naš prezbiterij unijeti dodatni pastoralni zanos, svećeničku pastirsku radost i da ćete i nas starije dodatno pokrenuti toplinom svoje vjere i svojim pastoralno-katehetskim žarom. Ovi se vjernici raduju i nadaju te žude za dobrim, oduševljenim i požrtvovnim, svećenicima koji zrače iskustvom Isusove ljubavi, dobrote i milosrđa. Oni nas ne trebaju bilo kakve, nego predane i suobličene Kristu!"

Kazavši kako je svećenik čovjek koji zrači poniznom i radosnom sigurnošću onoga koji je susreo Isusa, koji je njime zahvaćen i preobražen njegovom osobom i koji zato osjeća da ga mora naviještati, nadbiskup je dodao: "Svećeništvo, naime, nitko ne može sam od sebe izabrati. Svećeništvo nije sredstvo za postizanje sigurnosti u životu, sredstvo za postizanje društvenog položaja; nitko ga ne može sam sebi dati niti ga sam od sebe tražiti. Svećeništvo je odgovor na Gospodinov poziv, na njegovu volju, kako bi se postalo navjestiteljem ne neke osobne ideje i osobnih stavova, već Isusova evanđelja. Zato svećenik koji 'poučava' nikada ne predlaže samoga sebe, vlastitu misao i vlastiti nauk, već, poput Isusa otkriva ljudima Očevo lice, duboko zajedništvo ljubavi koju Bog živi u samome sebi i 'put' koji vodi do te ljubavi. A svećeničko ređenje znači biti uronjen u Isusa, u njegovu osobu, u njegovo evanđelje. Ono je osobno poistovjećenje s Kristom, s kojim, za kojeg i u kojem želim i osjećam da moram živjeti i umirati."

Na kraju homilije nadbiskup se ponovno obratio ređenicima: "Dragi ređenici, svjesni ste da odgovor kojega ćete sada dati, kad budete odgovarali na moja pitanja i kad budete legli pred ovaj oltar, nije plod vaše ljudske naravi. To neće biti odgovor vašega ljudskog tijela i krvi, nego Božjega Duha i Božjega djela u vama. No, taj odgovor traži posvemašnju spremnost vašega života, spremnost koja nadilazi vaše vlastito htijenje; traži spremnost radosnog i dragovoljnog napasanja Božjega stada; i to ne iz težnje za prljavim dobitkom, nego iz oduševljenja Kristom; ne ponašanje kao da ste gospodari Gospodnjeg stada, nego svijest da ste u Crkvi pozvani biti uzori stada i uprisutnjenje Krista Gospodina, njezina zaručnika. Poput apostolskih prvaka Petra i Pavla, prepustite se u potpunosti Božjem - Isusovu vodstvu."

Nakon homilije uslijedio je najsvečaniji dio ređenja - predstavljanje šestorice ređenika zajednici, na koje je, prostrte pred oltarom, zazvan zagovor Svih svetih. Uslijedilo je polaganje ruku, prvo nadbiskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova te predavanje euharistijskih darova, nakon čega su se tek zaređeni svećenici pridružili nadbiskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije. Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom.

Izvor: Anica Banović/DJOS