I Ministarstvo graditeljstva protiv novog Plana gospodarenja otpadom

 Hrvatski bi građani vrlo lako mogli iz svoga džepa plaćati nemar političara koji su upravljali zemljom proteklih godina. Ovaj put razlog za to moglo bi biti zbrinjavanje, odnosno nezbrinjavanje, komunalnog otpada, piše.
Naime, Hrvatska će teško uspjeti ispuniti obvezu prihvaćenu pri ulasku u Europsku uniju, prema kojoj nakon 2018. neće smjeti odlagati neobrađeni otpad, a do kraja 2020. godine mora najmanje pola komunalnog otpada razdvajati i slati na oporabu. Ako to ne ispuni, plaćat će kaznu. A kaznu sigurno neće plaćati “netko drugi”, nego jedinice lokalne samouprave, koje su odgovorne za prikupljanje komunalnog otpada, odnosno njihovi građani.

Višemilijunske kazne

Ovaj se problem ponovno rasplamsao nakon što je tehnički ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović zaustavio projekte koji su se razvijali u skladu s Planom gospodarenja otpadom te najavio donošenje novog, drukčijeg plana, kao da se do sada oko pitanja gospodarenja otpadom u zemlji ništa nije radilo. Nacrt novog plana trebao bi čak biti usvojen na jednoj od sljedećih sjednica tehničke vlade. A protiv toga su u Hrvatskoj udruzi za gospodarenje otpadom (HUGO), gdje su nacrt prijedloga ocijenili lošim, s mnogo nedostataka. U priopćenju poslanom medijima zamjenik predsjednika HUGO-a Danko Fundurulja upozorio je da, ako bude usvojen novi plan gospodarenja otpadom, Hrvatskoj “prijeti gubitak od 475 milijuna eura sredstava EU fondova, kao i višemilijunske kazne zbog nepoštovanja propisa o zbrinjavanju otpada”.

Ministar je, pojednostavljano rečeno, protiv gradnje regionalnih centara za gospodarenje otpadom ili mehaničko-biološke obrade otpada, držeći je zastarjelom, premda se ona i dalje koristi u EU. On se zauzima za potpuno razdvajanje korisnog otpada na mjestu nastanka, no ne nudi rješenje što s drugom polovinom otpada koju treba obraditi. Postojeći plan, upozoravaju iz HUGO-a, želi na brzinu zamijeniti novim, za koji još ne postoji tehničko-tehnološka ni ekonomska analiza, a suprotan je i preporukama Strategije gospodarenja otpadom.

Predsjednica HUGO-a Aleksandra Anić Vučinić za naš je list objasnila kako je ta udruga u više navrata upozorila na štetnost novog plana koji želi donijeti ministar, na njegove nedorečenosti, financijske neodrživosti, čak i na nezakonitosti. Naglasila je kako ministrov nacrt novog plana ne podržava struka, ni jedinice lokalne samouprave. Podržavaju ga samo udruge za zaštitu okoliša.

- Ako se donese novi plan, Hrvatska neće moći povući sredstva iz Operativnog programa (EU) još dvije do tri godine, jer će to biti sasvim drukčija koncepcija od one koju smo provodili proteklih deset godina. Naše obveze do 2020. godine nećemo ispuniti i plaćat ćemo penale EU-u - ističe Aleksandra Anić Vučinić.

ŠTO S PREOSTALOM POLOVINOM?

Ministar Dobrović kao dobar primjer gospodarenja otpadom naveo je otok Krk. “Hrvatska bi do 2020. trebala doći do stope odvojenog prikupljanja otpada od 50 posto. Gledamo li najoptimističniju metodologiju obračuna, u posljednjih smo 20 godina postigli stopu od 24 posto, što znači da čak i uz europski prosjek rasta od 3-5 posto godišnje ne možemo ostvariti traženi minimum. To je jasno i iz primjera Krka, kojemu je trebalo gotovo desetljeće da dođe do stope od 45 posto, no ostatak otpada i dalje šalje na klasično odlagalište. Čak i ako nekako uspijemo dosegnuti stopu od 50 posto, postavlja se pitanje što će biti s ostalih 50 posto otpada. I ta će količina negdje morati biti zbrinuta i obrađena. A to sigurno neće moći biti na klasičnom odlagalištu”, kaže Danko Fundurulja, potpredsjednik HUGO-a. Iz financijskog izvještaja za 2014. tvrtke Ponikve Eko otok Krk d.o.o. vidljivo je da ostvaruje prihode od oko 2,5 milijuna kuna od sekundarnih sirovina i ambalaže, a rashodi su joj oko 29 milijuna kuna. “To znači da odvojeno prikupljanje kod ovakvog funkcionalnog sustava može pokriti samo 8 posto rashoda, a ostalo plaćaju građani kroz komunalnu naknadu ili gradski proračun. Taj se trošak ne vidi na računu, ali ga građani plaćaju indirektno. Je li to onda jeftinije”, pitaju u HUGO-u.

U REGIONALNIM CENTRIMAZA OTPAD ZAVRŠNA PRERADA

“Svih 13 regionalnih centara za gospodarenje otpadom koji su dio postojeće strategije (i dio su ispregovaranih stavki pri ulasku Hrvatske u EU) uključuje i reciklažu kao primarnu aktivnost prije prikupljanja nesortiranog otpada. Tek nakon procesa sprječavanja nastanka otpada, a potom odvajanja nastalog otpada, ostatak otpada odlazi u centre za gospodarenje, gdje se primjenom najmodernije tehnologije, bez opasnosti za okoliš, pretvara u energente i korisne sirovine, a gorivo iz otpada pozdravljeno je kao alternativni izvor energije”, istaknuo je Mladen Jozinović, voditelj Grupacije centara za gospodarenje otpadom pri HGK-u, u priopćenju poslanom medijima.

Službeno, iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja izrazili su nekoliko primjedbi na "Prijedlog Plana gospodarenja otpadom RH za razdoblje 2016. - 2022. godine", kojeg su stvorili u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, dakle pod Dobrovićevom ingerencijom. Evo tih primjedbi i taksativno:
- Uočeno je da se predložena rješenja u bitnom razlikuju od prethodnog Plana, a to se prvenstveno odnosi na novi koncept recikliranja otpada koji ide u smjeru decentračizacije zbrinjavanja otpada te u nedovoljnoj mjeri obuhvaća druge vrste otpada, npr. Opasni otpad, industrijski,...

- Smatramo da je rok od 8 dana javne rasprave uslijed ovakvih velikih promjena, nedostatan te se pored navedenog odvija i tijekom perioda godišnjih odmora što je nepopularno. Predlažemo da se u cilju kvalitetnije i šire javne rasprave ista ponovi u trajanju od 30 dana.
- Važeći prostorno planski dokumenti uključuju sadašnji koncept zbrinjavanja otpada, dok bi usvajanjem prijedloga novog plana trebalo pristupiti izmjenama i dopunama navedenih prostornih planova, odnosno nemogućnost izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola dok traje procedura...

Svi protiv kratkog roka

Iz Ministarstva graditeljstva nisu ništa govorili o financijskoj-tehničkoj analizi, odnosno usporedbi dva koncepta (postojećeg, koji je daleko od operativnog, ali je ipak tijekom desetljeća i pol donekle napredovao u realizaciji, te predloženog plana ministra Dobrovića) na nivou troškova (zarade, odnosno gubitaka) niti rezultata po okoliš.

No, činjenica jest kako su se gotovo sve političke opcije pobunile na kratak rok javne rasprave za tako važan dokument (iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode su se pravdali žurnošću zbog stotina milijuna eura penala iz EU, makar je prilično izvjesno kako ih ne bi izbjegli – te penale naime – niti da je Dobrovićev prijedlog prihvaćen aklamacijom), a još je značajniji taj nedostatak cost/benefit analize na jednom visoko stručnom nivou. Takvog dokumenta nema, a bilo bi doista lijepo vidjeti stručnu analizu potkrijepljenu brojkama i eventualno iskustvima drugih država. Zatvaranje regionalnih centara za gospodarenje otpadom? Nisu ni ti regionalni centri "svete krave", ali u ovoj fazi ih zatvarati i mijenjati cijeli koncept logično je jedino uz moćan dokument koji pokazuje isplativost takvog zahvata za većinu građana RH!

Izvor: Glas Slavonije, DalmacijaNews