Bio jednom jedan kamp

 Zimski prihvatni centar za migrante radio je nešto više od 5 mjeseci i ako ništa drugo, uvijek je bio u „žiži“ gradskih priča i tračeva. Hoćemo li se nešto kasnije uopće više i sjećati kampa, vidjeti ćemo, iako nije ni isključena njegova re-aktivacija, ovisno o tome što odluče overlordovi iz Brussela.
Tako je na 5 mjeseci maleni Brod došao u doticaj s globalnom događanjima, jer je kroz njega prošlo oko 350 tisuća migranta, izbjeglica – 350 tisuća svjetova, 350 tisuća sudbina. Liječnici, profesori, inženjeri, seljaci, gospoda, djeca, žene, teroristi – nema tko nije prošao kroz mala brodska vrata naroda. Zanimljivo je kako se Brod reflektirao kroz fenomen kampa. U tijeku priprema kampa gradom su rondali kiper brodskih građevinskih firmi kao da su vremena od prije 10 godina. Neki su našli posao, neki su pomagali. Na nekakav način kamp je utjecao na živote svih brođana.
Sve u svemu ne može se reći da nismo bili dobri domaćini. Incidenata nije bilo, a migranti su uglavnom imali riječi hvale za sve u kampu. Naravno, kad je sredina mala i razne fobije nisu isključene: bilo je tu spontanih „facebook protesta“ protiv Drugih, bilo je tu gnjusnih dezinformacija da gradom vladaju epidemije bolesti koje su donijeli Drugi s Bliskog Istoka. Šta će nama Arapi, šta će nama teroristi? Pomicanje trupa! Novo prodiranje Osmanlija! U Brodu će za 20 godina umjesto Đurinog dimnjaka stajat minaret! Sirijke će nam djecu rađat! Možda ne bi bilo ni loše, malo da se ohladi šokačka i bosanska krv.
Naravno bilo je tu i opravdanih pitanja. Gdje je država bila s kampovima, besplatnim prijevozima, medicinskim ekipama, vojnom logistikom i armijom volontera kad je Slavonija plivala godinu prije toga? Je li je taj kamp bio malo i predstava za EU? Kao, eto - mi smo dobri. I nije da nismo ispali cool – nismo dizali žice, nismo podmetali noge izbjeglicama u bijegu. Pitanje je ipak, kako bi to bilo da se nismo vodili politikom: „Svakog gosta, tri dana dosta“? Vjerojatno ne baš toliko humanistički i sjajno.
Dobio je i Brod prve „sirijske“ Brođane zbog kampa. Njih nekoliko, između ostalih i malu Kroaciju. Pisati će im u njemačkim ili možda švedskim putovnicama jednog dana: PLACE OF BIRTH: Slavonski Brod. Tko zna, možda se nekad i vrate u Siriju i zastanu u Brodu. Neće to biti puno drugačiji grad nego kada su se oni rodili.
Kamp se jučer i službeno zatvorio. Volonteri su raspušteni, vojska sklapa šatroe, a mi se vraćamo predkampovskom Brodu. Umjesto arapske krvi, Brod će opet trovat rafinerija, političari će nam opet obećavati kule i gradove a mi ćemo biti i dalje jedna mala smiješna varoš. Kroz koju je jednom 5 mjeseci prolazio svijet.