Razgovor s mladim piscima koji dolaze na Marsonikon

 Poticanje na čitanje, kreativnost i približavanje književnosti širem broju ljudi, jedan je od glavnih ciljeva konvencije Marsonikon. Promicanje mladih nada pisane riječi već tradicionalno zauzima važno mjesto u programu. Ove subote, 18.lipnja, naš brodski pisac Gordan Sundać vodit će razgovor s autorima iz Hrvastke i Srbije. Evo što nam je rekao Sundać, a što mladi autori koji prvi puta doleze u naš grad:

Jedan od događaja na Marsonikonu je i promocija autora „Pera Marsonica“ koju ćete voditi. O čemu se radi?
Ideja za „Pera Marsonica“ se rodila prošle godine s ciljem promoviranja pisaca objavljenih u zbirci i time omogućilo javnosti da ih bolje upoznaju. Plan je da promocija postane tradicionalna na Marsonikonu te svake godine dolazi nekoliko drugih ljudi koji su objavljivani u zbirci. Obzirom da se u Marsonicu do sada pojavilo više od sedamdeset autora to i neće biti teško postići a ove godine na Marsonikonu će svi prisutni moći čuti nešto više o Miri Satarić, Jeleni Crnjaković i Krešimiru Čorku.

Što Gordan trenutno radi?

Trenutno radim na dotjerivanju prvog romana iz triologije „Teslin teorem“ a morao bi i doraditi sinopsis za jedan triler. I dok za takve veće projekte treba proći još neko vrijeme da ugledaju svjetlo dana vjerojatno ću odmah nakon Marsonikona početi razrađivati priču za zimski broj Marsonica.

Postavili smo četiri ista pitanja mladim autorima:

Jelena Crnjaković (Vinkovci)

1. Kako ste odlučili početi pisati?

Oduvijek sam voljela puno čitati, kao i većina moje obitelji. Knjige su bile neizostavni dio mog djetinjstva, prijatelji uz koje sam odrastala i kojima sam se uvijek vraćala. Pisanje je došlo kao sastavni dio čitanja. Nekoć sam prepisivala pjesme ili dijelove knjiga koji su mi se svidjeli u posebne bilježnice koje sam često nosila sa sobom. Još i danas čuvam neke od njih. Čuvam i bilježnicu sa prvim (poprilično sramotnim) pokušajima samostalnog pisanja poezije i proze. Ja sam bila jedna od onih koja je obožavala lektire i zadaćnice, koja je uvijek vodila dnevnike, sastavljala leksikone i stalno nešto piskarala po koricama svih bilježnica. Pisanje nije bilo svjesna odluka, niti sam ikada odabrala da ću to raditi. Pisanje je jednostavno bilo nešto što se razvijalo sa mnom, nešto što me veselilo i opuštalo. Odlučujući trenutak je bio kada sam na nagovor prijateljice napisala svoju prvu službenu kratku priču te sam istu poslala na natječaj. Nakon objave te prve priče prestala sam „piskarati“ te sam naučila pisati u zadanom broju kartica, na zadanu temu u zadanom roku. Iako, i dalje ima dana kada jednostavno sjednem i pišem samo za sebe, kao ona djevojčica koja nije brinula je li to što piše dobro nego je to činila jednostavno zato što ju je pisanje činilo sretnom.

2. Koji su vam književnici uzori i zašto?

Ne bih rekla da imam književne uzore jer je pisanje iznimno osobno te svatko treba pisati svojim stilom i pronaći svoj glas. Nikada ne bih pokušavala pisati kao netko drugi, no postoje pisci kojima se divim i koje volim čitati. Laurell K. Hamilton je apsolutno fenomenalna i njene su knjige jedne od onih koje mogu čitati uvijek iznova i obožavati svako slovo. Cody McFadyen piše na način na koji nisam mislila da je moguće, mračno i duhovito istovremeno, a likovi su mu jedni od najboljih ikada stvorenih. Njemu se uistinu mogu samo diviti i pomalo zavidjeti na tolikoj maštovitosti i predanosti. Mislim da nije potrebno posebno objašnjavati zašto volim J.K. Rowling, Stephena Kinga ili Georgea R.R. Martina. Ljubiteljica sam divnih umotvorina Suzanne Collins, Richelle Mead, J.R. Ward, Milene Benini, Rujane Jeger, Marije Jurić Zagorke, Kresley Cole te Vladimire Becić, svoje drage prijateljice i često mentorice. Mogla bih tako nabrajati danima. Kad pitate spisateljicu da odabere najdražeg autora to je pomalo kao da pitate majku da odabere najdraže dijete.

3. Kako ste i zašto odlučili doći na Marsonikon te nastupiti na promociji Pera Marsonica?

Tri moje kratke priče objavljene su u zbirkama Marsonic te imam vrlo pozitivna iskustva iz suradnje s ljudima koji stoje iza Marsonica i iza Marsonikona. Kad mi je ponuđeno da nastupim na promociji Pera Marsonica odmah sam znala da želim pristati i dodati novu dimenziju dosadašnjoj uspješnoj suradnji.

4. Što očekujete od dolaska u Slavonski Brod i same konvencije?

Ovo će biti moj prvi posjet Slavonskom Brodu i Marsonikonu tako da nisam sigurna što točno očekivati, ali svakako se nadam dobroj zabavi, kvalitetnim sadržajima, upoznavanju novih, zanimljivih ljudi i susretu s nekim već poznatim licima. Sigurna sam da moj prvi posjet Marsonikonu neće biti i posljednji.

Krešimir Čorak (Zagreb)

1. Kako ste odlučili početi pisati?
Djeca uvijek vole čuti neku dobru, napetu, dinamičnu priču, prepunu heroja, čudesnih bića i junačkih djela. Ja sam bio jedan od djece koje je iste te priče izmišljao i pričao. Moja je obitelj gajila snažnu kulturu čitanja, tako da sam već od najranije dobi bio okružen najrazličitijim knjigama i čitao bi sve što mi je dopalo šaka. Tada sam prvi puta shvatio da se dobra priča može staviti na papir, pa evo i danas, čuvam bilježnicu iz 7. razreda osnovne škole u kojoj sam napisao pedesetak strana onoga što je bio pokušaj pisanja mog prvog romana, naravno, pod utjecajem J.R.R. Tolkiena kojeg sam baš nekako u to vrijeme prvi puta pročitao. Od tada, pisanje me nekako uvijek pratilo u životu, bilo da se radilo o nekim kratkim pričama ili pokušajima pisanja nekog većeg proznog djela koje bi oduvijek završilo na „pokušaju“ – već ne pamtim koliko sam imao početaka nekih svojih romana koji bi se neslavno zaustavili nakon 4. ili 5. poglavlja. Tek sam na 2. godini fakulteta odlučio napokon završiti započeto, napisavši desetak poglavlja romana, u čemu me, nakratko, spriječila teška bolest. Preboljevši nekako tih nekoliko godina, shvatio sam da je pisanje jedino što mi u tom trenutku predstavlja istinsku zadovoljštinu, nešto što mi postaje moja osobna „psihoterapija“, moj nepatvoreni i iskreni „razgovor s papirom“. Tada po prvi puta postajem „ovisnik“ o pisanoj riječi, trudeći se pisati svakodnevno kako bi završio svoj roman. Paralelno s time, okuražio sam se prvi puta poslati svoju kratku horor priču na natječaj. Osvojivši odmah 1. mjesto, dobio sam poticaj da pišem i dalje, da napokon završim svoj roman. Tada sam uvjerio sebe da pisanje može biti nešto više od hobija.

2. Koji su vam književnici uzori i zašto?

Kao dječak gutao sam povijesne romane W. Scotta, R.L. Stevensona i H. Sienkiewicza, njihovu romantičku sliku srednjeg vijeka koja mi je u tim godinama bila zabavna. Otkrićem J.R.R. Tolkiena, pred očima mi se našla ista ta slika, obogaćena neobuzdanom maštom, oslikana najčudnovatijim krajolicima i bićima. Odmah sam se zaljubio. Iako nisam neki pretjerani ljubitelj fantasy žanra - izdvojio bih još samo G.G. Kaya i G.R.R. Martina kao zanimljive pisce - moram reći da je Tolkien svojom neukroćenom maštom imao najviše utjecaja na mene. Negdje u osnovnoj školi susreo sam se sa žanrom horora, gdje je na mene najviše utjecao, dakako, S. King. Fascinira me lakoća njegova pripovijedanja, ali i njegova golema produktivnost. Čovjek bez problema napiše 15 kartica teksta dnevno. Opet, moram reći da niti prema horor žanru nemam naročitu sklonost, osim prema nekolicini autora koji nisu dozvolili zarobiti sebe u neke žanrovske ladice. U spisateljskom smislu, najviše sam naklonjen Hemingwayu, ljepoti njegove rečenice i lakoći kojom gradi svoje likove, dijaloge i samu strukturu priče. Za sada, moram reći da mi je on najveći uzor.

3. Kako ste i zašto odlučili doći na Marsonikon te nastupiti na promociji Pera Marsonica?

Piscu je uvijek potrebna komunikacija sa čitateljima i kolegama autorima. Naročito to vrijedi za mladog i još uvijek donekle neafirmiranog pisca kao što sam ja. Prilika je to da se razmijene iskustva, čuju neke kritike i pohvale na svoj rad. Naročito kritike. Kritike su ključne za razvoj mladog autora. Onaj koji nije spreman prihvatiti konstruktivnu kritiku na svoje pisanje, ne može se baviti ovim poslom, kao i bilo kojim drugim. To naročito vrijedi za spisatelje, posebice ako uzmemo u obzir da u Hrvatskoj ne postoji znanstvena ustanova u vidu škole, fakulteta ili akademije u kojem bi postojala mogućnost za razvoj i usavršavanje mladih pisaca. Ponekad sam ljubomoran na kolege slikare ili dramske umjetnike koji imaju tu mogućnost, na svojim akademijama. Pisci nemaju taj luksuz - osuđeni su učiti na metodama pokušaja i pogreške, ili na razmjeni vlastitih iskustava. Marsonikon je odlična prilika za to. Zato bi se želio zahvaliti organizatorima i gradu S. Brodu što su nam to omogućili. Mladim piscima to puno znači. Stoga nisam uopće dvoumio kada me Gordan Sundać nazvao i pitao želim li doći.

4. Što očekujete od dolaska u Slav. Brod i same konvencije?

Prije svega, očekujem dobru zabavu. Sudeći po programu i sudionicima, ne sumnjam da će toga nedostajati. Očekujem da se vidimo i sljedeće godine na Marsonikonu, s nekim novim pričama, bogatiji iskustvima, uz još više mladih pisaca te zadovoljnih čitatelja i posjetitelja ove hvale vrijedne konvencije.

Mira Satarić (Beograd)

1. Kako ste odlučili početi pisati?

Pisanje mi je nekako prirodno. Počela sam davno, spontano. Sećam se da je imalo veze sa doživljajem “dobra ideja, loše ispričana”. Nekada i sasvim suprotno, sa željom da se što duže zadržim u tom jedinstvenom svetu u koji me je autor uvukao. Da stvorim neki svoj svet i ispričam neku svoju priču, stav, mišljenje ili viđenje.
Kada malo razmislim, svako ko piše, slika ili vaja, u odgovoru na ovo pitanje krije ono “moram, to je jače od mene, potreba, hrana za dušu”. U mom slučaju, veća mi je misterija kako sam se usudila da pređem onaj korak, na koji se mnogi nikada i ne usude, i da to svoje pisanje iznesem u javnost. Ali to već predstavlja zanimljiv splet (sudbinskih) okolnosti koje su u rangu pokretanja “pogona neverovatnoće”.

2. Koji su vam književnici uzori i zašto?

Volim da čitam i čitam mnogo, i to u različitim žanrovima. Što se tiče književnih uzora, to je lista koja se redovno ažurira i menja. Uključuje imena iz svih žanrova. Jednako različtih u svom stvaralačkom opusu. Ćopić, Asimov ili Saramago. Ursula Legvin ili Akutagava Rjunosuke. Ili Den Simons. Ili klasici poput Dostojevskog. Ali svima im je zajedničko jedno: kada sam prvi put pročitala njihovo delo ostavili su, pored zadovoljstva pročitanim, onaj osećaj fine, pozitivne ljubomore, mrvicu očaja i zapitanosti: “Da li ću ja ikada pisati ovako dobro?”(ili, ponekad “ja nikada neću pisati ovako dobro!” )
Jednostavno, kao što nemam jednog, omiljenog pisca, tako ne mogu ni tek tako da uprem prstom i kažem, da, to je moj književni uzor. Saramago me oduševljava svojim prefinjenim sarkazmom i divnim jezikom. Slojevitošću pripovedanja i uvida u ljudsku psihu. Ćopić mi je bio i ostao omiljeni pisac za decu (za dlaku vodi ispred Žila Verna). Nedavno sam imala priliku da ga ponovo pročitam i oduševljenje je ostalo isto. Šta ću, imam troje dece i ponekad iznova otkrivam čari dečije književnosti. Asimov je prosto, pa bezvremen. Piše jasno, pitko i čitljivo. I, da, napisao je mislim sve što je moglo da se napiše o robotima. Novim generacijama ostaje da parafraziraju. Ursulu sam otkrila skoro i sad trenutno uživam u njenim kratkim pričama. Naravno, tu su i majstori epske fantastike kao što Tolkin ili Martin. Volim da pročitam i nove autore, afirmisane i neafirmisane i uživam u njihovim viđenjima sveta ili svetova. Zaista ne znam kako će lista mojih književnih uzora izgledati za koju godinu. Menjam se ja kao ličnost i, shodno tome, menjaće se i ona.

3. Kako ste i zašto odlučili doći na Marsonikon te nastupiti na promociji Pera Marsonica?

U Marsonic-u je objavjena moja prva priča, tako da sam ja i doslovno Marsonicovo perce. Stoga, Marsonic, a samim tim i Marsonikon zauzimaju posebno mesto kod mene. Predstavljanje na ovogodišnjem Marsonikonu je zapravo posebna čast koju mi je ukazala ova vesela i predana ekipa koja organizuje ceo događaj.

4. Što očekujete od dolaska u Slav. Brod i same konvencije?

Grad na obali reke, na rubu ravnice i još tvrđava (a nije moj rodni grad)? Obilje pozitivne energije, za početak. Druženje i neka nova poznanstva. Zanimljiva tribina je u najavi za večernje sate. Da se opustim od svakodnevne halabuke, jer tema je, ipak, trash i pulp. I da malo ponovim svoju biblioteku SF izdanjima koja mi nisu lako dostupna. A možda usput naiđe i inspiracija za neku novu priču.