Novi kulturni skandal u Slavonskom Brodu- tko je odgovoran?

Na Markovom trgu u Slavonskom Kobašu svečano je otkrivena spomen-ploča akademskom slikaru Zdravku Ćosiću, uz nazočnost predsjednika Matice hrvatske dr. sc. Damira Zorića, pročelnika Zmajskog stola u Slavonskom Brodu Hrvoja Špicera, pročelnice Brodsko-posavske županije dr. sc. Anice Vukašinović i načelnika Općine Oriovac Antuna Pavetića. Događaj koji je okupio respektabilan broj uzvanika i kulturnih djelatnika pokazao je ono što bi trebalo biti standard – jasan, organiziran i dostojanstven odnos prema umjetniku koji pripada ovom prostoru.

Istodobno, u Slavonskom Brodu izostao je ključni sadržaj obilježavanja – izložba posvećena Zdravku Ćosiću; ne zato što nije bila moguća, nego zato što je, nakon što je pokrenuta, razrađena i institucionalno prihvaćena, jednostavno – napuštena i pometena pod tepih.

Kronologija tog odustajanja počinje već sredinom prošle godine, kada se Matija Prka, liječnik, kolekcionar i Brođanin, obraća gradonačelniku Mirku Duspari i pročelniku Ivanu Holiku pismom koje ne ostavlja prostor za nesporazum: jasno nudi projekt izložbe, vlastitu zbirku i osobni angažman, naglašavajući kako je riječ o autoru koji je „zabilježio ne samo krajolike, već i samu dušu ovoga podneblja“, te izričito navodi da je „spreman ustupiti djela za javno izlaganje i sudjelovati u organizaciji“, uz precizno definiranu potrebu – partnerstvo Grada, odnosno prostor, logistiku i institucionalnu podršku.

Takva inicijativa u svakom bi ozbiljnom sustavu bila dočekana kao prilika, no Grad Slavonski Brod projekt ne odbija, nego ga preusmjerava na nadležnu instituciju; pročelnik Ivan Holik upućuje Prku na Romanu Tekić, ravnateljicu Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, čime projekt ulazi u institucionalni okvir i dobiva obrise realizacije.

U toj fazi sve funkcionira - ravnateljica Romana Tekić prihvaća inicijativu, sudjeluje u razradi koncepta, predlaže tematski okvir i fokus na ulja iz 1970-ih, definira broj radova i autore kataloških tekstova te službeno kontaktira institucije, među ostalim i Spomen-muzej biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu, jasno navodeći kako bi izložba bila „čin sjećanja, poštovanja i identiteta na velikog slikara“, čime projekt prelazi iz ideje u konkretan kulturni program.

Upravo u tom trenutku, kada je trebalo preuzeti odgovornost i dovršiti započeto, dolazi do loma koji ne može biti opravdan ni novcem ni logistikom, nego isključivo načinom upravljanja: proces se nepotrebno komplicira, uvode se dodatni akteri, traže se suglasnosti koje nisu nužne, a fokus se bez jasnog razloga prebacuje i na Slavonski Kobaš, koji u tom trenutku već ima vlastiti plan obilježavanja obljetnice.

Odgovor koji dolazi iz Kobaša, a potpisuje doc. dr. sc. Josip Jagodar, razotkriva apsurd takvog pristupa te jasno navodi kako „ne bi mogli sudjelovati u organizaciji izložbe zbog skromnih financijskih prilika“  i da planiraju vlastiti program, čime postaje očito da Slavonski Kobaš zna što radi i ide svojim putem, dok Slavonski Brod u tom trenutku ostaje bez odluke.

Slijedi ono što se u ovom gradu prečesto događa: umjesto odluke – improvizacija; umjesto nositelja – prebacivanje odgovornosti; spominju se alternativni prostori, uključuje se Državni arhiv, otvaraju se pitanja nadležnosti između gradskih odjela, a projekt se, umjesto da ide prema realizaciji, postupno raspada u administrativnom vakuumu.

U cijelom tom procesu gubi se ono najvažnije – odgovornost. Galerija umjetnina, koja je projekt prepoznala, razradila i institucionalno pokrenula, ne dovodi ga do kraja, dok Grad Slavonski Brod u konačnici odustaje od financiranja bez jasnog i javno artikuliranog objašnjenja.

Pritom je posebno indikativno da ovo nije prvi signal problema. Javnost pamti, a građani ne zaboravljaju, jer je upravo pod upravljanjem Romane Tekić i ranije bilo prijepora oko kulturnih prioriteta, osobito nakon prošlogodišnjih Dana Ivane Brlić-Mažuranić, gdje je odabir izvođača izazvao niz kritika i otvorio pitanje kriterija, razine programa i smjera u kojem se vodi jedna od najvažnijih gradskih manifestacija.

Takve reakcije nisu bile izolirane ni neutemeljene, nego su ukazivale na obrazac- prepoznaje se marginalno, a zanemaruje relevantno, prostor se daje sadržajima upitne vrijednosti, dok projekti koji imaju jasnu umjetničku i lokalnu težinu ostaju nedovršeni. Neostvarena izložba Zdravka Ćosića u tom kontekstu ne djeluje kao iznimka, nego kao nastavak istog načina upravljanja.

Važno je naglasiti i da se o cijelom slučaju već pisalo; SBPeriskop je prije mjesec dana upozorio na odustajanje od izložbe, čime su i Grad i Galerija, ali i pripadnici lokalne kulturne scene imali dovoljno vremena reagirati, pojasniti ili pokušati spasiti projekt. Reakcije nije bilo.

Zaključak se, stoga, nameće bez potrebe za dodatnim uljepšavanjem- dok Slavonski Kobaš organizira, realizira i ostavlja trag, Slavonski Brod odustaje od projekta koji mu je bio ponuđen; ne radi se pritom o pitanju novca, nego o pitanju odluke, odgovornosti i odnosa prema vlastitim umjetnicima, jer grad koji ne zna dovršiti projekt koji mu je praktički predan u ruke ne gubi samo jednu izložbu nego i mjeru vlastite ozbiljnosti.