Kultura

Neobičan uvjet za očuvanje vrijedne baštine: „Moramo imati vitalne momke koji će skočiti“

Autor: 035portal Datum objave: 24.08.2026. u 17:30

Četvrt stoljeća jedna smotra u Orubici okuplja generacije koje povezuje ista želja – sačuvati pjesmu, ples, nošnju i običaje koji su se u ovom posavskom mjestu prenosili desetljećima. KUD „fra Marijan Lanosović“ ove godine priprema jubilarno, 25. izdanje smotre folklora „Kolo na dva štuka“, na koju ponovno stižu kulturno-umjetnička društva s različitim tradicijskim običajima, pjesmama i plesovima svojih krajeva.

Središnje mjesto i ovoga će puta pripasti domaćinima i onome po čemu je Orubica postala prepoznatljiva daleko izvan svojih granica – kolu na dva štuka, zaštićenom nematerijalnom kulturnom dobru Republike Hrvatske. Riječ je o zahtjevnom folklornom izričaju u kojem se spajaju snaga i uvježbanost plesača, preciznost pokreta i karakteristično troglasno pjevanje, a upravo je njegovo očuvanje jedan od glavnih razloga zbog kojih članovi društva ustraju i onda kada novih folkloraša nema koliko bi željeli.

KUD danas okuplja pedesetak aktivnih članova, dok dječja sekcija broji njih petnaestak. Brojke još uvijek omogućuju aktivan rad, no iza njih se krije problem s kojim se susreće sve više folklornih društava u manjim sredinama – mladih je manje, a njihovo zanimanje za folklor teško je održati u vremenu u kojem imaju sve više drugih sadržaja i mogućnosti.

– Mladih je sve manje i općenito je zainteresiranost mladih sve manja. Međutim, još uvijek se držimo, posebice zbog tog kola, jer ne damo da ta tradicija izumre. Još prkosimo vremenu, ali sve je teže i teže. Imamo sada mlade nade koje postupno uvodimo u cijelu priču i upravo na njima pokušavamo graditi budućnost društva – govori za Radio NG tajnik KUD-a David Lanosović.

Poseban je izazov pronaći mladiće koji će naučiti izvoditi najzahtjevniji dio kola. „Štuk“ traži fizičku snagu, sigurnost i dobru uvježbanost, zbog čega nije dovoljno samo naučiti korake, nego nove članove treba postupno pripremati za izvedbu koja se u Orubici generacijama prenosi sa starijih na mlađe.

– Moramo imati vitalne momke koji će skočiti i stvoriti taj štuk. To nije nešto što se može naučiti preko noći, zbog čega nam je važno da mlade koje imamo polako uvodimo u cijelu priču. Imamo mladih nada i vjerujemo da će nastaviti ono što su radile generacije prije njih, premda je iz godine u godinu sve teže pronaći dovoljan broj zainteresiranih – kaže Lanosović.

Jednako vrijedan dio orubičke baštine nalazi se u ormarima i škrinjama društva. KUD raspolaže velikim fundusom izvornih narodnih nošnji, među kojima su i primjerci stariji od 120 godina, a njihovo očuvanje zahtijeva mnogo više od pažljivog spremanja nakon nastupa. Članice sudjeluju na radionicama i tečajevima, obnavljaju pojedine dijelove nošnji te uče stare tehnike, dok društvo organizira i radionice izrade tradicijskog nakita.

Da taj posao nije ostao nezapažen pokazuju i rezultati s revija narodnih nošnji. Članice KUD-a tijekom posljednje tri godine osvojile su tri zlatne medalje na trima različitim revijama, potvrđujući da ono što se čuva u Orubici nije tek uspomena na prošlost, nego živa baština koja se i danas predstavlja u svom izvornom obliku.

Velik dio znanja pritom nije zapisan u priručnicima niti pohranjen u arhivima. Čuva se u sjećanjima najstarijih članica, majki i baka koje mlađim generacijama još uvijek mogu objasniti kako se nešto nekada izrađivalo, nosilo i održavalo.

– Naše mame i bake veliki su izvor informacija i naše starije članice uvijek su tu za savjet i pomoć. Od njih možemo doznati stvari koje bismo teško pronašli negdje drugdje, a upravo nam je važno da se to znanje prenese dalje, da ne ostane samo na jednoj generaciji. Zato pokušavamo uključiti mlađe članove u sve što radimo, od folklora do očuvanja nošnji i izrade tradicijskog nakita – ističe Lanosović.

Budućnost KUD-a teško je, međutim, odvojiti od budućnosti same Orubice. Poput brojnih manjih slavonskih sredina, mjesto se suočava s odlaskom mladih obitelji prema gradovima, najčešće zbog posla i drugačijih životnih mogućnosti, a svaka obitelj koja ode znači i nekoliko potencijalnih novih članova manje u društvima koja ovise upravo o ljudima iz mjesta.

Lanosović ipak svoju budućnost vidi upravo ondje.

– Danas je lijepo živjeti u Orubici. Mlade obitelji odlaze u gradove, u potrazi za poslom ili drugim načinom života i to se, naravno, osjeti i na životu mjesta i na radu društva. Ja definitivno ostajem ovdje živjeti i vjerujem da upravo oni koji ostanu moraju pokušati sačuvati ono što Orubica ima i po čemu je posebna – poručuje.

Zbog svega toga jubilarno 25. „Kolo na dva štuka“ nije samo još jedan datum u kalendaru folklornih manifestacija. Iza njega je četvrt stoljeća rada, stotine nastupa i generacije članova koje su uspjele sačuvati ples dovoljno poseban da postane zaštićeno kulturno dobro, ali pred društvom je možda i zahtjevniji posao – pronaći one kojima će ga predati.

U Orubici ih zasad ima. Možda manje nego nekada i možda ih je teže privući, ali dok postoje mladi spremni stati uz starije, naučiti pjesmu i korake te jednoga dana biti dovoljno sigurni da „stvore taj štuk“, tradicija zbog koje je ovo malo mjesto postalo prepoznatljivo ima komu biti predana.