Građani su prepoznali, a jesu li i „strukture“?

Dugi niz godina Brodski tamburaški orkestar na svojim godišnjim koncertima puni Kazališno koncertnu dvoranu Ivana Brlić Mažuranić bez agresivne i gotovo bilo kakve reklame, uobičajene i za manje važne i minorne glazbene programe i ansamble. Tako je bilo i ove godine, potiho i pred punom dvoranom, na njihovom godišnjem koncertu u ciklusu Brodskog glazbenog ljeta.

Neosporna je činjenica da je Brodski tamburaški orkestar već niz godina jedan od najboljih, a ja tvrdim i najbolji u nas, okolnim prostorima i regijama gdje obitava tambura. Tako žanrovski široki i raznoliki repertoar, vrsne glazbenike na svim orkestralnim dionicama, toliki broj vokalnih solista, istovremeno i instrumentalnih, nema niti jedan tamburaški orkestar amaterskog statusa. A moglo bi se uspoređivati i s onima profesionalnim! Od starta, sada već čuvenog spektakl koncerta Šokačka rapsodija iz daleke 2006. godine pa do danas, najveći broj svirača u orkestru 100 tamburaša dolazi upravo iz Slavonskog Broda. Od osnutka Brodskog tamburaškog orkestra otprilike četvrtina iz toga orkestra.

Na mjestu koncert majstora orkestra 100 tamburaša i Brodskog tamburaškog orkestra sjedi Krunoslav Dražić, vrhunski primaš i vokalni solist profesionalne razine, a jednim i drugim orkestrom dirigira Damir Butković. Obojica su višestruko nagrađivani glazbenici i provjereni aranžeri. U orkestru ima i profesora glazbe, orkestralnih i estradnih tamburaša sa dugogodišnjim iskustvom, te mladih ali doraslih za orkestar visoke razine.

Da ne zamaram drugim detaljima i argumentima, smatram nabrojeno dovoljnim za tvrdnju u superlativu. Koji grad tako nešto ne bi želio imati?

Brižna i marljiva Brodska udruga tamburaša koja je i pokrenula rad orkestra, misli i na budućnost, fluktuaciju članstva uobičajenu za amaterske udruge, pa je pokrenula rad Škole tambure koja je na ovom koncertu predstavila svoje dvije grupe, mladih i spretnih tamburaša, ujedno i pjevača, te se osigurala za slučaj buduće smjene članstva u orkestru. Dobra je ideja da osim sviranja i pjevaju, pa kad se već niz godina, oko tri desetljeća u našim osnovnim školama ne pjeva i ne „tambura“, evo prilike zainteresiranima! Program su usmjerili na folklorne obrade i uzrastu primjerene stihove estradne tamburaške skladbe. Dakako, treba ih čim nešto nauče privikavati na javnu scenu i kontakt s publikom, što je od gledališta prihvaćeno sa simpatijama i aplauzom. Iskazao se i mladi vokalni solist Ivan Gregurić sonornim tamnim tonom neuobičajenim za taj dječački uzrast, a pjevušili su lijepo i ostali tamburaši. Tako su i svirali, uvježbano i skladno! Malo pod vodstvom dirigenta, a nešto kao kod bačkih „kapela“ i pod komandom „primaša“, što je također dobra ideja i poželjna praksa. Stariju grupu čine učenici Damira Butkovića, a mlađu Krunoslava Dražića.

Veterani, ili još bolje reprezentativni orkestar, znatno pomlađen i popunjen novim tamburašima, uz podršku starosjedilaca, zvučao je raskošno i moćno, zvukovno ujednačeno u svim dionicama, povremeno pojačan s udaraljkama što mu je ojačalo intenzitet zvuka u skladbama i aranžmanima koji to traže. U orkestru je šest vokalnih solista, što se opet rijetko susreće. Uz dobro znanog i iskusnog Krunoslava Dražića, provjerenog Mirka Kruljca, ugodno su me iznenadili glasom i interpretacijom mladi članovi orkestra Fabijan Boček, Gabriel Mirosavljević, Fran Krznarić i Marin Junačko.

Repertoar je biran po ukusu publike i po principu za svakoga po nešto, od svega po malo. Prevladavale su autorske pjesme iz fundusa estradne tamburaške hiperprodukcije, pomno probrane, s mjerom i ukusom, uobličene u dobre orkestralne aranžmane, uglavnom bez uobičajenih estradnih pomodnih karikaturalnih akcenata na zadnjem samoglasniku. Takvih akcenata i sinkopa nema u hrvatskom govornom jeziku, ali eto ima u obilju na hrvatskoj estradi. Potpuri Šokačka rapsodija u obradi Krunoslava Dražića poredao je poznate i popularne pjesme iz programa istoimenog koncerta s više tonalitetnih izmjena, u decentnoj orkestraciji, pa cijelo vrijeme drže pozornost unatoč istini da su puno puta izvođene i dobrano potrošene.

Lijepa je gesta autora koncertnog programa, dirigenta i orkestra da su prostor i vrijeme poklonili i jednom od prvih dobrih skladatelja autorskih novih pjesama Krešimiru Stipi Bogutovcu u još jednom potpuriju poetskog naslova Kad zašute tambure.

Prave mogućnosti ovog sjajnog orkestra i njegovog dirigenta došle su do izražaja u izvedbi koncertne orkestralne skladbe Šokica u Veneciji Bože Potočnika i Legenda Ružice grada kojoj je autor mladi skladatelj Dejan Kopri. Legendarni televizijski urednik, mandolinist, tamburaš, skladatelj i aranžer Božo Potočnik, dobro je znano ime svima koji iole prate i poznaju njegov veliki autorski opus. Njegove skladbe ili obrade mogu uvjerljivo izvoditi samo vrhunski glazbenici profesionalne razine, među koje neupitno spadaju i brodski tamburaši.

Dejan Kopri, sin proslavljenih našičkih profesora i promicatelja tamburaške glazbe Marine i Daniela, oduševio me svojom skladbom Legenda Ružice grada, načičkanom svakojakim sviračko-tehničkim zamkama, u ovom glazbenom žanru s prilično kompliciranom ritmikom i neuobičajeno složenom metrikom, zahtjevnom artikulacijom tona i dinamikom. Očito je da mladi skladatelj izvrsno poznaje sve mogućnosti tamburaških glazbala i ostale tajne skladateljskog zanata. Fascinirajuća je uigranost orkestra, komunikacija ili dijalog među dionicama, te lakoća kojom su se orkestralni glazbenici poigravali sa svim nabrojenim interpretacijskim izazovima.

Blok orkestralne glazbe dopunile su dviju transkripcije za tamburaški orkestar Libertango (A. Piazzolla-arr. D. Butković) i Game of Thrones & He's a Pirate (R. Djavodi & K. Badett-arr. V. Čatić). Izvedbe skladbi koje u originalu nisu pisane za tambure odsvirane su besprijekorno kao i sve prije toga! Dobro bi bilo da orkestar ovog kalibra program koncerta dopuni s još ponekim djelom iz ogromnog fundusa autorske koncertne i koncertantne tamburaške glazbe, te obrada drugih glazbenih izričaja. Treba i dalje uvažavati želje publike, ali joj i ne podilaziti u toj mjeri!

Kraj koncerta je pripao gostujućim vokalnim solistima kada je dobro programirani koncert doživio vrhunac! Prvi je na scenu, ne prvi puta, pred orkestar i dirigenta kročio Dominik Blaževac. Počeo je s kultnom pjesmom Međimurje, kak si lepo zeleno, u izvrsnoj obradi T. Radičevića, lijepim, toplim i umiljatim glasom, a malo napregnutim u visokim graničnim tonovima, na granici falseta. Sjajno je interpretirao kantilenu mediteranskog štimunga Mirno spavaj ružo moja N. Ninčevića, te isto tako Sanjao sam da te nema G. Bregovića.

Potom je pred orkestar i dirigenta ušetala, pojavom, stasom i glasom sjajna i atraktivna Gabriela Tripić. Djelovala je tako sigurno i uvjerljivo, kao da je na sceni godinama. Pjesmu šansonjera Kemala Montena Dušo moja pjevala je besprijekorno, s iskrenim emocijama, moćnim i kultiviranim glasom.

Klimaks klimaksa bila je izvedba sevdalinke Kraj tanana šadrvana. Neupućen u minula vremena i zbivanja u sevdahu na estradi, bio sam uvjeren da više nitko u nas ne zna pjevati tu krasnu lirsku ljubavnu gradsku i malovarošku bosansku pjesmu, pogotovo mlađa populacija. No, grdno se prevarih! Raspjevana Gabriela i njezina sevdalinka nagrađene su burnim aplauzom i ovacijama. Kao i orkestar koji je pratio solisticu. Nisam siguran koji današnji tamburaški sastav ili orkestar, izuzimajući Berde band, može tako autentično, uvjerljivo i stilski besprijekorno odsvirati pratnju sevdalinki. Da ne ostanemo dužni, da pokažemo da i mi s ovih panonskih prostora „konja za trku imamo“, uslijedila je i starogradska pjesma Ljubila sam crno oko u isto tako briljantnoj izvedbi i reakciji slušateljstva. Ako ovako nastavi evo nove zvijezde na obzorju!

Kraj koncerta pripao je već pomalo veteranu brodske glazbene scene Željku Dankoviću i spletu pjesama iz spomenutog programa spektakl koncerta Šokačka rapsodija. Iskusni i pouzdani solist i dugogodišnji suradnik Brodskog tamburaškog orkestra zaključio je ovaj sjajni koncert onako kako on to godinama čini. Nepogrešivo i glasovno moćno!

Idiom slavonske glazbene tradicije - bećarac, zaštićeno dobro hrvatske i svjetske nematerijalne kulturne baštine zaključio je ovaj koncert, pa su svi izvođači na kraju zasluženo ispraćeni urnebesom.

Nezaobilazni su i vrijedni spomena autori orkestralnih aranžmana.

Pored meni znanih Antuna Tuce Nikolića, Krunoslava Dražića i Damira Butkovića, ugodno su me iznenadili T. Radičević, T. Bun, Z. Golik, V. Čatić i F. Gjud.

Dirigent Damir Butković natkrilio je orkestar poput paukove mreže, sigurno i nenametljivo ravnao izvedbama i sve držao pod kontrolom od početka do kraja koncerta. Iz njegovih jasnih kretnji upućeni su mogli „čitati“ partituru i pratiti zbivanja na koncertnom podiju!

Građani su prepoznali pravu vrijednost ponuđenog programa, pohrlili na koncert i dupkom napunili dvoranu, a gradski i županijski čelnici i ostale „strukture“, eto nisu! Dugovjeki župan godinama uporno u širokom luku zaobilazi županijske i gradske kulturne manifestacije i događanja, a ni slučajno ne propušta one u Vinkovcima, Đakovu, Požegi… Po njegovom se uzoru odnedavna ravna i gradonačelnik, pa i njega ne vidjesmo. Ne dođoše ni ostali dužnosnici koji nadziru i rukovode resorom kulture. Nije slučaj, jer se ponavlja!

Za buduće koncerte predlažem da organizatori postupe po receptu brodskog konceptualnog umjetnika Ivana Šeremeta, koji je na jednoj izložbi uz ostale eksponate postavio sliku županijskog i gradskog čelnika, pravdajući se da je to jedini način da oni budu nazočni nekom kulturnom događaju. Trebalo bi im priključiti i preostale „strukture“ iz udobnih dužnosničkih kancelarija i revnih štovatelja radnog vremena njihovih ureda, a ništa više preko toga!

Moglo se to učiniti i ovom prigodom jer je veliki video zid u pozadini scene projicirao opetovane slike Šokačke rapsodije, koje su malo remetile koncentraciju, baš kao i svjetleći mobiteli koji su neumorno snimali i bljeskali!

Možda je rješenje statusa orkestra i umjetničkog vodstva, vlastita prostorija za rad i još neki detalji, u tome neka druga županija ili grad preuzme patronat nad ovim sjajnim glazbenicima?

U Slavonskom Brodu, 27. lipnja 2023.

Mihael Ferić