Nikša Bratoš: Balaševićev bend je kao Real u nogometu!

 Đorđa Balaševića će na koncertu 11. lipnja u dvorani Vijuš pratiti band sastavljen od vrhunskih glazbenika, a među njima će biti i Nikša Bratoš, vrsni gitarist, u glazbenim krugovima najpoznatiji kao najbolji hrvatski producent. Dokaz tome je i podatak da je Bratoš uvjerljivi rekorder po broju osvojenih glazbenih nagrada Porin. Ususret Balaševićevom koncertu, razgovarali s tim rođenim Travničaninom, već duže vrijeme stanovnikom Zagreba.

Neka nam početak bude povratak u prošlost... Vaš prvi nastup u Slavonskom Brodu bio je sa sarajevskim bandom "Bonton Baja" u ondašnjem Omladinskom klubu...
- Točno tako, bilo je to 1982. ili 83., ne znam točno...

U rujnu '82.! Bio je to koncert koji se dugo prepričavao iako ta grupa nikada nije ostvarila neku veliku karijeru...
- Da, pamtim i ja taj nastup jer je publika bila izvrsna, kad smo izašli na bis nisu nas puštali sa scene, odvirali smo gotovo cijeli koncert od početka, pa na kraju "Sultans of swing" nekih dva-tri puta... Ostao nam je taj koncert u sjećanju. A "Bonton baja" je u ono vrijeme bila, recimo, nekakva alternativna muzika, dosta su nas puštali u radijskim emisijama, a i među članovima drugih bandova u Sarajevu imali smo dobar status. Jedan nam je album objavljen dok drugi nije ugledao svjetlo dana, a iz jednostavnog razloga, jer nije bilo komercijalnog rezultata, band nije opstao.

Nakon toga niste često svirali u Brodu?
- Bio sam tek par puta zbog svirke i jednom-dvaput zbog susreta s frendom, ali sve je to bilo davno. Dugo nisam dolazio, sve do suradnje s Balaševićem i njegovog koncerta u Brodu 2011.

Već u prvim danima karijere opisivali su Vas kao multiinstrumentalista i mogao se naslutiti daljni glazbeni put?
- Nekako me oduvijek privlačila muzička širina, upoznavanje sa što više instrumenata, žanrova... Nisam nikada imao želju specijalizirati jedan instrument već me vukla, kako volim reći, glazbena režija, odnosno produkcija. To je nekakav nastavak dirigentskog posla, jer, ako ste dirigent, dobro je da znate što više instrumenata. Ne morate ih jako dobro svirati, ali da bar znate koje su im mogućnosti i ograničenja, što možete zahtijevati od muzičara s kojima radite. Zato sam ja isprobavao sve što sam mogao, a onda se u nekima od instrumenata i okušao kao svirač.

Prva asocijacija na spominjanje Vašeg imena su Porini. Koliko ste ih do sada skupili?
- Iskreno... nisam sto posto siguran, ali mislim da ih imam 36 ili 37. Nisu mi svi doma, neki su kod frendova, neki kod rodbine... Eto, ne znam točno!

Ne znam postoji li itko od važnijih imena na glazbenoj sceni s kime niste surađivali. Od svih njih najčešće izdvajate Gibonnija?
- Suradnja s Đibom je meni najdraža jer je i taj tip glazbe i njegovo pjesništvo nešto što jako poštujem. Da nešto sam autorski radim, vjerojatno bih tako nekako radio, a i da se ne bavim mjuzom vjerojatno bih to slušao. Zato mi je s njim pravo zadovoljstvo surađivati. Neki drugi izvođači imaju sjajnu glazbu, ali mi tekstovi ne pašu, ili je obratno, dok je kod Gibonnija sve potaman. Odgovaramo si jedan drugome, možda i zato jer smo obojica lavovi, jedinci... nemam pojma. Općenito mi je suradnja s kantautorima najdraža, volim raditi sa Škorom, pa ovo sviranje s Balaševićem... To sam slušao u mladosti, kad se nađem s frendovima i uzmem gitaru uvijek sviram nešto Đoletovo, pa kako mi ne bi bilo drago biti s njim na sceni! Ponosan sam i na suradnju s Kemom i Arsenom, kao i dio karijere s Crvenom jabukom dok je bio Zlaja Arslanagić koji je također dobar pjesnik i dobar skladatelj.

Što sad radite? Sigurno na više polja...
- Uvijek je na više polja, ha, ha, ha... Sad je aktualno snimanje novog albuma Gorana Karana, a počinjemo raditi i na novom albumu Zdravka Čolića od kojeg sam se ovih dana vratio. Uvijek je to na početku nekih 50-60 pjesama od kojih izaberemo dvadesetak "radnih", a na kraju ostane 10-12 za objavljivanje. A koncerti... sad sam već standardno u Gibonnijevom bendu, tu imam 1-2 nastupa tjedno, a i izlazak na scenu s Đoletom uvijek mi je veliko zadovoljstvo.

O toj suradnji postoji anegdota da Vas je Balašević nazvao i pitao možete li mu preporučiti tko mu može svirati gitaru na koncertima. Je li to istina?
- Ha, ha, ha... Da, bio sam u studiju, nešto snimao i zazvoni mi mobitel, vidim Đole zove. Ja se javim, a on kaže: "Treba mi netko za električnu gitaru, znaš li nekoga? Vidio sam tebe s akustičnom, ali ne znam sviraš li ti 'elektriku'...". Rekoh da sviram i električnu, a on pita hoću li mu gostovati na koncertima u Osijeku, Zagrebu i Splitu, potreban sam mu za 4-5 pjesama i da kažem koliko to košta. Na to sam odgovorio: "Pa ja tebi ne dam više od 300 eura po nastupu, ha, ha, ha!". Ponavljam, meni je to zadovoljstvo i istog trena je moje gostovanje bilo dogovoreno.

S obzirom na to da su Balaševića kroz cijelu karijeru pratili sjajni gitaristi, još od Joze Bočeka, pa Elvisa Stanića, Dragana Jovanovića Krleta... nije Vam baš lagana uloga?
- To je istina. Na njegovim snimcima uvijek je ozbiljan gitaristički posao. E sad, kako je oduvijek imao vrsne gitariste, vrijeme je da ima nekog prosječnog i pomalo šlampavog, ha, ha,ha! Meni je to veliki izazov jer dok sam bio srednjoškolac slušao sam što je Boček radio za Đoleta i to je bilo sjajno. Njegov "Dinamit" je meni najdraži instrumental na ovim prostorima. Izuzetno ga cijenim pa mi je bila i čast pomučiti se odvirati nešto od njegovog repertoara koji je radio s Balaševićem.

Kako Vam paše kombinacija tambura, klavira, violine, saksofona, električnih instrumenata... Svega što je s Balaševićem na pozornici?
- To je super! Nešto slično sam vidio prije 7-8 godina, na nastupu Leonarda Cohena, čovjeka čije su pjesme neupitne, ali su na koncertu bile tako obogaćene da je stvarno bio pravi užitak slušati to. Dakle, ne mora pjesma ostati na svoja tri akorda i onome što izvorno nosi. Po sličnom principu postupio je i Đole, sastavio bend od vrhunskih profesionalaca, od Ace koji fenomenalno svira klavir, pa do Buge na klarinetu, Ignaca Šena na violini... Riječ je o ekipi sjajnih glazbenika koji nemaju imperativ da cijeli koncert "leži" na nekome od njih pojedinačno, već svaki svoj dio odradi genijalno. To je, recimo, kao Real u nogometu. Na svakom mjestu je najbolji čovjek, pa makar tu večer trebao samo dvije minute nešto odigrati, ali bit će to dvije najbolje minute!

Često i puno surađujete sa Škorom, pa nam usporedite njih dvojicu, Škoru i Balaševića?
- Obojica su sjajni kantautori, duhoviti sugovornici i nesporno pametni ljudi, a razlika je, osim u 400-tinjak kilometara geografski i u tome da je Đole neupitna legenda cijelog ovog područja, pri čemu ne treba zaboraviti da ima 10-ak godina prednosti.

Publika u Brodu zna da može očekivati barem tri sata Balaševićevog koncerta... i što još?
- Bit će to večer dobre atmosfere, dobrog druženja, jer dolaze ljudi koji vole ono što će se odvijati na sceni, a i ovi s pozornice vole takvu publiku. Na Balaševićeve koncerte dolazi fina, pažljiva publika, to su ljudi koji pristojno parkiraju automobile, pažljivo slušaju, uživaju... Zato ćemo svi zajedno, i gledatelji i mi na pozornici, imati večer za pamćenje.

Autor: Marin Kovačević

Foto: Voice.hrt.hr