Izlozi izlijepljeni papirima, dvorišta obrasla travom i gdje su ljudi?

 Još su živa sjećanja nekadašnjih studenata, koji su nakon dobre noćne pijanke, u cik zore išli gledati kako „mravi“ idu preko Đurinog mosta. Nema više „mrava“, a nema više ni studenata na „Gumenjaku“, a čini se da nema više ni ljudi u Brodu.

Malo tko nema u susjedstvu kuću zaraslu u travu na kojoj godinama visi natpis „Prodaje se“ nakon što su umrli starci koji su tu živjeli, a djeca, sa već odraslom svojom djecom, žive u nekom stančiću na periferiji Zagreba. U malo kojoj zgradi nema praznih stanova iz kojih su čitave obitelji otišle za Njemačku ili Irsku u nadi boljega života.
Nema ni ulice u gradu u kojoj nema i po nekoliko lokala kojima su izlozi izlijepljeni već poderanim i požutjelim papirima. Čini se kao da život polako odlazi iz našega grada. Naravno, ni lijepe riječ ni domoljubna kuknjava neće nikoga zaustaviti, ali dobra prilika mogla bi učiniti da neke obitelj raspakira svoje već spremljene kofere.

Privatnim objektima ne može se raspolagati, ali veći dio sada praznih gradskih prostora mogao bi biti stavljen u funkciju i uvelike popraviti sliku našega grada. I simbolična renta veća je od nikakve rente i bolja od propadanja lokala koji godinama zjapi prazan. Bilo bi lijepo kad bi takvi lokali bili dani ljudima na korištenje uz simboličnu najamninu, možda mladim ljudima koji imaju ideju, želju i volju kako svoj san učiniti stvarnim.
Kada bi bilo manja izlog oblijepljenih papirom, možda bi bilo i manje dvorišta obraslih travom. Možda nam se nda ne bi činilo da život polako odlazi iz ovoga grada.