Gdje je nestao radnik?

 Kakav prvi maj! Prvi maj, pa nedjelja! Svaki pošteni Hrvat početkom godine izgoogla „Neradni dani (insert godina) u RH“ i onda kreće u križaljku koja nadilazi sve popularne enigmatske revije – kako, kada, gdje i što s čim „spojiti“, jer ako smo u nećem maheri onda je to u spajanju praznika. Možda nas eventulano tu Bosna „šije“, pošto bosanci kao u stara dobra vremena SFRJ slave prvi i drugi maj, a kako je ove godine prvi maj pao nedjeljom – u Bosni je pala odluka – neradni je ponedjeljak, a i utorak 3. svibnja! Da, ta nesretna nedjeljka na praznik – najveći strah Hrvata koji se maše križaljke-spajalice. Pa, kud baš nedjeljom!

No, osim što je prvi maj pao na tu nedjelju, još je i vrijeme šugavo! Eto, baš se sve urotilo protiv omiljenog nam proljetnog praznika! No, gdje je nestao radnik? Zamislite, praznik rada a nema radnika! Kao poljubac bez brka ili sarma bez soli! Nema radnika zato što je dosta njih zaposleno. Pa makar bio i prvi maj i kiša i nedjelja. Jer diktat kapitala ne pita za to. I tako, gradski grah iz ruku proletera završio u rukama buržuja. Tako je to, ako imate sreću da ne radite nedjeljom ili na prvi maj onda mora da ste buržuj.

No, kad smo već kod gradskog prvomajskog graha, gdje je nestao kotlić? Sjećate li se onog skromnog kotlića od tisuću litara koji je grad naručio za svoje potrebe i koji je stajao 30 tisuća kuna (isto koliko je grad „koštala“ i manifestacija U svijetu bajki). Megalomanski projekt vrijedan Guinessovog rekorda negdje je nestao netragom. Nesta kotla, nesta i radnika. Nesta i graha.

2. maj je i radni je dan. Idemo dalje za iste pare. Nije ovo Bosna. Ako nađete radnike priupitajte ih gdje je nestao kotlić. Da nije i on otišao na prodaju s ostalom državnom imovinom?